img
Loader
Beograd, 37°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Pozorište

Sve o Šekspiru i Šekspir svima

10. jun 2026, 22:53 Marina Milivojević Mađarev
foto: promo
Tit Andronik
Copied

Krajova je grad u Rumuniji veličine Niša, a u maju je, zahvaljujući Mađunarodnom Šekspirovom festivalu, bila svetska prestonica umetnosti i kulture

Priča o Šekspiru u Krajovi može se posmatrati kao priča o nastojanju jednog grada da pronađe svoje mesto na evropskoj kulturnoj mapi i učini sebe prepoznatljivim i jedinstvenim. Godine 1989. srušen je autoritarni režim u Rumuniji. Godine 1991. Nacionalno pozorište u Krajovi uspešno gostuje na Edinburškom festivalu. Tri godine kasnije, 1994, u Krajovi se održava prvi Međunarodni Šekspirov festival. Vezivanje festivala za ime Vilijama Šekspira, najpoznatijeg, najuticajnijeg i najznačajnijeg evropskog dramskog pisca, dala je festivalu mogućnost da razvije jasnu i prepoznatljivu koncepciju na osnovu koje može da okupi umetnike iz svih krajeva sveta i da grad Krajovu i rumunsko pozorište i kulturu predstavi kao integralni deo evropskog kulturnog prostora. Festival je, najvećim delom, podržao sam grad Krajova, ali pomogli su i Ministarstvo kulture, region, kao i mnogi međunarodni sponzori, fondacije, banke… Deset dana (od 21. do 31. maja) u Krajovi se odigravao veliki pozorišni vašar na kome su se po ceo dan prikazivale predstave i odvijali pozorišni događaji. Program festivala je pokrivao različite ciljne grupe: Šekspir za decu u vrtiću, Šekspir za tinejdžere, međunarodni teatrološki simpozijum posvećen Šekspirovom delu, koncerti, Šekspir na filmu, likovne izložbe inspirisane Šekspirom, Šekspirovo selo… U ponudi samog pozorišnog programa mogli smo da vidimo lutkarsko pozorište, cirkus, performans, moderni balet, monodramu, duodramu… i, naravno, velike ansambl predstave iz čitavog sveta. Iz obilja predstava i sadržaja izdvajamo tri predstave japanskih umetnika: Tit Andronik: Reborn, Hamlet | Toilet i Romeo and Juliet. Potpisnica ovih redova retko je bila u prilici da gleda pozorište iz Japana i ovaj se događaj nije smeo propustiti: kako umetnici stasali u japanskoj kulturi pristupaju Šekspirovom delu. Najzad, tu je bila i postavka Kralja Lira u režiji Silvijua Purkaretea i izvođenju pozorišta domaćina festivala.

TITUS ANDRONICUS: REBORN

Tit Andronik je jedna od najkrvavijih Šekspirovih tragedija (adaptacija i režija Ryunosuke Kimura, izvodi Theatre Company Kakushinhan). U obradi japanskog pozorišta, priča o Titu Androniku je upletena u japansku tradicionalnu i savremenu kulturu. Pozorišni set i kostim glumaca nalik su na one iz No drame. No drama je, ukratko, visoko estetizovano i veoma stilizovano tradicionalno pozorište u Japanu, namenjeno višim društvenim slojevima (za razliku od Kabukija). Na pozornici se prikazuju herojski doživljaji i patnje junaka. No pozorište i Šekspirovo pozorište postojali su u isto vreme, što ih čini bliskim. U oba pozorišta gluma je bila stilizovana, u oba se pozorišta govori o stradanju heroja, a radnja se u obe pozorišne kulture odvija na praznoj pozornici, na kojoj glumac svojom igrom treba sve da dočara publici. Šekspirovo pozorište nije bilo namenjeno samo visokim krugovima kao No pozorište, ali jeste bilo najviši estetski domet svoga doba na Zapadu. Predstava počinje kao šekspirovsko pozorište (na sceni) i sa kostimima kao iz No pozorišta, ali bez maski koje su obavezne u No pozorištu. Kako radnja Šekspirovog komada postaje sve krvavija, predstava se sve više približava No pozorištu. Sam Tit Andronik postaje junak iz No drame – nosi masku i periku tipičnu za ovu vrstu pozorišta i ima karakteristične spore kretnje i pevajući način govorenja. Ideja da se čovek u ekstremnoj patnji preobrazi u masku i izgubi ljudski lik jeste inspirativna, a ideja da se evropska dramska priča ispriča kroz estetiku No pozorišta zanimljiv je pozorišni eksperiment. Međutim, nevolja sa No dramom u tome je što je ona spora i traži strpljenje, a Šekspirova tragedija, kako se primiče kraju, traži ubrzavanje. Još veći problem ove predstave jeste to što su u nju ubačeni elementi popularne savremene kulture (muzika za žurke, golf, plastični T-rex…), koji možda treba da aktuelizuju priču, ali suštinski nemaju vezu ni sa Šekspirom niti sa No dramom i deluju kao distrakcija u umetničkom konceptu.

foto: alex mecklosky
Hamlet | Toilet

HAMLET | TOILET

Predstava je nastala u Japanskom društvu u Njujorku 2024. godine i predstavlja pokušaj susreta savremene japanske i zapadne kulture (reditelj Yu Murai). Sama ideja predstave, skatološki Hamlet, učinila mi se umetnički bezobraznom, što je bio razlog za gledalački izbor. Hamlet | Toilet počiva na provokativnoj premisi. Svi znaju da Hamlet ima unutrašnje dileme. Autori predstave postavljaju pitanje šta je naša unutrašnjost ako dušu nismo nikada videli? Ako nema duše, onda je naša unutrašnjost sadržaj našeg stomaka – naša creva i njihov sadržaj. Zato se Hamlet odvija u savremenom javnom WC-u. U kakvom su odnosu sterilni, beli, savremeni toaleti, u kojima je čovek odvojen od svih oko sebe, i unutrašnja Hamletova dilema, koja ga odvaja od drugih stanovnika dvora? Treba znati da je upravo renesansa, kojoj pripada i Šekspir, preko Rablea otvorila pitanje odnosa groteske, skatološkog humora i visoke umetnosti. Ovu ideju je u 20. veku dalje razvijao čitav niz avangardnih umetnika, na čelu sa Žarijem i njegovim komadom Kralj Ibi, koji je takođe inspirisan Šekspirovim delom. Dakle, početna premisa predstave jeste provokativna, ali je nevolja u tome što njen koncept ne može na sceni da izdrži duže od desetak minuta – već posle monologa “biti ili ne biti” čitava zamisao postaje “pročitana”, a predstava monotona i pored velikog truda glumaca da nas šokiraju, provociraju i, na kraju krajeva, zabavljaju skatološkim doskočicama.

foto: promo
Romeo i Julija

ROMEO AND JULIET

Plesna duodrama koja se dešava nakon smrti Romea i Julije (Romeo: Saburo Teshigawara, Julija: Rihoko Sato, koreograf Saburo Teshigawara, pozorište “Karas”). U ovoj plesnoj predstavi inspirisanoj Šekspirovom tragedijom, dvoje starijih, iskusnih plesača u zadivljujućoj plesnoj kondiciji i sa telima na kojima se vidi bogata plesna biografija, igraju Romea i Juliju kao dva duha koji se traže na onom svetu – život je napustio tela ljubavnika, ali sećanje na ljubav je ostalo. Oni se traže, promašuju, ne prepoznaju, a kada se konačno sretnu, bivaju užasnuti saznanjem kako se telo i duh menjaju sa protokom vremena jer je svako u sebi sačuvao sećanje na mladog ljubavnika/ljubavnicu. Predstava budi niz pitanja o smislu ljubavi. Dok gledate predstavu, asocijacije se roje: može li ljubav da bude jača od smrti, kada volimo, koga mi zapravo volimo – drugu osobu ili našu zamisao o njoj, šta mi od ljubavi tražimo i može li nas ljubav učiniti srećnim. Uzbudljivo je gledati ta tela sa bogatom plesnom biografijom kako se tanano, elegantno i ekspresivno kreću po sceni. Dodatnu dramatiku plesu daje odlično urađeno svetlo, koje pravi svetlosne rake i svetlosna vrata (plesači izlaze i ulaze u svetlo). Svetlosni efekti ples čine dodatno dramatičnim, čineći da ukupna pozorišna slika bude nalik na barokne slike sa religijskom temom. U predstavi gotovo da nema direktnog referisanja na Šekspirovu tragediju, ali ono čega ima jeste obilje umetničkih asocijacija na dvoje koji se ludo vole i koji se međusobno traže. Upravo zato što je predstava tako duboko stilizovana, jedini višak je bio pantomimski izvedena scena ispijanja otrova. To je bila jedina scena koja je imala neposrednu asocijaciju u zapletu komada, ali je kao takva bila strano telo u uzbudljivoj plesnoj slici potrage za bliskim bićem.

KRALJ LIR

Pozorište “Marin Sorescu” (Narodno pozorište u Krajovi) inicijator je i domaćin festivala, a reditelj Silviju Purkarete je nama najpoznatije rumunsko rediteljsko ime. Njegov Kralj Lir se igra na praznoj sceni na kojoj su zajedno i publika i glumci. Zato što publika i glumci dele prostor, imamo osećaj da smo samim scenskim prostorom uvučeni u predstavu, da smo bili neka vrsta svedoka pa i saučesnika u drami. Kralj Lir počinje kao dekadentna gozba, na kojoj se kraljevstvo deli kao parčad slavljeničke torte, a onda preterana samouverenost i bahatost glavnog aktera povuku sve u sunovrat. Kralj Lir (glumac Claudiu Bleont) nije senilni, poludeli starac, kako često zamišljamo kralja Lira. On je čovek koji je još uvek u snazi, ali je na vlasti toliko da je potpuno izgubio kompas, te njegova nepromišljena i hirovita odluka dovodi do kolapsa čitavog sistema. Gonorila (Romanita Ionescu) i Regana (Iulia Colan) dve su savremene skockane žene koje se užasno trude da izgledaju korektno, no ispod njihove korektnosti i pristojnosti izbija duševna tama kojoj je uzrok u ličnoj frustraciji i želji da se otarase autoritarnog oca. Kordelija (Costinela Ungureanu) je vesela devojka koja ne mari za dvorske protokole i liže fil za slavljeničke torte. Kada počne Lirov pad, ona će se pretvoriti u Ludu koja će Lira sprovesti kroz njegovo stradanje: tu nema oluje, ali ima razaranja kao učinka političkih igara u porodici i državi. Mnogo se raspravljalo o tome zašto likove Kordelije i Lude igra ista glumica i zašto čitava predstava ima rondo strukturu – počne i završi se gozbom – vladar se promenio, ali konvencije vladanja nisu. Purkareteova predstava ne teži tome da sve bude jasno, ali provocira iznova i iznova na pitanje o aktuelnosti Šekspirovog dela u savremenom porodičnom, društvenom i političkom kontekstu. A to jeste i glavna vrednost ove predstave, ali i čitavog festivala.

Festival u Krajovi podstiče na razmišljanje o tome kako se Šekspirovo nasleđe uplelo u razne aspekte savremene kulture, da li različite kulture mogu da se sretnu u Šekspirovom delu, šta sve Šekspirove tragedije, istorijske drame i komedije mogu da donesu i šta one nikako ne mogu da budu, odnosno poziva na ispitivanje sopstvenih granica prihvatljivog, odnosno onoga što se ne može prihvatiti.

Za savremeni sprski kulturni kontekst festival u Krajovi višestruko je inspirativan. U Krajovi niko ne postavlja pitanje da li to što je festival posvećen engleskom piscu Šekspiru guši duh rumunskog naroda, kao što niko ne postavlja pitanje da li je rumunska kultura deo evropske kulture, te kao takva ima pravo da baštini i dela drugih evropskih kultura. Niko ne problematizuje odnos Ministarstva i lokalne samouprave prema kulturi i niko ne dovodi u pitanje da se za potrebe festivala na vreme odobre dovoljna sredstava. Niko ništa ne bojkotuje. U festivalskim događajima učestvuju svi, od dece u vrtiću do uglednih teatrologa, koji su zbog konferencije doputovali iz Indije, Kine, Francuske, Amerike… Niko se ne postavlja kao moralni, estetski ili politički sudija koji procenjuje da li festival treba da postoji i ko je na njega dobrodošao a ko ne. Niko ne kuka da je previše para dato za festival – veći deo programa je besplatan i uložen je ozbiljan trud da se građani animiraju, da učestvuju u festivalu i prihvate festival kao svoj. Koliko je to svetlosnih godina daleko od naše trenutne pozorišne situacije i naše pozicije u savremenoj Evropi i šta će, za ime sveta, biti sa našim Bitefom, koji je stariji od Međunarodnog Šekspirovog festivala u Krajovi?

Tagovi:

Krajova Međunarodni festival Šekspir
Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Kultura

Analiza

27.jul 2026. Sonja Ćirić

Slučaj „Atelje 212“: Zašto je smenjena Gordana Goncić

Skupština grada Beograda je, sve po zakonu, imenovala Ljubišu Ristića za v.d. direktora „Ateljea 212“. Zašto je, međutim, smenjena Gordana Goncić

Baština

26.jul 2026. S. Ć.

Narodni muzej Zrenjanin: Ne zaboravimo na centar tekstilne industrije

Kako bi sačuvao tragove nekadašnjeg centra tekstilne industrije, Narodni muzej Zrenjanin preduzeo akciju prikupljanja uspomena na velike fabrike kojih više nema

Kadrovi

26.jul 2026. S. Ć.

Lazar Jovanov nasledio Ljubišu Ristića u KPGT-u

Umesto Ljubiše Ristića koji je postavljen u „Atelje 212“, v.d. direktora Pozorišta KPGT je Lazar Jovanov, glumac i reditelj poznat po ulogama u ovom kolektivu

Festival

25.jul 2026. S. Ć.

Kad iz betona progovore drvo, bubice, crvi, i ostala oteta priroda

Dvodnevni Festival eko književnosti u Beogradu predstavlja knjige koje istražuju posledice devastacije sveta oko nas, pokušavajući da ga spasu

Kadrovi

25.jul 2026. S. Ć.

Glumci „Ateljea 212“: Radujemo se što će nam Ljuša Ristić „pomoći“

Javnost unisono osuđuje imenovanje Ljubiše Ristića za v.d. direktora „Ateljea 212“. Glumci ovog pozorišta kažu da se „raduju“ što će im on „pomoći“

Komentar
Ana Brnabić, Aleksandar Vučić i Ivica Dačić sa policajcima

Pregled nedelje

Režim protiv naroda i države

Zašto Šapić legalizira batinaše u Beogradu? Zbog čega je šešeljizam ideologija vlasti? I šta Vučić poručuje narodu

Filip Švarm
Predsednik Srbije Aleklsandar Vučić sa uzdignutom pesnicom ispred transparenta

Komentar

I naš predsednik je sirotinja

Voženo lice Aleksandar Vučić će u predizbornoj kampanji voziti staru škodu. Dok traje odmazda prema svakome ko pisne, paradni deo kampanje biće otužniji nego ikad jer se Vučić obraća svom hardkor biračkom telu

Nemanja Rujević
Paunović

Pregled nedelje

Nepodnošljiva lakoća bezosjećajne gluposti

Zašto ministarka Snežana Paunović još nije smenjena? Šta to govori o njoj, režimu i Srbiji

Filip Švarm
Vidi sve
Vreme 1855
Poslednje izdanje

Srbija pred raspletom

Kako se kuje Studentska lista Pretplati se
Intervju: Miroslav Aleksić

Nijedan glas ne sme da se baci

Odmazda vlasti: Primer iz života

Pojedinac protiv režimskog sadizma

Rat na Bliskom istoku

Ormuz kao atomska bomba

DUH VREMENA: Devet decenija od ubistva Federika Garsije Lorke, pesnika bez groba (2)

Prolaze crni konji i jezivi ljudi dubokim putevima gitare

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1855 22.07 2026.
Vreme 1854 15.07 2026.
Vreme 1853 08.07 2026.
Vreme 1852 02.07 2026.
Vreme 1851 25.06 2026.
Vreme 1850 17.06 2026.
Vreme 1849 10.06 2026.
Vreme 1848 03.06 2026.
Vreme 1847 27.05 2026.
Vreme 1846 20.05 2026.
Vreme 1845 13.05 2026.
Vreme broj 1843-1844 29.04 2026.
Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure