

Bliski istok
Nova eskalacija uprkos primirju: Napadi na Liban produbljuju krizu na Bliskom istoku
Uprkos primirju, nastavljeni su napadi na Bliskom istoku, a čeka se i nastavak pregovora




Istekom sporazuma Novi START više neće biti ograničenja preko određenog broja strateških nuklearnih arsenala dve najveće nuklearne sile
Vreme je isteklo. Ovog četvrtka, 5. februara, prestao je da važi Novi START, sporazum između Rusije i Sjedinjenih Američkih Država. A čak je i papa Lav pozvao obe strane da ga produže.
START je skraćenica od „Sporazum o smanjenju strateškog naoružanja“ i odnosi se na nuklearno oružje dugog dometa SAD i Rusije.
Novi START sporazum iz 2010. godine ograničava broj strateških nuklearnih bojevih glava (montiranih na sisteme dugog dometa) sa svake strane na 1.550. Broj sistema koji te glave nose, a to su interkontinentalne balističke rakete, odnosno balističke rakete koje se lansiraju sa podmornica i bombardera, ograničen je na 800, piše DW.
Sporazum takođe dozvoljava obema stranama da sprovodi inspekcije u drugoj zemlji kako bi proverila usklađenost.
Potpisali su ga tadašnji predsednici Barak Obama i Dmitrij Medvedev, i to je poslednji preostali sporazum o kontroli nuklearnog naoružanja između SAD i Rusije. Prvi takav sporazum bio je Sporazum SALT I iz 1972. godine.
Tada više neće biti ograničenja preko određenog broja strateških nuklearnih arsenala dve najveće nuklearne sile. „To je veoma loše za globalnu bezbednost“, poručio je ovog utorka portparol Kremlja Dmitrij Peskov. Svet bi, dodao je, mogao da se suoči s novom, nekontrolisanom trkom u nuklearnom naoružanju.
To je ujedno i početak nove ere neizvesnosti, jer je Novi START predviđao i međusobne inspekcije i razmenu podataka, pa je samim podsticao na poverenje i transparentnost. Njegov cilj je bio da se spreči da jedna od strana „slučajno“ rizikuje nuklearni udar, samo zato što je pogrešno protumačila informacije o drugoj.
Ruski predsednik Vladimir Putin predlagao jednogodišnje produženje kako bi se dobilo na vremenu za ponovne pregovore. Ali iako je američki predsednik Donald Tramp u početku tu Putinovu inicijativu iz septembra 2025. ocenio kao „dobru ideju“, on po tom pitanju nikakve akcije nije sproveo. Bilo je to vreme kada su se dve strane posebno dobro slagale – i to na račun Ukrajine. A toga su se, opet plašili evropski lideri.
Pa se pokazalo da promenio mišljenje. U intervjuu za „Njujork tajms“, Tramp je o sporazumu rekao: „Kad istekne – istekao je. Napravićemo jednostavno bolji dogovor.“ Pod tim je on mislio da bi i nuklearna sila Kina u to takođe trebalo da bude uključena.


Već sama reč „novi“ u imenu sugeriše da je taj sporazum imao prethodnike. Postojao je START I i START II. START I je inicirao američki predsednik Ronald Regan još tokom Hladnog rata, a potpisali su ga je 1991. godine, pet meseci pre raspada Sovjetskog Saveza, Reganov naslednik, Džordž H. V. Buš, a sa sovjetske strane Mihail Gorbačov. Sporazum je stupio na snagu krajem 1994.
Za razliku od sporazuma START I, sporazum START II, koji je zaključen 1993, nikada nije stupio na snagu, jer su tenzije između Moskve i Vašingtona u to vreme ponovo eskalirale nakon perioda približavanja. Međutim, zainteresovanost za strateško nuklearno razoružanje nije nestala ni u u Vašingtonu, ni u Moskvi. To je dovelo do sporazuma Novi START, koji je stupio na snagu 2011. godine. Trebalo je to da bude „novi početak“ u bilateralnim odnosima.
Tokom njegovog prvog mandata (2017. do 2021. godine), SAD su se povukle iz nekoliko sporazuma o razoružanju sa Rusijom, ali ne i iz sporazuma Novi START. Tramp je već tada želeo da u pregovore o obnavljanju sporazuma uključi i Kinu, ali bez uspeha.
Kada je Novi START u februaru 2021. godine, istekao, Trampov naslednik, Džozef Bajden, već je bio na vlasti. On se zalagao se za petogodišnje produženje, a i Rusija, pod predsednikom Putinom, to je takođe podržala. Tako je obezbeđeno produženje do februara 2026. godine.
Ruska invazija na Ukrajinu u februaru 2022. u početku nije uticala na sporazum Novi START, iako su se tenzije između Moskve i Vašingtona značajno povećale. Onda je Rusija, otprilike šest meseci nakon početka rata, zabranila američke inspekcije njenih vojnih baza.
Potom je u februaru 2023. suspendovala svoje učešće u sporazumu zbog podrške Sjedinjenih Dražva Ukrajini, ali je bez obzira na to nameravala da nastavi da se pridržava utvrđenih ograničenja.
Ovde je važno podsetiti da se Ukrajina 1991. godine, dodatnim protokolom uz sporazum START I, obavezala da će se odreći svih svojih nuklearnih oružja iz sovjetskog doba. Ukrajinsko rukovodstvo gorko će zažaliti zbog te preuzete obaveze, posebno nakon početka rata protiv Rusije više od 30 godina kasnije.
Sporazumi START sklopljeni su u vreme kada su Rusija i SAD još uvek bile nesporne nuklearne supersile na svetu. Otada se, međutim, Kina uzdigla ne samo do statusa ekonomske, već i do statusa vojne supersile.
Donald Tramp tvrdi da je nova verzija sporazuma START bez učešća Kine besmislena.
Procenjuje se da Peking poseduje oko 600 nuklearnih bojevih glava i da brzo proširuje svoj arsenal. Jedna američka Kongresna komisija još 2023. je upozorila da se SAD suočavaju s time da moraju da odvrate ne samo jednog, već čak dva podjednako snažna nuklearna protivnika istovremeno.
Ali Peking odbacuje svako ograničenje svog nuklearnog oružja, tvrdeći da je njegov arsenal znatno manji od arsenala druge dve nuklearne sile.


Pored te opstrukcije Pekinga, produženje ili obnavljanje sporazuma suočava se sa problemima i iz drugih razloga. Rusija je, naime, od tada razvila sisteme sposobne da nose nuklearne bojeve glave koji ne potpadaju pod originalne definicije sporazuma Novi START. Tu je reč o hipersoničnoj raketi Orešnik i torpedu Posejdon.
S druge strane, Moskva Trampove planove za razvoj svemirskog sistema protivraketne odbrane Zlatna kupola vidi kao pokušaj promene strateške ravnoteže. Zamenik ruskog ministra spoljnih poslova Sergej Rjabkov takođe je izjavio da će, ako SAD instaliraju sistem protivraketne odbrane na Grenlandu, Rusija biti primorana na vojnu kontrameru.
Istek sporazuma Novi START zabrinjava i Evropljane. Tome treba dodati i zabrinutost, podstaknutu mnogim izjavama Donalda Trampa, da se američki nuklearni kišobran više ne primenjuje bezuslovno na Evropu.
To je pokrenulo diskusije o evropskoj nuklearnoj odbrani. Jedna od ideja je da bi dve evropske nuklearne sile, Francuska i Velika Britanija, štitile i druge nacije, recimo Nemačku. Kancelar Fridrih Merc potvrdio je da se razgovori o tome vode sa tim dvema zemljama.
„Znamo da po tom pitanju moramo da donesemo neke strateške, a i vojno-političke odluke, ali vreme još nije sazrelo za to“, rekao je Merc.
Takva razmatranja, dakle, nisu daleko odmakla. Između ostalog, ostaje nejasno ko bi doneo odluku o potencijalnom nuklearnom udaru.
Situaciju dodatno komplikuje to što Rusija želi da u svaki novi sporazum uključi i britanski i francuski nuklearni arsenal, s obzirom na to da su te dve zemlje, na kraju krajeva, saveznici Sjedinjenih Država.


Bivši predsednik Barak Obama pozvao je Kongres SAD da preduzme akciju. Ukidanje sporazuma Novi START „besmisleno bi izbrisalo decenije diplomatije i moglo bi da pokrene novu trku u naoružanju koja bi svet učinila nebezbednijim“, rekao je Obama.
Dmitrij Medvedev, sada zamenik predsednika ruskog Saveta za nacionalnu bezbednost, rekao je da bi svet trebalo da bude zabrinut ako sporazum istekne, a da se ne zna šta će se dalje desiti. „Sat sudnjeg dana“ tada bi brže otkucavao.


Uprkos primirju, nastavljeni su napadi na Bliskom istoku, a čeka se i nastavak pregovora


Donald Tramp ne samo da nije uspeo da natera Teheran na kapitulaciju, već su Sjedinjene Američke Države pogoršale svoj međunarodni položaj. Najveći kolateralni gubitnik napada na Iran je Evropa, a najveći pobednici Izrael i Rusija. Za sada


Vrhunac misije dogodio se u noći između 6. i 7. aprila kad su astronauti “preleteli” iznad Meseca i zašli za njegovu “tamnu stranu”. Iste večeri su stigli do najdalje tačke, a potom obišli oko Meseca najavljujući da se sa misijom Artemis 2 nastavlja doba svemirskih heroja


Negativni efekti sukoba u Iranu su vezani za rast cena nafte i prirodnog gasa na globalnom nivou. Posledice već osećaju i krajnji potrošači – u pojedinim azijskim zemljama su već ograničene cene benzina, akcize na gorivo smanjene, zaposleni prelaze na rad od kuće, škole se zatvaraju...


Postoje trenuci u istoriji kada stvarnost toliko zaliči na književnost da postaje teško napraviti jasnu razliku između sveta koji nas okružuje i fantazmagorija zatvorenih među korice knjiga. U romanu-distopiji Atlantida, kroz priču o propasti ljudske civilizacije – poistovećene sa istoimenim mitskim ostrvom, Borislav Pekić nudi kompleksnu i nadasve pesimističnu filozofsku elaboraciju ključnih obeležja savremenog društva, koja ni skoro četiri decenije nakon objavljivanja ove knjige ne gubi na snazi. Naprotiv, haos u kome se svet danas nalazi dodatno aktuelizuje Pekićeve uvide i nudi nam ključ za bolje razumevanje sve manje razumljivih – i još manje razumnih dešavanja koja krajnje eufemistički nazivamo geopolitikom
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve