„Ova platforma će najpre doprineti da se normalizuju cene.“
Ovako je Ministarstvo trgovine sredinom decembra najavilo novi sajt Nacionalne platforme o cenama. Vesna Perinčić, predsednica upravnog odbora Republičke unije potrošača, rekla je tada da „svi znamo da su trgovački lanci u regionu bojkotovali ovaj pristup jer je omogućavao upoređivanje cena“. Dodala je da „potrošači sada mogu da prate kako se cene kreću, saznaju gde mogu da kupe proizvode po najpovoljnijim cenama te da se na taj način podstiče konkurencija među trgovcima“.
Ipak, ukoliko mislite da na sajtu države možete da unesete željeni proizvod i zaista dobijete izlistane cene u svakom trgovinskom lancu u Srbiji – nemojte se unapred oduševljavati. Jer, sajt za ovakav „sofisticirani“ zadatak – nije sposoban.
„Sistem onlajn upoređivanja cena u radnjama je načelno odlična stvar“, kaže za „Vreme“ bivši državni sekretar u Ministarstvu trgovine Dragovan Milićević. „I sam sam takav sistem tražio pre 12 godina dok sam bio na poziciji džavnog sekretara, ali su me u Ministarstvu gledali kao da im tražim da izrade spejs šatl.“
Nemamo mi to
Sajt koji je Srbija na kraju dobila Milićević naziva „sirovom bazom podataka u kojoj imate na hiljade proizvoda koje je nemoguće lako upoređivati“.
„Država izgleda nije uradila dovoljno razvijeni sotfver preko kojeg su svi bar kodovi identični, pa potrošači mogu da ukucaju proizvod koji ih interesuje i odmah vide gde je najjeftiniji“, objašnjava Milićević. „Njihova baza nije za analizu, jer treba da otvorite 17 trgovinskih lanaca i da pretražujete sve peške.“
Portal funkcioniše tako što je izlistan 21 trgovinski lanac i kada uđete u jedan, možete samo da vidite cene u toj prodavnici. Upoređivanje je načelno moguće samo ako uz sajt imate i papir i olovku, ili odlično pamtite, pa onda izađete iz tih podataka i pronađete kroz bar kod ili naziv identičan proizvod i onda vidite kolioko košta u drugoj radnji. Da biste uporedili koliko kafa jednog proizvođača košta u nekoliko prodavnica – treba vam oko deset minuta.
Problem je i što su kod različitih prozivođača iste namirnice drugačijeg naziva, pa to dodatno otežava pretragu. Jer, negde je jednostavno zavedeno brašno tip 400, a negde i više naziva proizvođača pa nije jasno da li se radi o istom prozivodu. Takođe, pod brašnom smo našli i puding, ali nismo uspeli da utvrdimo da li je puding smešten i pod slatke proizvode, jer nam je tri minuta trebalo samo da skrolujemo tabelu sa slatkišima, jer u većim radnjama u jednoj tabeli ima i oko 1.500 prozivoda.
Saradnja sa trgovcima
Izradu celokupnog sajta i saradnju sa trgovcima otežala je možda i državna uredba o ograničenju marži u trgovinskim lancima. „Vreme“ je već pisalo o tome da je ovaj sajt o cenama predstavljen sredinom novembra na sastanku ministarke trgovine Jagode Lazarević sa malim trgovcima u Privrednoj komori.
Mali trgovci su tada tri sata ministarki iznosili probleme koje imaju nakon uredbe koju je pompezno obelodanio Aleksandar Vučić, ograničavanjem marži na više stotina proizvoda.
Ipak, kada je Jagoda Lazarević govorila za provladinu agenciju o ovom sastanku, ništa od toga se nije čulo. Za Tanjug je rekla kako je trgovcima zapravo samo predstavljena platforma na kojoj mogu da vide cene proizvoda.
„To je nešto što je vrlo korisno, a posebno će biti kada baza bude javno dostupna i koju će moći da koriste svi naši građani“, navela je Lazarević.