Foto: Tanjug / Dimitrije NikolićFabriku "Ariston" su zvanično otvorili zajedničkim pritiskom na dugme predsednik Srbije Aleksandar Vučić, predsednik kompanije "Ariston" Paolo Merloni i ambasador Italije Luka Gori
Italijanski „Ariston“ otvorio je pogon u Nišu i za to dobio 22,2 miliona evra subvencija. U tom gradu nedavno je posao izgubilo više od 3.000 radnika, dok će „Ariston“ zaposliti ljudi. Ekonomista Goran Radosavljević za „Vreme“ objašnava - investitori u Srbiju više uopšte neće da dođu ako im ne date mnogo para
Italijanska kompanija za proizvodnju bojlera i sistema za grejanje „Ariston“ otvorila je pogon u Nišu, i za to je dobila od Srbije 22,2 miliona evra subvencija, a profesor Fakulteta ekonomije, finansija i administracije, ekonomista Goran Radosavljević za „Vreme“ takav potez države objašnava time što „investitori u Srbiju više uopšte neće da dođu ako im ne date mnogo para“.
„Bez mnogo novca za subvencije u Srbiju više ne žele da ulažu čak ni one kompanije koje su već bile prisutne u Srbiji i investirale, a mi smo im vratili polovinu novca od investicija, mada nije jasno zašto smo to uradili. U situaciji kada u suštini imamo nizak broj nezaposlenih, Srbija bi trebalo da privlači investitore koji će ostati duže vreme, i koji nisu došli samo zbog jeftine radne snage“, kaže Radosavljević za „Vreme“.
Šta „Ariston“ nudi
Pogon „Aristona“ je otvoren nedugo nakon što je u Nišu, u velikom talasu otpuštanja radnika u tom gradu, bez posla ostalo više od 3.000 ljudi, dok se „Ariston“ obavezao da će do kraja ove godine zaposliti 175 radnika, a do kraja 2027. godine najmanje 300 radnika.
Do kraja 2027. godine „Ariston“ bi trebalo da uloži najmanje 75 miliona evra, a subvencija države od 22,2 miliona evra „pokriva“ 29,6 odsto troška cele investicije.
Predviđeno je i da troškovi zarada za novozaposlene, u dvogodišnjem periodu nakon dostizanja pune zaposlenosti, iznose najmanje 7,2 miliona evra.
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić je na otvaranju pogona rekao da „Ariston dolazi u pravom trenutku“, ali unosnu subvenciju koju je ta kompanije dobila od Srbije nije pomenuo.
Princip subvencija ustanovljen pre 20 godina
Radosavljvević objašnjava da sa stanovišta investotora, osnosno „Aristona“ nema ničeg spornog, jer su ta, ali i druge italijanske kompanije već dugo prisutne u Srbiji kao investitori pre svega u srednjim preduzećima.
„Pretpostavljam da su oni i tražili neku lokaciju za investiciju, a kada im je Srbija ponudila toliko novca – nisu se preterano dvoumili, a do 2027. godine bi trebalo da zaposle 300 ljudi, što bi svakako uradili“, kaže Radosavljević.
Ističe da je osnovni problem u toj i sličnim investicijama što je Srbija 2006. i 2007. godine ustanovila princip da plaća investitorima da dođu.
„Bili smo ‘banana država’ pa smo odlučili da sačekamo desetak godina da više ne budemo ‘banana država’ u smislu regulative i usklađivanjem sa evrposkim pravilima, a sve zbog toga da bi investitori u Srbiju dolazili zbog poslovnog ambijenta, a ne zbog novca. Međutim, 20 godina kasnije ništa od toga nismo uradili, i još smo gora država za investiranje, i zato debelo moramo da platimo investitorima da bi uopšte došli u Srbiju“, kaže Radosavljević.
Foto: Tanjug / Dimitrije NikolićAleksandar Vučić na otvaranju fabrike „Ariston“ u Nišu
Nema podataka o koristi od subvencija
Navodi da je taj plan iz doba Koštuničinih vlada za cilj imao smanjenje tada velike nezaposlenosti, pa su tadašnje vlasti računale da je bolje da plate investorima da dođu kako bi isplaćivali kakve-takve zarade i doprinose, i da se smanji nezaposlenost.
„Zamisao je bila da na kraju korist od subvencija bude veća od uslovno rečeno štete koju smo imali jer smo novac za subvencije dali iz budžeta. Ipak, 20 godina kasnije ne znamo šta je korist od subvencija. Nikada nije urađena nijedna analiza koja bi precizirala koliko je novca Srbija uložila u subvencije, a koliko joj se od toga vratilo“, kaže Radosavljević.
Naglašava da nezaposlenost suštinski trenutno nije veliki problem zbog koga bi Srbija trebalo da plaća stranim investitorima milione za subvencije.
„Problem u Srbiji je nizak životni standard, a standard nećete povećati tako što ćete platiti nekom da zaposli 300 radnika u Nišu, koji verovatno rade za minimalac. Kratkoročno, to je benefit za 300 porodica koje će biti zbrinute. Međutim, korist od takve investicije, pošto će verovatno proizvoditi artikle za izvoz, pa za to neće biti plaćen PDV, biće mnogo manja nego pre 20 godina“, objašnjava Radosavljević.
Kad se država bavi domaćom firmom sledi ili reket ili propast
Upitan zašto se umesto u strane kompanije subvencije ne usmere u domaće kompanije, i da li domaće kompanije uopšte mogu da budu konkurentne, u ovom slučaju „Aristonu“, Radosavljević kaže da nije siguran da li bi se uopšte trebalo baviti domaćim kompanijama „ili je bolje da ih uopšte ne diramo“.
„Kad god se država bavila nekim domaćim biznisom, taj biznis je država ili reketirala, ili je taj biznis propao. Država ne bi trebalo da se bavi biznisom na taj način“, kaže Radosavljević.
Napominje da su subvencije tako postavljene da uslove o broju novozaposlenih domaće firme ne mogu da ispune.
Navodi da kada dolazi grinfild firma ona nema nijednog zaposlenog i za nju nije problem da zaposli 200 ili 300 ljudi, jer su joj ti radnici ionako potrebni da bi radila.
„Međutim, kada domaća firma sa već nekoliko stotina zaposlenih, za nju je verovatno nemoguća misija da zaposli još 100 ljudi, tako da je kriterijum za dobijanje subvencija tako postavljen da domaće firme ne mogu da dobiju taj novac“, zaključuje Radosavljević.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Pošiljka za tržište EU zaustavljena je na hrvatskoj granici zbog prisustva najtoksičnijeg mikotoksina. Od početka godine već tri slučaja nebezbedne hrane iz Srbije registrovana su na spoljnim granicama Unije
Ukupan javni dug lokalnih samouprava u Srbiji na kraju prošle godine bio 48 milijardi dinara. Vranje ubedljivo najveći dužnik na jugu zemlje, a kako je u ostalim delovima
Beograd trenutno ne može da nabavi nijedan novi tramvaj ili autobus, nakon što je postupak za kupovinu 85 tramvaja zamrznut zbog prigovora ponuđača, a tender za 150 autobusa obustavljen početkom godine, tvrdi potpredsednica beogradskog odbora Stranke slobode i pravde Ana Gođevac
Kula Beograd, centralni soliter Beograda na vodi, i dalje radi bez upotrebne dozvole. Samo je delimično useljena, pa većinu vremena služi - kao bilbord za reklame
U čemu su sličnosti i razlike razlika između klasične mafijaške porodice i mafijaške države? Kakvu ulogu oba slučaja igra Capo di tutti capi? I gde je tu Srbija
Milo Đukanović vladao je Crnom Gorom 32 godine. Vučić bi bar toliko da mešetari Srbijom, znači još jedno 18 godina – policijskom silom, tajnim službama, paravojnim partijskim formacijama, zauzdanim pravosuđem i pobesnelim tabloidima
Režim igra na sve ili ništa. Vučić nema apsolutno nikakvu ideju šta da radi, osim da pokuša da vlada, doslovno, policijskom silom i tabloidima. Jer državni sistem se kao posledica nasilja, krađe i nesposobnosti raspao, kao u Zaječaru
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!