Konačna odluka o budućnosti Naftne industrije Srbije, prema onome što je rekao predsednik Srbije Aleksandar Vučić, mora da bude doneta do nedelje, 23. novembra.
Vučić je naglasio da želi da se po svaku cenu izbegne „konfiskacija, nacionalizacija i otimanje imovine“ i izrazio nadu da će „azijski i evropski partneri, sa kojima ruski partneri razgovaraju, prihvatiti da pregovaraju o vlasništvu“.
Energetski stručnjak Miodrag Kapor podseća da su sankcije Naftnoj industriji Srbije već implementirane u punoj meri, da se zalihe smanjuju i da je hitno potrebno da se uradi nešto.
On kaže da ne vidi, iako se o njima govori, nikakav potez koji bi bio tranzicioni, kao što je menjanje menadžmenta.
„Jedini potez je ono što je Bugarska uradila promptno, pa je automatski dobila produžetak licence za Lukoil do aprila naredne godine“, kaže Kapor za „Vreme“. Smatra da je nužno da Srbije ode i korak dalje od Sofije, koja je Lukoil stavila pod državnu upravu.
„Potrebno je ne samo da se uvede prinudna uprava NIS-u, nego su verovatno potrebne i čvrste garancije da će se dogoditi nacionalizacija, odnosno potpuno izbacivanje ruskog vlasništva iz NIS-a. Samo to će Srbiji omogućiti da izdejstvuje podizanje privremenih licenci za nastavak rada NIS-a“, kaže Kapor.
Nacionalizacija NIS-a ne ugrožava izvršnu vlast
Naglašava da je trenutni fokus Kancelarije za kontrolu strane imovine Ministarstva finansija SAD (OFAC) da kompletno rusko vlasništvo izađe iz NIS-a.
„Šta Srbija planira u budućnosti da uradi sa svojom imovinom, kada se ovaj sukob završi, to je domaće, unutrašnje pitanje. OFAC želi da, dok traje sukob u Ukrajini, Rusija nema nikakve veze sa energetskim sektorom Srbije i za to traži čvrste garancije“, kaže Kapor.
S obzirom na jak pozitivni sentiment koji veliki broj građana Srbije gaji prema Rusiji, pitali smo Kapora kako bi javnost reagovala na nacionalizaciju NIS-a.
„Vlast ima kontrolu nad bezbednosnim aparatom i njoj nikada nije pretila opasnost od takozvane proruske opozicije. Ukoliko bi se građani koji su do sada glasali za Srpsku naprednu stranku u slučaju nacionalizacije NIS-a okrenuli nekoj opozicionoj proruskoj partiji, to ne bi bila realna pretnja izvršnoj vlasti“, smatra Kapor.
Dodaje da je upravo vlast kreirala mnogobrojne takozvane opozicione organizacije sa proruskim narativom.
„Jedina opasnost za izvršnu vlast može da bude prozapadna opozicija, a ona je vrlo slaba. Eventualna opasnost za izvršnu vlast mogla bi da bude ukoliko neki proruski delovi u srpskim bezbednosnim službama, a njih ima dosta, ugroze fizičku bezbednost nekih pripadnika izvršne vlasti u Srbiji“, kaže Kapor.
„Ničim izazvane sankcije protiv pravoslavnog naroda”
Upitan da li bi Rusija, s obzirom na to da se u Srbiji doživljava kao najveći prijatelj i saveznik, ipak mogla da se predomisli i postane saradljiva po pitanju NIS-a, Kapor kaže da je na to teško odgovoriti izvan domena spekulacija.
„Bio sam sklon tome da će Rusi minimalno da izađu u susret da se dignu sankcije. Sada ne isključujem mogućnost da će oni da idu do kraja i da će, sa medijima koji su im bliski u Srbiji, da krenu u hajku protiv Zapada okrivljujući ga za ono što se dešava Srbiji. Da će pokušati sa narativom viđenim u devedesetim godinama – da se uvode ničim izazvane sankcije protiv slovenskog, pravoslavnog naroda. To je najgori scenario u koji će poverovati dobar deo građana“, zaključuje Kapor.