Minimalna cena rada u Srbiji povećana je pre nešto više od mesec dana vanredno za 9,4 odsto, odnosno sa 53.592 na 58.630 dinara. Sa prosečnom potrošačkom korpom koja premašuje 107.000 dinara, i minimalnom od skoro 56.000, jasno je da i povećani minimalac znači puko preživljavanje.
Ipak, porast minimalca sa 450 na 500 evra, već je imao negativne efekte na privredu – pojedini investitori naveli su tu činjenicu kao jedan od razloga za zatvaranje fabrika.
Unija poslodavaca Srbije ukazala je ranije, na osnovu sprovedenih istraživanja, da nema prostora za dalji rast minimalne cene rada naročito za mikro, mala i srednja preduzeća.
„Posle vanrednog povećanja minimalne cene rada, ciljano smo radili istraživanje koje se isključivo bavilo mikro, malim i srednjim preduzećima i rezultati su bili prilično izraženi u pogledu toga da nema prostora za dalji rast minimalne cene rada. Poslodavci na istoku i jugu Srbije porast najteže podnose”, kaže Ljiljana Pavlović iz Unije poslodavaca Srbije.
Objašnjava da poslodavci često prosto nemaju mogućnost da ostvare dovoljan promet da bi zaposlenima mogli da isplate čak i minimalnu zaradu.
Šta nas čeka naredne godine?
Novo povećanje minimalca sledi 2026. godine. On će tada iznositi 550 evra, a trećina privrede Srbije tada neće moći da isplati minimalnu zaradu, rekao je ranije agenciji „Beta” počasni predsednik Unije poslodavaca Srbije Nebojša Atanacković.
S druge strane, iako pozdravljaju rast najnižih plata, nevladine organizacije za zaštitu radnih prava ističu da minimalac ni sa povećanjem nije dovoljan za osnovne životne potrebe.
„Minimalna zarada bi trebalo da budu garant da radnici i radnice ne budu u riziku od siromaštva, a to nije slučaj – minimalna zarada i dalje nije dovoljna da zadovolji osnovne potrebe ljudi”, saopštio je Centar za politike emancipacije.
I sindikati su početkom septembra, kada su počeli pregovori o povećanju minimalca za narednu godinu, saopštili da predloženi iznos nije dovoljan. Tražili su da minimalna zarada 2026. godine iznosi 600 evra, odnosno 70.000 dinara.
Ministarstvo finansija ponudilo je iznos od 550 evra, a poslodavci su ocenjivali da nije potrebno dodatno povećanje nakon vanrednog oktobarskog i da treba da ostane na 500 evra.
Na kraju – „pobedio” je predlog Ministarstva finansija.
Viši troškovi, manji prihodi
Poslodavci su u obavezi da isplaćuju državi namete od oko 60 odsto zarade koju isplaćuju zaposlenima. Tako se, uz povećanje zarade, povećavaju i troškovi koje moraju da plate državi po zaposlenom radniku.
Kako dodaje Pavlović, u najvećem problemu su mikro preduzeća, koja su u prethodnom periodu poslovala sa priličnim problemima, ali efekti vanrednog oktobarskog povećanja će tek biti vidljivi.
„Mi se više pripremamo kakva će situacija biti od naredne godine kada se minimalna cena rada poveća za još 10,1 odsto koliko je planirano. Ipak, očekujemo da će možda taj teret biti delimično olakšan i time što je u prilično velikom procentu porastao neoporezivi deo zarade.”
Kako je dogovoreno, neoporezivi deo zarade iznosiće oko 34.000 dinara, pojašnjava Pavlović.
„Mi godinama unazad razgovaramo i pokušavamo kroz pregovore nekako da izdejstvujemo da se troškovi zarade dovedu na neki pristojan nivo”, kaže Pavlović.
Stav Unije poslodavaca Srbije je da, ukoliko nema prostora za dalje smanjenje poreza i doprinosa, postoji način da se ravnomerno rasporedi rast minimalne cene rada. Jedan od predloga bio je da minimalna zarada uopšte ne bude oporezovana.
Drugi predlog bio je da se, kao na primer u Nemačkoj, sagleda razvijenost regiona.
„Posledice povećanja minimalca se uvek najmanje osete u Beogradu. Na jugu i istoku zemlje, poslodavci mnogo jače osećaju nove namete. U nekim sredinama, gde privreda nije toliko razvijena, privrednici čak nemaju ni tu mogućnost da mogu da povećaju cene proizvoda i usluga jer će izgubiti klijente i svakako su u velikom problemu. Onda je druga mera da zatvaraju radna mesta, a to nije rešenje.”
„Ne mogu da zaposlim radnike, jer su nameti visoki”
Povećanje minimalca poseban problem predstavlja i preduzetnicima koji često, iako obim posla to zahteva, nemaju prostora da zaposle dodatne radnike.
Jovana Deljanin je nekoliko godina živela i radila u Kini, gde je predavala srpski jezik. Od maja 2024. u Srbiji drži časove srpskog strancima. Registrovala je biznis kao preduzetnica, ali zbog visokih troškova nije u mogućnosti da uposli bilo koga, iako ima posla za više ljudi.
„Prihodi su relativno nestabilni, a plata svakog meseca treba da se isplati, pa samim tim, ja ne mogu da zaposlim trenutno nikog više. Ukupna cena zarade sa porezima i doprinosima je visoka i nisam sigurna da li je održivo da je iz meseca u mesec isplaćujem”, govori ona za „Vreme”.
Deljanin posluje kao paušalac, pa su joj porezi i doprinosi obračunati u jedinstvenom iznosu za svaki mesec u toku jedne godine.
„U januaru ću dobiti novo povećanje za narednu godinu. Bez obzira na to koliko klijenata imam i koliko zaradim u toku jednog meseca, taj iznos moram da uplatim državi”, kaže Deljanin.
Odlazak zbog minimalca?
Ove godine više fabrika koje posluju na jugu Srbije zakatančile su ulaze i otpustila radnike.
Među poslednjima, 270 radnika otpustila je kompanija Kentaur AS iz Vranja.
Razlozi – značajan deficit koji je kompanija beležila, loše projekcije na tržištu rada za ovu i narednu godinu, te „drastično povećanje minimalne zarade u Srbiji“, saopštila je izvršna direktorka danskog proizvođača profesionalne garderobe za uslužne i zdravstvene delatnosti Mie Krog.
U Uniji poslodavaca Srbije smatraju da minimalna zarada nije ključni razlog za zatvaranje firmi, ali da jeste uticala na takvu odluku.
Ekonomski konsultant Bogdan Petrović ukazao je ranije za „Danas” na mogući brži odlazak stranih investitora zbog povećanja minimalca, naročito u radno intenzivnim industrijama.
„Sve strane investicije koje su ugovorene uz državne subvencije imaju klauzulu da zarade moraju biti 20 odsto iznad minimalca. To znači da će povećanje minimalne zarade automatski podići i troškove u tim fabrikama“, kazao je on.
Najugroženije su, prema njegovim rečima, fabrike u industriji kablova, a da industrije sa visokokvalifikovanom radnom snagom neće biti u problemu.
Dok se čekaju efekti vanrednog povećanja minimalca, nameće se pitanje da li je njime iko zadovoljan.