Ko pogleda kartu, videće da je Rurska oblast na zapadu Nemačke tek administrativno podeljena na gradove – Dortmund, Esen, Bohum…
Zapravo je sve stopljeno u megalopolis, najveću urbanu površinu Evrope. Regija je nekad bila slavna po rudarstvu i teškoj industriji, ali ta vremena su prošla.
Danas Rurska oblast sve više liči na istok Nemačke, po tome što se prazni, što ima manje posla. I po tome što je sve jača Alternativa za Nemačku (AfD), radikalna desničarska partija.
Pre desetak dana su u najmnogoljudnijoj pokrajini Severnoj Rajni-Vestfaliji održani lokalni izbori i AfD je osvojila ukupno blizu 15 odsto, što je gotovo ravno čudu. Jer, do sada je zapad zemlje važio kao težak teren za desničare.
I danas ne stoje bogzna kako u velikim i bogatim gradovima duž Rajne, kao što su Diseldorf, Keln ili Bon. Ali u Rurskoj oblasti cvetaju.
Sirotinja sa Balkana
U nedelju (28. septembar) će tako trojica kandidata AfD biti u drugom krugu izbora za gradonačelnike u tri rurska grada, Duizburgu, Gelzenkirhenu i Hagenu.
U sva tri biće veliki autsajderi protiv kandidata iz redova Socijaldemokrata, odnosno Demohrišćana. Jer, opet sve stranke pozivaju da se glasa protiv AfD-a.
No, kako su uopšte došli do drugog kruga? „Ta tri rurska grada, posebno pogođena strukturnim promenama, suočavaju se sa dodatnim problemom – migracijom iz siromaštva državljana EU sa Balkana“, piše Frankfurter algemajne cajtung.
Naime, u Evropskoj uniji važi sloboda naseljavanja – Litvanac ima puno pravo da se preseli u Portugaliju, a Irac u Grčku, recimo. A Bugari i Rumuni – u Rursku oblast.
Mediji su puni napisa o klasičnim prevarama socijalnog sistema. „Posrednici“ dovode građane Rumunije i Bugarske, često ondašnje Rome, u nemačke gradove. Onde im iznajmljuju stanove i daju im fingirane ugovore o radu od nekoliko sati nedeljno. A onda podnose zahteve za socijalnu pomoć.
„Faktički većina migranata iz siromaštva živi od socijalne pomoći i rada na crno“, piše list dalje.
Propale četvrti
Za razliku od istoka Nemačke, gde u proseku ima malo stranaca i ljudi migrantskog porekla pa AfD igra na kartu straha od nepoznatog, ovde, na zapadu, ta partija sada ima lak posao jer joj pomažu činjenice.
U međuvremenu Duizburgu broji 26.000 građana Bugarske i Rumunije, u Gelzenkirhenu ih je 12.000, a u Hagenu 7.100. To je značajan procenat stanovnika ovih gradova. Tek svaki šesti ili sedmi od ovih došljaka ima normalan posao.
Frankfurter algemajne cajtung piše o čitavim propalim četvrtima, stanovima sa vlagom, gamadi, golim zidovima iz kojih vire instalacije, o gomilama smeća na ulicama, buci do u kasno u noć.
„Dok imućni gradovi poput Hamburga i Minhena profitiraju od dolaska stručne radne snage iz EU, starosedeoci u bivšim radničkim kvartovima Rurske oblasti vide samo negativne posledice slobode kretanja u EU“, ocenjuje list.
„Seru po nama“
I ne govori samo AfD o tome. I drugi političari se bune protiv politike Berlina.
Kandidat Demohrišćana u Hagenu Denis Rebajn je prostor oko železničke stanice nazvao „malim Bukureštom“. A gradonačelnik Duizburga Seren Link (SPD) rekao je da građani više neće da ih „zajebavaju i seru po njima“, misleći na prevarante socijalnog sistema.
Levičarski list Nojes Dojčland komentariše da tako AfD osvaja važnu teritoriju – „njihove teme se diskutuju u njihovom žargonu, čak i kad oni ćute“.
Iako su gradovi Rurske oblasti izuzetak po masovnosti doseljavanja u socijalne sisteme, čini se da građani Nemačke dele slične strahove širom zemlje.
Nedavno je indeks straha koji objavljuje osiguravajuća kuća R+V pokazao da 52 odsto građana brine zbog sve većih troškova života. U vrhu strahova su i malo stanova, a visoke kirije. Drugi najveći strah – da će državu preopteretiti migracija.