Majstori Elektrodistribucije Srbije (EDS) – koji inače popravljaju kvarove na strujnom sistemu po zemlji ili rade na širenju mreže po zabačenim selima – ove poslove će morati da obustave polovinu dana u mesecu, kažu izvori „Vremena“. Zato što će za to vreme biti prinuđeni da očitavaju brojila.
„Do novog kolapsa u organizaciji distribucije struje u zemlji došlo je zbog neodgovornosti čelnika EDS-a, koji su nameštali tendere za poslove očitavanja brojila za struju“, kaže nekadašnji zaposleni u ovoj firmi.
„Tako je i poslednji tender u nizu propao. Konkurentska firma, koja je imala nižu ponudu od one koja je dobila posao, je uložila žalbu i oborila tender, a distribucija je ostala bez čitača struje.“
Besplatna radna snaga
Kako nema ko da očitava struju, rukovodioci distribucije su došli na „genijalnu ideju“ – da ovaj posao „uvale“ građanima. Tako su, samo 15 dana unapred, najavili da će potrošači sami morati da nauče da očitavaju brojila od 1. juna i da u posebnoj aplikaciji o brojkama izveštavaju EDS. Pokušali su da dobiju – besplatnu radnu snagu.
Ono na šta nisu mislili jeste da je Srbija prva u Evropi po broju funkcionalno nepismenih i da stariji ljudi po selima, ali i gradovima, nemaju nemaju pojma kako da skinu aplikaciju na telefonu – da bi radili poslove Distribucije.
Kako je i ova zamisao propala, EDS je morao posao da prebaci na svoje zaposlene. Oni će sada, svakog meseca, morati da izdvajaju po 10 do 15 radnih dana na očitavanje brojila.
Ko će da popravlja kvarove?
„Postoje takozvane čitačke knjige i kodovi, a radnici idu po njima od kuće do kuće. Računica je takva da je za 200 brojila potrebno oko osam sati rada, pa vi računajte koliko je to zaposlenih mesečno“, objašnjava izvor „Vremena“, uz pojašnjenje da u zemlji ima ukupno 3,6 miliona brojila koja treba očitati.
Ovaj posao svakako neće raditi zaposleni sa šaltera ili administrativni radnici već oni koji su iole kadri za rad na terenu. Zato je i najvažnije pitanje – koga će distribucija onda poslati u slučaju kvarova, kontrole krađe struje, širenja mreže ili drugih sličnih esencijalnih poslova za funkcionisanje energetskog sistema zemlje?
Kako smo došli do ovoga
Pre uvođenja PDV-a u Srbiji 2004. godine, brojila su se očitavala na svakih šest meseci, a to su radili zaposleni u distribuciji nekoliko dana mesečno. Za to vreme nisu obavljali redovan posao. Ali, kako se radilo o najviše jednoj radnoj sedmici za ceo mesec i o velikom broju zaposlenih u EPS-u, najvećoj firmi u zemlji, sistem je funkcionisao.
Ipak, kada je uveden PDV, zbog novih zakonskih rešenja su bili primorani da očitavaju brojila svakog meseca. Taj posao je onda prebačen na izbegle radnike sa Kosova, koji su ostali na platnom stisku EPS-a. Kako je ceo EPS tada bio u jednom zajedničkom sistemu, lako su radnici sa, na primer Površinskih kopova „Obilić“, koji su smešteni u centralnom delu Kosova, slati da očitavaju struju po celoj zemlji.
I ovaj metod je pao u vodu kada je EPS rasformiran i decentralizovan u poslu koji je počeo od 2013. godine, zbog propisa koji su se mahom ticali borbe protiv korupcije i Trećeg energetskog paketa EU. Tada je sektor distribucije struje odvojen pravno od EPS-a i postao nezavisna firma, pa radnike nisu mogli po starom principu da preraspodeljuju. Morali su za ove poslove da angažuju i privatne firme, kao i da raspisuju tendere.
Ništa od toga ne bi bilo sporno, da tenderi nisu postali još jedan način da država daje poslove firmama koje su joj naklonjene i koje drže biznismeni bliski režimu. Kada je očito namešten tender pao – nastao je kolaps.