
Izložba
Zograf: Snovi, moja dugogodišnja opsesija
Naslov izložbe radova Aleksandra Zografa, „Hvatač snova“, otkriva njenu temu i interesovanje autora koje on opisuje kao dugogodišnju opsesiju
Nakon što je Simon Vizental otkrio da je policijski službenik iz Beča Karl Zilberbauer zapravo policajac koji je 1944. u Amsterdamu uhapsio Anu Frank, njemu je suđeno ali je ustanovljeno da je "samo vršio svoju dužnost". Umro je u penziji kao slobodan građanin
Nakon pada diktatorskih režima veliki broj onih koji su činili zlodela često se vadi na to da su „samo obavljali svoju dužnost“.
U Muzeju grada Graca pogledao sam izložbu „Hitlerovi izvršioci“ koja se bavi upravo policajcima iz Austrije koji su širom Evrope „radili svoj posao“ za Treći rajh. Izložba je otvorena do 5. marta pa ako vas put nanese u taj deo Austrije preporučujem da je pogledate.
Karl Ziberbauer
Jedan od tih koji su „samo radili svoj posao“ bio je i Karl Ziberbauer, tada tridesettrogodišnji policajac iz Beča koji je 1942. poslat u okupirani Amsterdam. Upravo Karl je, naime 1944, uhapsio jevrejsku devojčicu Anu Frank u njenom skrovištu.
Zilberbauer je 4. avgusta 1944. dobio naređenje svog nadređenog Julijusa Detmana da istraži dojavu o tome da se Jevreji kriju na adresi 263 Pinsengracht u Amsterdamu. Poveo je sa sobom nekolicinu holandskih policajaca. Prilikom kasnijeg ispitivanja Oto Frank, otac Ane Frank i jedini iz porodice koji je preživeo rat, svedočio je da je Zilberbauer bio iznenađen što se grupa Jevreja tu uspešno skrivala duže od dve godine.
Ana Frank je poslata u koncetracioni logor Bergen-Belzen gde je i umrla od tifusa. Posle rata, Karl je osuđen na godinu dana zatvora zbog „lošeg tretmana uhapšenih lica“ posle čega je nastavio da radi kao policajac. Tek 1963. „lovac na naciste“ Simon Vizental došao je do saznanja da je upravo Karl Zilberbauer bio policajac koji je uhapsio Anu Frank.
Na ponovljenom suđenju ustanovljeno je da je Karl „samo radio svoj posao“ i da je uhapšenike „tretirao korektno“. Vraćen je u policijsku službu. Umro je 1972. u Beču, u penziji kao slobodan čovek.
August Majsner
Izložba „Hitlerovi izvršioci“ obuhvatila je i slučaj Augusta Majsnera, rođenog Bečlije koji je 1942. postavljen na čelo policijskih i sigurnosnih snaga nacističkih okupacionih vlasti u Srbiji. Istakao se u sprovođenju nacističke politike „čiste arijevske rase“ i diskriminaciji Slovena, Jevreja i Roma.
Čim je krajem januara 1942. preuzeo dužnost, Majsner je započeo reorganizaciju svih policijskih operacija u okupiranoj Srbiji. Obrazovao je četiri oblasne policijske komande koje su se naslanjale na četiri vojne oblasne komande i deset policijskih okruga, koje su odgovarale vojnim okružnim komandama.
Oduzeo je od Milana Nedića komandu nad Srpskom državnom stražom, i takođe je obrazovao brojne pomoćne i dobrovoljačke policijske jedinice na celoj teritoriji okupirane Srbije.
Jedna od jedinica koje je kontrolisao Majsner su bile Pomoćne policijske trupe, regrutovane od ruskih folksdojčera sa teritorije okupirane Srbije, ali takođe i iz Hrvatske, Bugarske, Grčke i Rumanije i koje je obučavala Ordnungspolicaj. Planirano je da ona dostigne jačinu od oko 400 ljudi, ali je malo poznato o njenim aktivnostima.
Na kraju rata 1945. bežeći na zapad pao je u ruke Američkoj vojsci koja ga je nakon ispitivanja izručila Jugoslaviji.
Za razliku od svog kolege Zilberbauera, August je u Beogradu osuđen na smrt streljanjem i pogubljen 1947.
Zgradu u kojoj se nalazi Muzej grada Graca još jedna stvar povezuje sa našim krajevima. Naime, u njoj je 1863. rođen nadvojvoda Franc Ferdinand o čemu svedoči i ploča na ulazu u muzej.
Naslov izložbe radova Aleksandra Zografa, „Hvatač snova“, otkriva njenu temu i interesovanje autora koje on opisuje kao dugogodišnju opsesiju
Pozorište „Pinokio“ otvara prvu pozorišnu scenu za bebe „Kolevka teatar“ predstavom „Zora i San“, u kojoj učestvuju i gledaoci - bebe
Rezultati vojvođanskih konkursa za kulturu neskriveno ukazuju da Pokrajina ne želi da pomaže one koji su podržali studente. A to su Sterijino pozorje, Egzit, Akademija umetnosti, Tvrđava teatar, Šekspir festival, Akademska knjiga...
U utorak 3. juna, dodelom nagrada i programom pod nazivom Epilog u ritmu, završeno je jubilarno 70. Sterijino pozorje. Ovaj festival je tačna slika situacije u kojoj se nalazi naše pozorište uvek – čak i onda kada pozorišna javnost nije zadovoljna načinom podele nagrada, ili onda kada se čini da selekcija nije “pravedna”. Zato u ovom tekstu neće biti reči o svih 12 predstava (devet u takmičarskom programu i tri u Krugovima), koje je odabrala selektora Ana Tasić, već o pokušaju da se uhvati slika naše teatarske situacije
Snežana Mijić je slikarka, konzervatorka u “Galeriji Matice srpske”, trenutno na doktorskim studijama primenjene umetnosti i dizajna na novosadskoj Akademiji umetnosti. Neposredan povod za naš razgovor je njena izložba “O svinjama sve najlepše”, u Kulturnom centru “Laza Kostić” u Somboru. Kustoskinja Iva Leković piše u katalogu: “Zoopraksiskop Snežane Mijić polazi od jednostavne zamisli koja se mutiplikuje u nekoliko pravaca tumačenja. Uzimajući motiv svinje iz fotografske serije životinja u pokretu Edvarda Mejbrida, koga možemo smatrati pionirom multimedijalnih i intermedijalnih istraživanja, autorka preispituje odnos tradicionalnih i novih medija, ujedno skicirajući i (uvek) aktuelno stanje društva”
Intervju: Tužiteljka Bojana Savović
Svako treba da živi sa svojom savešću – ako je ima Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve