Rad Jasne Kujundžić Jovanov ovog naslova, objavljen u knjizi 27 autora iz sveta, biće promovisan u Njujorku. Inače, cilj knjige je da razbije preovlađujuće predstave o dadaizmu kao “zapadnom” pokretu
...…
“The Dada Entr’acte of Dragan Aleksić” iliti “Dadaistički međučin Dragana Aleksića” naslov je rada Jasne Kujundžić Jovanov, jednog od radova u knjizi na više od 600 strana Cannibalizing the Canon: Dada Techniques in East–Central Europe, koju je početkom ove godine objavila čuvena izdavačka kuća Brill, a biće promovisana 28. marta na Institutu Hariman Univerziteta Kolumbija u Njujorku.
Knjiga je rezultat osmogodišnjeg rada četvoročlanog uređivačkog tima, kao i dvadeset sedmoro autora koji se bave avangardama dvadesetih godina dvadesetog veka, sa različitih evropskih i američkih univerziteta ili se bave muzejskim radom. Cilj joj je bio da, predstavljajući rezultate dubinskih istraživanja dadaističkih korena u istočnoj i centralnoj Evropi, razbije preovlađujuće predstave o dadaizmu kao “zapadnom” pokretu.
Jasna Kujundžić Jovanov se godinama unazad bavi dadaizmom na jugoslovenskim prostorima i nastoji da istraži glavne protagoniste, izvore i zamršene tokove zbivanja ovog pravca.
Ona podseća da je “dadaizam na jugoslovenskim prostorima započeo 1920. godine u Pragu, gde je njegov inicijator i glavni protagonista Dragan Aleksić, avangardista, pesnik, pisac, kritičar, novinar, filmofil došao u dodir s nemačkim dadaistima, koji su u nekoliko navrata priređivali dadaističke predstave. Takođe, upoznao se s češkim avangardistima okupljenim oko časopisa Devjetsil, gledao je predstave avangardnog pozorišta ‘Revolučni scena’ gde je režiser Karel Nol postavio i Hašekovog Dobrog vojnika Švejka.
Družio se sa tipografima praških novina ‘Červen’ i ‘Čas’ i tako stekao znanje o tipografiji koje je kasnije koristio u svojim revijama. U Pragu se takođe družio s Brankom Ve Poljanskim, a započeo je i saradnju u Micićevom ‘Zenitu’, potom se povezao s mađarskim aktivistima i Lajošem Kašakom”.
...RETKI TRAGOVI DADAIZMA: Jedan od radova
Aleksić je, priča Jasna Kujundžić Jovanov, tokom “dvogodišnje dadaističke avanture okupio grupu bliskomišljenika, kako ih je nazvao Ješa Denegri. Još kao saradnik Micićeve revije ‘Zenit’ objavio je ‘Manifest dadaizma’, a u revijama ‘Dada Tank’ i ‘Dada Jazz’ objavljvao je pesme, pisao o značajnim umetnicima kao što su Kurt Šviters, Vladimir Tatlin i Aleksandar Arhipenko, a najavio je i esej o Ivanu Puniju, i sve dada drame u kojima jezik i zbivanja odišu dadaističkim paradoksom. Takođe je u revijama objavljivao i pesme Tristana Care i drugih evropskih dadaista i mađarskih aktivista, kao i reklame i tipografske slike karakteristične za dadaistički izraz, te linoreze i pesme Mihaila S. Petrova”.
Dadaistički pokret koji je započeo u Pragu, nastavio se u Zagrebu i završio u Beogradu, budući da je umetničkim vezama (dopisivanjem, razmenom dadaističkih izdanja) bio integrisan u evropskog dadu i bio nadnacionalnog karaktera. “Tokom dve godine trajanja, Yougo dada prošao je put koji je prošao i evropski dada i na kraju se, kako je sam Dragan Aleksić napisao u memoarskom tekstu Vodnik dadaističke čete objavljenom u dnevnom listu ‘Vreme’ početkom 1931. godine, svesno ugasio krajem 1922. godine, da sačeka neko bolje doba. Istovremeno je najavio da je otvaranje dadaističkih arhiva zakazano za 1999. godinu.”
Jasna Kujundžić Jovanov priča da je dadaistička arhiva uništena nakon njegove smrti. “Ta činjenica je umnogome ograničila mogućnosti istraživanja i zapravo usmerila na jedine materijalne ostatke, dadaističke revije i ostale literarne doprinose Dragana Aleksića tokom dadaističke etape (1920–1922), kao i na malobrojne preostale tragove kao što su dokazi o boravku i njegovim kratkotrajnim studijama u Pragu, prepiska s Tristanom Carom i nekoliko fotografija. Takođe, pored nekoliko tekstova iz perioda između dva svetska rata (A. B. Šimić, Moni de Buli, pa i sam Dragan Aleksić u memoarskom tekstu “Vodnik dadaističke čete”), kao i kasnijih (Radomir Konstantinović, Radonja Leposavić, Zorica Bogdanovski, Gojko Tešić, Kristina Pranjić), sklopljena je hronologija jugo-dade ili Yougo-dade, kako je to nazvao Dragan Aleksić.”
U tekstu za navedenu knjigu, Jasna Kujundžić Jovanov bavila se topografskim elementima uključenim u trajanje pokreta (Prag, Beč, Zagreb, Beograd), kao i stvaranjem drugog pravca – od Beograda preko Novog Sada do Subotice. “Takođe, bilo je neophodno ukazati na vidove manifestovanja pokreta, posebno na postignuća Dragana Aleksića: tekstove, pesme, kritike, urednički rad i vizuelnu interpretaciju u dve dadaističke revije objavljene 1922. godine – Dada Tank i Dada Jazz. Za pripadnost Yougo-dade centralnoj evropskoj liniji, važno je napomenuti istaknuto mesto Novog Sada u avangardnim počecima i tokovima na ovim prostorima, gde je održan prvi dadaistički matine (u Amerikanskom baru u ulici Kralja Petra, 3. juna 1922. godine) kao i izdavanje lista Ut (Put) čiji su saradnici, pored mađarskih avangardista, bili i Dragan Aleksić, Stanislav Vinaver, Mihailo S. Petrov, te Sava Šumanović.”
Od prvog poziva za slanje apstrakta, preko istraživanja, pisanja rada, ujednačavanja terminologije, lektorski brifing kojim je udovoljeno zahtevu izdavača da tekstovi budu pisani engleskom varijantom engleskog jezika, pa do objavljivanja rada, prošlo je osam godina kontinuiranog rada.
“Nije lako prodreti u strane časopise koji su na značajnim sci listama”, priča Jasna Kujundžić Jovanov. “Mnogo veću prolaznost imaju naučnici koji se bave prirodnim naukama, matematikom i slično, gde su jezik i problemi univerzalni. Recimo, objavljivanje u hrvatskim časopisima podrazumeva hrvatsku temu. Uglavnom se lakše dobija prostor u tematskim izdanjima kao što je ono o srpskom modernizmu ili ovo o dadaizmu. Naravno, veze se stvaraju s godinama i nema pravila kako se sve to dešava. Tekstovi manje-više bivaju zapaženi u stručnim krugovima, ali šira javnost malo zna o tome. Ja sam objavljivala u mađarskim, hrvatskim, slovenačkim, američkim stručnim časopisima i uglavnom je bilo potrebno naći temu koja će zanimati čitaoce u tim zemljama. Jednostavnije je kada se radi o nekom naučnom skupu koji je uglavnom tematski, ali ipak se uvek radi o temama kojima se i inače bavim.”
Jasna Kujundžić Jovanov je i ranije istraživala dadaistički rad Dragana Aleksića, a od rezultata neophodno je izdvojiti Filmsku priču o Yougo–dadi, TV film po njenom scenariju u režiji Aleksandra Davića, koji je prikazan u godini jubileja gašenja dade kod nas, 1992. godine.
“Sad se taj film uglavnom prikazuje u različitim prilikama kada se govori o avangardi dvadesetih kod nas, a prikazan je i na festivalu Dokumenti u Kaselu, kao i na festivalu Budva grad Teatar 1999. godine, bio je uključen u izložbe O normalnosti – Umetnost u Srbiji 1989–2001 u MSU u Beogradu 2005. godine i u izložbu Milanke Todić u Kulturnom centru Beograda 2008. Film se inače čuva u fondu Muzeja savremene umetnosti Vojvodine i bio je prikazan u okviru izložbe o Aleksandru Daviću 2022. godine.”
Kaže da je “rezultate istraživanja o našoj umetnosti van granica zemlje” objavljivala kad joj se ukaže prilika. Posebno izdvaja monografiju Milana Konjovića, objavljenu u San Francisku u izdanju Fibonacci Univercity Press. Bila je to prva monografija nekog našeg autora objavljena u SAD.
“Uredile smo je Anna Novakov i ja, o različitim aspektima Konjovićevog rada pisali su autori poput Irme Lang, Ljubomira Milanovića, Save Stepanova, Ane Rakić, Rozice Šreder i Maje Marković. Bitno je naglasiti da je pristup stvaralaštvu Milana Konjovića bio sličan kao i pristup dadaizmu, uz primenu novih teorijskih pristupa i kontekstualizovanju Konjovićevog rada s aspekta dvadeset prvog veka. Cilj je bio da se probije barijera, da se javnost u SAD upozna barem s malim delom naše umetničke baštine. Uostalom, tome nas uči i dadaizam – da nikad ne treba odustajati od probijanja barijera.”
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Blokirali ste nekoga na društvenoj mreži Iks, nekadašnjem Tviteru? Od sada, to više neće sprečavati blokirane korisnike da vide vaše objave. Jedino ograničenje je što neće moći da vas kontaktiraju ili komentarišu podeljen sadržaj
U Beogradu su se na zidovima pojavili murali koje slika ruski umetnik Andrej Kolosov. Radi na poziv, besplatno, jer pogled na mural poboljšava raspoloženje, čini ljude srećnim, kaže za “Vreme” ovaj Moskovljanin
“Naš stav je godinama bio da nećemo Miloševića. Sad nam je stav da nećemo Vučića. Ali šta je to šta hoćemo, to ne znam. A to je suština. Da postoji agenda onoga šta hoćemo i konsenzus oko te agende, pa ljudi bi imali i volje i energije da se za to bore, čak i oni razočarani koje si pomenula. Siguran sam u to. Evo, Rio Tinto i Jadar su nas pokrenuli u velikoj meri, jer to je konkretna stvar, to je borba za vodu, zemlju i život. Verujem da se od te borbe nećemo umoriti niti odustati. Van toga, ne vidim ništa da nas motiviše objedinjujuće. Sendviči i dve hiljade za gospodina su najviše što se u Srbiji, u ovom trenutku, nudi konkretno”
Aktuelna izložba Narodnog muzeja Srbije Od mnogoboštva do hrišćanstva: rotonda u Stojniku, osim što govori o značaju arheološkog nasleđa Kosmaja, jedne od najreprezentativnije očuvanih celina rimskih rudnika na tlu Evrope, ukazuje da ono ni do danas nije zaštićeno, i na posledice devastacije prirodnog okruženja
StopTrik, međunarodni festival kratkog filma u tehnici stop-motion koji se održava u Sloveniji i Poljskoj, radi na očuvanju socijalne kulture za koju se smatra da polako nestaje. Jedan od ovogodišnjih učesnika je i Miloš Tomić, enfant terrible srpske stop animacije
Ministar kulture Nikola Selaković je bio jasan i dosledan: država nema ništa protiv da izdavači izdaju i na drugom pismu, ali će biti otkupljivane samo knjige objavljene na "prelepoj Vukovoj ćirilici". I to odmah. Zato što više nema cile-mile
Samozvani „vrhovni komandant“ Aleksandar Vučić obećao je Mađarima, koji su se pobunili protiv služenja vojnog roka, da će za njih pronaći neko rešenje. A šta je sa drugim nacionalnim manjinama - Bošnjacima, Romima, Slovacima, Crnogorcima, Rumunima, Albancima. Hoće li u Vojsku Srbije ići samo Srbi
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!