img
Loader
Beograd, 29°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

In memoriam: Goran Petrović (1961–2024)

Slamčica svetlosti u malteru

31. januar 2024, 23:03 Goran Dakić
foto: fonet
Copied

Goran Petrović se spuštao u rudarska okna i u strahovitoj tmini tražio je rudu jezika i priče na koju niko pre njega nije udario. Zato su njegovi romani, pogotovo ta dva s konca prošlog veka, lagani i teški poput onog pera angela kojeg u bradi čuva iguman Spasovog doma

U “Ibarskim novinama” 1972. godine objavljen je naučnofantastični rad Invazija. Jedanaest godina kasnije autor tog rada objaviće i prvu priču i to u časopisu “Oktobar”, a potom će, zagledan u Žiču kroz prozor seoske biblioteke, napisati dva velika romana koji će na izuzetan način označiti kraj srpske književnosti 20. vijeka. Pisao je Goran Petrović i prije Opsade crkve Svetog Spasa i poslije Sitničarnice “Kod srećne ruke”, ali ta su dva romana poput Savine kelije u kojoj se nalaze četiri prozora koji se pružaju u četiri glavna smjera vremena. Sa njima je srpski roman 20. vijeka – potpun.

Goran Petrović je bio graditelj i to posljednji takve vrste. Bio je neumorni kovač, osjetljivi rizničar i revnosni kelijot. Znao je, poput žičkih monaha iz Opsade, koliko je koja riječ teška. Goran Petrović je bio vrhunski arhitekta, posvećeni inženjer, strpljivi hirurg. Mnogo puta sam zamišljao kako riječi pronađene u zaboravljenim žitijima, hagiografijama i pohvalama pincetom, pažljivo i predano, prislanja uz određenu imenicu ili glagol. Na koncu vijeka, kada se sve rasipalo, kada smo postali taoci “nečije umišljenosti da su znanja konačna, a vremena omeđena”, krenuli smo, još jednom, zahvaljujući njegovoj priči, u “pohod na mjesec”.

Svaka generacija ima svoga pisca. Jednima je to Crnjanski, drugima Bulatović, trećima Pekić. Iako ne postoji kantar na kojem bih mogao da izmjerim taj podatak, siguran sam da je Petrović bio pisac koji je moju generaciju natjerao da pred tajnom romana zastane i duboko u(z)dahne kao pred kakvim nestvarnim pejzažom. Znali smo ponešto o magičnom realizmu, čitali smo Markesa i Pavića, ali smo tek u porti Žiče i u malenom sobičku u kojem je Adam Lozanić plevio knjigu Anastasa Branice shvatili snagu te i takve lirske fantastike. Svojevremeno je Mihajlo Pantić na poleđini jednog izdanja Opsade napisao: “Teške su čini od Opsade crkve Sv. Spasa”. I danas, dvadeset godina nakon prvog čitanja, ništa od te magije nije nestalo.

Pročitao sam nekada i negdje kako je Goran Petrović napisao 250 stranica Opsade, a potom je, nezadovoljan urađenim, sve obrisao i krenuo nanovo. Iza tolike posvećenosti krio se fantasta koji je znao da u romanu ne smije biti slabih mjesta, da ne smije biti promaje i pukotina, da ne smije biti olako zakrpljenih rupa i nehajno podignutih zidova. Petrović se spuštao u rudarska okna i u strahovitoj tmini tražio je rudu jezika i priče na koju niko prije njega nije udario. Zato su njegovi romani, pogotovo ta dva s konca prošloga vijeka, lagani i teški poput onog pera angela kojeg u bradi čuva iguman Spasovog doma.

I baš kao što žiri NIN-ove nagrade za roman godine 1959. godine nije umio da vidi kako i koliko leti Bulatovićev crveni petao, tako ni onaj iz 1998. godine nije znao šta da radi sa snagom Petrovićeve fantastike. Nagradu je te godine dobio Danojlićev roman Oslobodioci i izdajnici, kome su mnogi sporili i kvalitet i žanrovsko određenje, dok je dva glasa “uknjižio” Basarin Looney Tunes. Dvadeset i šest godina kasnije više je nego jasno da je ignorisanje Opsade grijeh težak taman koliko i onaj iz, recimo, 1958. godine kada su Mrtve javke bile bolje i od Proljećâ Ivana Galeba i od Lelejske gore. Nepravda je ispravljena tri godine kasnije kada je Sitničarnica u finalnom krugu glasanja
“s golom razlike” pobijedila roman Mirjane Novaković Strah i njegov sluga.

Petrovića sam upoznao na Sajmu knjiga u Beogradu 2005. godine. Godinu dana prije toga mi je odgovorio na nekoliko pitanja za banjolučki Glas Srpske. Za jednim smo astalom, uz toplu kafu i čašicu pelinkovca, pričali o ovome i o onome, dok je on neprestano odgovarao na pitanja čitalaca koji su mu donosili knjige na potpis. I sâm sam, prije nego što ćemo krenuti svako na svoju stranu, pred njegovo pero spustio knjigu kojoj ću se kasnije toliko puta vraćati, a on je, bibliotekarski polako, zapisao posvetu: Goranu, ova opsada i odbrana. Sreli smo se još jednom, ne pamtim koja je godina bila, ali pamtim da je to bilo na Teatar festu kada je Atelje 212 izvodio njegovu Maticu.

Upamtio sam i to da je Petrović pisao rukom sve dok nije kupio kompjuter od stipendije iz Fondacije “Borislav Pekić”. Kada je dobio nagradu “Meša Selimović”, od gradskih vlasti u Kraljevu je dobio stan. Nakon Sitničarnice je manastirsku tišinu zamijenio velegradskom bukom i činilo se da se u tom preseljenju negdje zagubila i ona magija kojom je na drugom kraju svijeta opčinio i one koji o magiji znaju sve. Da li je Beograd pojeo velikog pisca? Ili su ga povrijedili pojedini kritičari koji nisu znali šta da rade s njegovom maštom? Teško je pretpostavljati, još je teže znati, ali izvjesno je da je snaga kopnila.

Iza svakog čovjeka, rekao je jednom prilikom Petrović, ostaje priča. Neka od njih se, dodao je, vjerno zapiše, neka ima karakteristiku usmene književnosti, a poneka bude i zaboravljena. O piscu Opsade crkve Svetog Spasa i Sitničarnice “Kod srećne ruke” pričaće se tiha priča koja će poput neugasivog ognja svijetliti svima koji su zastali u pomrčini i kojima je mrak zaklonio svaki pravac.

Tagovi:

Književnost Goran Petrović
Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Kultura

Analiza

29.jul 2026. Sonja Ćirić

Filmski susreti u Nišu su ugašeni, samo što to niko nije zvanično saopštio

Ove godine neće biti održani Filmski susreti u Nišu, kao što ih nije bilo ni prošle. Izgleda da njihovo 60. izdanje ne treba očekivati, zato što u praksi - Filmski susreti u Nišu više ne postoje

Ekspo

28.jul 2026. Sonja Ćirić

Planirano je da Železnička stanica postane Istorijski muzej idućeg maja

Dok se čekaju rezultati tendera za izbor izvođača za izmenu i dopunu projekta za rekonstrukciju, adaptaciju i sanaciju nekadašnje Glavne železničke stanice u Beogradu, najavljeno je da će se Istorijski muzej Srbije useliti u njenu zgradu već 15. maja

Analiza

27.jul 2026. Sonja Ćirić

Slučaj „Atelje 212“: Zašto je smenjena Gordana Goncić

Skupština grada Beograda je, sve po zakonu, imenovala Ljubišu Ristića za v.d. direktora „Ateljea 212“. Zašto je, međutim, smenjena Gordana Goncić

Baština

26.jul 2026. S. Ć.

Narodni muzej Zrenjanin: Ne zaboravimo na centar tekstilne industrije

Kako bi sačuvao tragove nekadašnjeg centra tekstilne industrije, Narodni muzej Zrenjanin preduzeo akciju prikupljanja uspomena na velike fabrike kojih više nema

Kadrovi

26.jul 2026. S. Ć.

Lazar Jovanov nasledio Ljubišu Ristića u KPGT-u

Umesto Ljubiše Ristića koji je postavljen u „Atelje 212“, v.d. direktora Pozorišta KPGT je Lazar Jovanov, glumac i reditelj poznat po ulogama u ovom kolektivu

Komentar
Ana Brnabić, Aleksandar Vučić i Ivica Dačić sa policajcima

Pregled nedelje

Režim protiv naroda i države

Zašto Šapić legalizira batinaše u Beogradu? Zbog čega je šešeljizam ideologija vlasti? I šta Vučić poručuje narodu

Filip Švarm
Predsednik Srbije Aleklsandar Vučić sa uzdignutom pesnicom ispred transparenta

Komentar

I naš predsednik je sirotinja

Voženo lice Aleksandar Vučić će u predizbornoj kampanji voziti staru škodu. Dok traje odmazda prema svakome ko pisne, paradni deo kampanje biće otužniji nego ikad jer se Vučić obraća svom hardkor biračkom telu

Nemanja Rujević
Paunović

Pregled nedelje

Nepodnošljiva lakoća bezosjećajne gluposti

Zašto ministarka Snežana Paunović još nije smenjena? Šta to govori o njoj, režimu i Srbiji

Filip Švarm
Vidi sve
Vreme 1855
Poslednje izdanje

Srbija pred raspletom

Kako se kuje Studentska lista Pretplati se
Intervju: Miroslav Aleksić

Nijedan glas ne sme da se baci

Odmazda vlasti: Primer iz života

Pojedinac protiv režimskog sadizma

Rat na Bliskom istoku

Ormuz kao atomska bomba

DUH VREMENA: Devet decenija od ubistva Federika Garsije Lorke, pesnika bez groba (2)

Prolaze crni konji i jezivi ljudi dubokim putevima gitare

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1855 22.07 2026.
Vreme 1854 15.07 2026.
Vreme 1853 08.07 2026.
Vreme 1852 02.07 2026.
Vreme 1851 25.06 2026.
Vreme 1850 17.06 2026.
Vreme 1849 10.06 2026.
Vreme 1848 03.06 2026.
Vreme 1847 27.05 2026.
Vreme 1846 20.05 2026.
Vreme 1845 13.05 2026.
Vreme broj 1843-1844 29.04 2026.
Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure