img
Loader
Beograd, 21°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Sećam se

Godišnjica Staljinove smrti: Svako umire shodno svom karakteru

05. март 2022, 09:25 Ivan Ivanji
Foto: Wikipedia
Bogovi među nama: Staljin
Copied

Josifa Visarinoviča Džugašvilija mnogi ovih dana pominju u vezi sa Putinovim ratom u Ukrajini. Staljin je mro na današnji dan pre 69 godina u skladu sa tim kako je živeo. Bio je to kraj jedne epohe

Kada je pre 69 godina 5. marta 1953. svetom odjeknula vest da je umro Staljin, ja se nisam setio Hitlera, sa kojim su ga tako često upoređivali, nego Musolinija koji je Emilu Ludvigu, nemačkom piscu koji se proslavio pisanjem biografija i eseja o velikim ličnostima, rekao: „Svako umire smrću koja odgovara njegovom karakteru.“ Musolinija su zajedno sa ljubavnicom streljali pa javno obesili za noge; Staljin je danima ležao na podu svoje dače umirući, a njegova posluga, telohranitelji, članovi politbiroa koji su se okupili nisu se usudili ili nisu hteli da priđu njegovom telu u samrtničkom ropcu. Da se probudio iz kome možda bi naredio da se ubije onaj koji bi mu prvi saopštio lošu vest da je imao moždani udar.

Sve do 1948. ja sam kao skojevac u druga Staljina verovao kao u svog oslobodioca i velikog vođu. Proučavao sam „Kratku istoriju Sovjetskog saveza“ u kojoj je navodno on napisao članak o dijalekticii. Kada se Tito sukobio sa njim morao sam da izjavim za koga sam. Nisam se kolebao, nisam tako dugo bio izložen obožavanju Staljina kao neki stariji, u posleratnoj Jugoslaviji se obožavalo Tita. Doduše, u toku tih burnih dana izjašnjavanja sam polagao diplomski ispit u Srednjoj tehničkoj školi, što me je bilo više okupiralo od velike politike. Samo jedan naš drug je bio za Staljina, i to Jevrejin. Udbaš koji ga je ispitivao posavetovao ga je da izjavi da želi da se preseli u Izrael i da će ga pustiti: „Ako hoćeš da budeš komunista možeš da politiziraš i tamo.“ Samo ga je delimično poslušao: preselio se zaista u Izrael, ali se tamo brzo obogatio kao građevinski preduzimač i nije se bavio politikom.

Nesporni vođa komunističke revolucije Lenjin pred smrt je napisao zabelešku za Centralni komitet ko bi trebalo da ga nasledi. Taj dokument se nezvanično pominje kao „tajni Lenjinov testament“. Za Trockog je rekao da je nesporno najsposobniji, ali isuviše zaljubljen u sebe, a za Staljina, koji je bio generalni sekretar zadužen uglavnom za organizacione poslove, da ga obavezno treba ukloniti sa te pozicije „jer je grub“, što može da prođe među drugovima, ali ne u narodu. Staljin je ipak umeo da obezbedi dovoljnu podršku članova partijskog rukovodstva, pa je ipak posle Lenjinove smrti 1924. preuzeo vlast nad državom i partijom. Činio je šta je hteo, poubijao sve svoje konkurente, na kraju i Trockog koji se bio sklonio u Meksiko.

Pročitao sam mnogo knjiga o Staljinu. Najdublji utisak na mene ostavili su memoari Lava Trockog Moj život, Valentina Tereškova Staljinov prevodilac i Staljinove ćerke Dvadeset pisama jednom prijatelju. Hteo sam da saznam što više o tom opakom tipu koga su toliki obožavali, a među njima kratko vreme i ja.

U Beču sam stanovao veoma blizu kuće u kojoj je Trocki boravio neko vreme, često sam se šetao baš pored nje. U knjizi „Moj lepi ćivot u paklu“ pišem kako ga ja bajagi sretnem odavno mrtvog. Logično je i da me je knjiga Tereškova privukla, upoređivao sam svoja iskustva Titovog prevodioca sa njegovim. Memoari Staljinove ćerke pisani u formi pisama, koje je objavila pod majčinim prezimenom Svetlana Alilujeva, govore o njenom životu sa ocem. Opisuje i smrt majke.

Alilujeva piše kako je na nekoj pijanci u Kremlju Staljin izvređao svoju ženu, majku dvoje svoje dece, Nadeždu Alilujevu, ćerku železničara sa Kavkaza sa kojim se družio još pre pobede revolucije. Nadežda se uvređeno vratila u njihov stan unutar zidina Kremlja i ubila iz svog damskog pištolja. Staljin je imao običaj da posle takvih pijanki spava u maloj sobi na kraju hodnika uz naređenja da niko ne sme da ga budi. Ujutro je posluga pronašla mrtvu Nadeždu, pozvala lekare, partijsko i državno rukovodstvo, u hodniku je stajalo pola politbiroa zajedno sa Svetlanom sve dok se vođa nije pojavio – niko se nije bio usudio da ga probudi. Kad je saznao šta se dogodilo, piše Svetlana, bio je vidno potresen. Posle toga više nije boravio u tom stanu, preselio se u daču gde će i preminuti, jer niko nije pokušao ili nije smeo da mu pomogne.

Obe smrti, Nadeždina i Staljinova, odgovaraju njihovom karakteru kao što je Musolini tvrdio da se umire.

Svetlana je u 85. godini umrla u Ričmondu u Viskonsinu, gde je živela pod imenom Lana Peters ne bi li je ostavili na miru. Umrla je mučno, ali nekako prirodno, od raka, kao normalna građanka.

 

Čitajte dnevne vesti, analize, komentare i intervjue na www.vreme.com

Tagovi:

Emil Ludvig Hitler Informbiro Lana Peters Musolini Nadežda Alilujeva smrt Staljina SSSR Staljin Svetlana Alilujeva Tito Trocki
Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Vesti
Protest zaposlenih u mitrovačkom KBC-u

Kosovo

23.септембар 2025. Milica Srejić

Integracija po svaku cenu: Napad na srpski zdravstveni i obrazovni sistem na KiM

Prvog dana predizborne kampanje na Kosovu razbuktala se tema o integraciji srpskog zdravstvenog i obrazovnog sistema u kosovski sistem. To su jedine preostale srpske institucije na Kosovu. Kako na to gledaju kosovski Srbi

Evropski sud za ljudska prava

Sud u Strazburu

23.септембар 2025. K. S.

Slučaj Bogdana Jovičića pred Evropskim sudom za ljudska prava

Evropski sud za ljudska prava u Strazburu prihvatio je da razmatra predstavku advokata studenta Bogdana Jovičića

Zaječar

23.септембар 2025. T. S.

Repriza konstitutivne sednice u Zaječaru: Opozicija poziva građane da spreče „državni udar“

Opozicija u Zaječaru pozvala je građane Srbije da u sredu ujutro dođu u grad i spreče održavanje konstitutivne sednice Skupštine, koju smatraju nelegalnom. Lider koalicije „Promena u koju verujemo“ Uglješa Đuričković poručuje da je Zaječar „ogledalo Srbije“ i da se sutrašnjim protestom brani ustavni poredak

Napadi na novinare

23.септембар 2025. T. S.

ANEM: Siniša Vučinić targetira i vređa novinare i medije

Asocijacija nezavisnih elektronskih medija (ANEM) osuđuje verbalne napade člana Glavnog odbora SNS-a Siniše Vučinića na medije i novinare, između ostalog i na glavnog urednika „Vremena“ Filipa Švarma

Evropski parlament

23.септембар 2025. K. S.

Studenti iz Srbije kandidati za evropsku nagradu za slobodu mišljenja

Studenti iz Srbije nominovani su za priznanje Saharov, koje se dodeljuje za slobodu mišljenja

Komentar
Niču zgrade po Srbiji: Hoće li novi zakon reširi problem nelegalne gradnje?

Komentar

Legalizacija kakvu svet nikada nije video – još jednom

Nova kampanja za brzometnu legalizaciju za 100 evra ne razlikuje se u suštini mnogo od one od pre deset godina. Zanimljive su, međutim, finese, poput legalizacije divlje gradnje u nacionalnim parkovima

Radmilo Marković

Pregled nedelje

Tako kaže Jovo Bakić

U novom broju „Vremena“ Jovo Bakić je rekao da ne bismo opstali kao društvo i pojedinci kada bi režim pobedio. U pravu je. Reč sloboda u takvoj Srbiji bila bi zabranjena, lični integritet bio bi razlog za hapšenje, a kukavičluk – način preživljavanja

Filip Švarm

Komentar

Režimska okupljanja kao pogrebne povorke

Na režimskim vikend-okupljanjima nema energije jer stvarnost prodire kroz pukotine alternativne stvarnosti. A bez strasti nema ničega, što reče Hegel

Ivan Milenković
Vidi sve
Vreme 1811
Poslednje izdanje

Jovo Bakić, profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu

Imamo ljude koji će se obračunati s kriminalom Pretplati se
Kako se biraju kandidati za “studentsku listu”

Budući poslanici pred prijemnom komisijom

Kolektivni portret savremenika: Batinaši

Sitna boranija braće Vučić

Dosije povodom 35. rođendana nedeljnika “Vreme”: Novinarstvo u sumrak Gutenbergove ere (1)

Žurnalizam i čurnalizam: otpisana štampa i velika galama

Intervju: Siprijan Kacaris, pijanista

U potrazi za zaboravljenim delima

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1811 17.09 2025.
Vreme 1810 10.09 2025.
Vreme 1809 03.09 2025.
Vreme 1808 28.08 2025.
Vreme 1807 21.08 2025.
Vreme 1806 14.08 2025.
Vreme 1804-1805 31.07 2025.
Vreme 1803 24.07 2025.
Vreme 1802 16.07 2025.
Vreme 1801 09.07 2025.
Vreme 1800 02.07 2025.
Vreme 1799 25.06 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure