
Novi broj „Vremena“
Šapićev Beograd: Pare za nepostojeću naplatu gradskog prevoza
Šta u Beogradu radi fantomsko preduzeće za naplatu gradskog prevoza kad se prevoz ne naplaćuje? I na šta još grad baca pare? O tome piše „Vreme“ u novom broju
Tribina „Koji je model privatizacije potreban Srbiji“ održana je 28. aprila u Studentskom kulturnom centru u organizaciji nedeljnika „Vreme“ i fondacije „Friedrich Ebert“. Ovo je druga u nizu tribina iz ciklusa tribina „Vreme izazova“. Prva tribina sa temom „Civilna kontrola policije“ održana je u februaru, a planirano je da do kraja godine budu organizovane još četiri tribine. I teme narednih tribina obrađivaće probleme koji su od najvećeg značaja za razvoj demokratskog društva u Jugoslaviji i najaktuelnija pitanja sa kojima se naše društvo suočava.
Učesnici tribine „Koji je model privatizacije potreban Srbiji“ bili su Aleksandar Vlahović, ministar privrede i privatizacije u Vladi Republike Srbije, Nebojša Medojević, direktor Centra za tranziciju u Podgorici, Branislav Čanak, predsednik Ujedinjenih granskih sindikata „Nezavisnost“, Milić Milovanović, profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu, i Tamas Bauer, profesor univerziteta Johan Wolfgang Gete u Frankfurtu na Majni i poslanik u mađarskom parlamentu. Tribinu je vodio Dimitrije Boarov, novinar „Vremena“.
Ministar Vlahović je govorio o problemima sa kojima se Vlada Republike Srbije suočava, o načinima i modelima koji će biti primenjeni u privatizaciji srpske privrede. Branislav Čanak je o privatizaciji govorio iz ugla radnika, koji mogu biti najosetljiviji i najproblematičniji deo ovog procesa, a Nebojša Medojević i profesor Milić Milovanović analizirali su privatizaciju iz ugla dosadašnjih iskustava istočnoevropskih zemalja i bivših repulika SFRJ. Tamas Bauer je učesnicima i publici govorio o modelima privatizacije koji su primenjeni u mađarskoj privredi, o zamkama i pozitivnim stranama mađarskog tranzicionog iskustva.
U svojim izlaganjima i u međusobnoj razmeni mišljenja učesnici tribine su razmatrali tip tržišnog privrednog sistema koji je potreban ili moguć u Srbiji. Izneta su mišljenja o glavnim slabostima važećih zakona o „svojinskoj transformaciji“ i o različitim pravcima njihovog otklanjanja usvajanjem novog zakona. Potražen je odgovor na pitanje da li i neki novi modeli privatizacije kriju opasnost da se privatizacija izvede prema nekom novom pojedinačnom, a ne opštem interesu? Ministru Vlahoviću je postavljano pitanje ko gubi, a ko dobija ovim ili nekim drugim modelom privatizacije. Ko će određivati načine privatizacije pojedinih preduzeća, da li će dobitnike i gubitnike u privatizaciji određivati tržište, država ili političke stranke? Veći deo razgovora govorilo se o tome koji model privatizacije u Srbiji ima najviše šansi da privuče strane ulagače.
Tribinu „Koji je model privatizacije potreban Srbiji“ pratili su brojni novinari i publika, a bilo je i mnogo pitanja.
U narednom broju nedeljnika „Vreme“, od 10. maja, izaći će podlistak „Koji je model privatizacije potreban Srbiji“, koji će preneti sve ono o čemu je na tribini govoreno.
Šta u Beogradu radi fantomsko preduzeće za naplatu gradskog prevoza kad se prevoz ne naplaćuje? I na šta još grad baca pare? O tome piše „Vreme“ u novom broju
Setite se – kada ste poslednji put videli da u obližnjem parku beogradsko JKP “Zelenilo” zaliva zelene površine kako bi, je l’, ostale zelene? Kada je poslednji put kompletno renovirana ulica kojom stalno prolazite, a koja je prepuna rupčaga, takvih da morate da vozite 20 na sat? Koliko nelegalnih zgrada je izgrađeno u vašem komšiluku, a koliko ih se nakačilo baš vama na struju, vodu i kanalizaciju? Koliko stabala je imala vaša ulica pre 15 godina, a koliko ih ima danas? Gde nalazite mesto za parkiranje? Možete li biciklom po gradu? A za to vreme, gradonačelnik Šapić se pojavi u javnosti jednom mesečno ili u nekoliko meseci – da se pohvali rezultatima, da najavi nove “projekte” koji su, deluje, smišljeni prethodne večeri, pa da se verbalno obračuna i uvredi novinare koji mu nisu po volji
Neuplaćivanje lokalnoj samoupravi dela poreza na zarade od 102 miliona dinara i nenamenskih transfernih sredstava od 46,5 miliona dinara došlo je nakon izjave Aleksandra Vučića da za ovaj grad “nema više para”. A da je režim pustio ovaj grad “niz vodu” jasno je i zbog sve češćeg targetiranja ovdašnjih političara u tabloidima
Da mi je neko pre samo mesec dana rekao da će policija danima sedeti u mojoj kući, na Filozofskom fakultetu, pomislila bih da je to nemoguće. Ali do sada smo naučili da je ovde sve moguće. Znamo da Vučić mnoge stvari kopira od Viktora Orbana. Zašto ne bi počeo da kopira i jednog drugog autoritarnog lidera, Redžepa Erdogana, i počeo da gasi društvene mreže
Ekonomskim merama i organizovanim spontanim okupljanjima Aleksandar Vučić pokušava da konsoliduje svoje biračko telo, dok istovremeno podmeće nogu studentima i opoziciji i obračunava se sa nezavisnim medijima. Između naprednjačke inscenirane idile i društvenog bunta, sve jače se oseća nagoveštaj izbora. Kampanja pre kampanje je uveliko počela. Kada bi i pod kojim uslovima građani ponovo mogli na birališta
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve