Na koje sve načine i s kojim motivima se osporava rad Zlatana Kurtovića
SPORNO SUDIJSKO MESTO: Novi Pazar
U Novom Pazaru hajka na sudiju Zlatana Kurtovića, jedinog kandidata Demokratske opozicije Srbije za mesto predsednika Opštinskog suda, ne jenjava. Rekli bismo da se čak i zahuktava i pored toga što je DOS na poslednjem sastanku u Beogradu održanom 27. septembra ostao uz svog kandidata za predsednika Suda. I dalje je najaktivniji predvodnik hajke Ćamil Hubić, predsednik Okružnog suda. Da bi doskočio predlogu Demokratske opozicije Srbije, on se, posle sazivanja Kolegijuma Okružnog i Opštinskog suda, kao i novopazarskih advokata, o čemu je „Vreme“ pisalo u prošlom broju, pre nekoliko dana odlučio na još jedan protivzakonit korak, pa je iz krivične i građanske parnice i izvršnog parničnog veća pokupio i predmete koje je radio sudija Kurtović, ne bi li u njima pronašao propuste i greške. To bi mu, po svoj prilici, omogućilo da kandidatu koji se njemu ne sviđa, ako već ne može da ospori vrednoću, ospori bar kvalitet. Namera je sasvim jasna: Komisiju Ministarstva pravde koja će početkom sledeće nedelje posetiti Novi Pazar treba ubediti da je sudija Kurtović nestručan.
Informaciju o prikupljanju predmeta prvo smo proverili u Krivičnoj, a onda i u Građanskoj pisarnici. Sudija Mumizović, šef Krivične pisarnice, bez oklevanja nam je saopštila da je uzeto 26 predmeta i da je to urađeno na zahtev Enesa Hadžibegovića, v.d. predsednika Opštinskog suda, i Ćamila Hubića, predsednika Okružnog suda. Na naše pitanje da li je takvo uzimanje predmeta uobičajeno, sudija Mumizović nam je odgovorila da se tako nešto nije dogodilo otkad je ona na tom mestu. A šef je, kako nam je dodala, od 1994. godine.
U Građanskoj pisarnici smo već naišli na drugačiji prijem. Šefica Ismihana Korać nam je nervoznim glasom objašnjavala kako je to što od nje tražimo službena tajna. Nije nam pomoglo ni to što smo joj naglasili da „službenu tajnu“ o uzetom pedeset jednom predmetu već i „vrapci“ znaju.
O podelama u Opštinskom i Okružnom sudu pokušali smo nešto više da saznamo od sudije Živadina Radomirovića koji je u zgradi pravde predsednikovao punih osamnaest godina. On nam je odmah naglasio da u bilo kakve sporove ili sukobe ne želi i ne može da ulazi, ali nije mogao niti hteo da izbegne da kaže da je Kurtoviću bio predsednik šest godina i da za to vreme nije imao ni jednu jedinu primedbu na njegov rad. Što je, čini nam se, još važnije, Radomirović je naveo da zamerke nisu navodili ni kontrolori iz Ministarstva pravde.
Ipak, sudiju Radomirovića, rekli bismo, najviše su iznenadili podaci da su na proveru izneti stari predmeti, i to iz Krivične pisarnice 26, Građanske 51, a iz Izvršno-parničnog veća čak 78. „Verujte mi da za to prvi put čujem. Ne razumem zašto se to sad čini kad je kontrola tih predmeta već davno urađena“, dodao je sudija Radomirović.
Sudija Idriz Muderizović je takođe bio spreman za razgovor. On nije tvrdio da je njegov kolega Kurtović nestručan i nepošten čovek, ali nas je, najblaže rečeno, iznenadio kad nam je izneo zbog čega je ipak glasao protiv njega. Naime, za sudiju Muderizovića sudija Kurtović je došljak, prolaznik, neko kome je Novi Pazar samo odskočna daska i koji se za njega nije vezao ni rodbinskim ni prijateljskim vezama. Sve bi možda i bilo jasnije a ovaj lokalpatriotizam razumniji da Kurtović, kandidat za predsednika suda, nije rodom iz obližnje Sjenice. Još poraznije delovao je na nas Muderizovićev stav da svi prolaznici tipa Kurtovića zauzimaju, recimo, mesto njegovom sinu koji studira prava.
Razume se da smo i mi želeli da porazgovaramo i sa Ćamilom Hubićem i sa Enesom Hadžibegovićem. Nažalost, kad smo se i kod jednog i kod drugog službeno najavljivali, posle kraće pauze dobijali smo odgovor da nisu prisutni.
Ipak, u razgovoru sa nekim advokatima a i službenicima Suda, posebno sa Sašom Miletićem, predsednikom OO-a DHSS-a, kao i sa sekretarom Slobodanom Filipovićem otkrili smo da Hubić iz sve snage zapinje da na mesto predsednika Opštinskog suda bude postavljen sadašnji vršilac dužnosti Enes Hadžibegović. I čitava igra vodi se samo zbog toga, tvrde i Miletić i Filipović.
Kod njih smo proverili i potvrdili anegdotu koja kruži hodnicima oba suda – kako Hubićev kandidat ima više staža na Pravnom fakultetu nego u sudu.
Zanimljivo je da je sudija Hubić došao na mesto predsednika Okružnog suda u junu ove godine a da već ima žalbi na njegovu samovolju i ponašanje. Zbog toga se Ministarstvu pravde i žali radnik Okružnog suda Vidosav Barać koji tvrdi da je rešenjem primljen na mesto domara i da ga je Hubić bez izmene rešenja postavio na radno mesto portira na kojem ima manju platu. Barać u pritužbi tvrdi da je više puta od predsednika tražio da donese drugo rešenje, ali je on to odbio bez ikakvog objašnjenja.
Barać nam se u toku razgovora požalio i na to da ga je predsednik Hubić saslušavao i zbog toga što je mušterijama privatno popravljao kvarove na centralnom grejanju.
„Molim vas, on to meni čini, a pored njegove kancelarije je kancelarija Safeta Kadrića, stručnog saradnika i sudskog tumača koji u radnom vremenu svakodnevno za marke obavlja prevode građanima. On to može i sme da radi a ja ne smem u slobodnom vremenu da doprinesem boljem životu moje porodice“, tvrdi Barać.
„Glavni cilj je da sve ostane po starom, da na mesto predsednika ne dođe vredan i kvalitetan sudija i što je još važnije pošten čovek koji nije u biznisu i koji će sigurno promeniti i stanje i odnose u sudu“, zaključili su Miletić i Filipović.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Srbi će morati da odgovore na pitanje na koje su morali i Mađari – da li prihvataju da su ono što jesu, ni manje ni više… To u intervjuu za novi dvobroj „Vremena“ kaže istoričar Stefano Botoni koji poredi političku situaciju u Srbiji i Mađarskoj
Sve naprednjačke kampanje: Pevaj i kad ti se plače
Šatre sa džigera-muzikom, prasetinom i alkoholisanjem pojavljivale su se u nekom obliku tokom cele radikalsko-naprednjačke karijere, a u ovoj predizbornoj kampanji, bar se tako sada čini, postaju njen najvažniji element. Nije sramota biti siromašan i neobrazovan, glavna je poruka te kampanje. Kada pevaju i plešu pod šatrama, naprednjaci poručuju da su i oni slični raji. Imaju nešto malo više para, ali mani to. A oni drugi – studenti, obrazovani i ostali – bogata su đubrad koja čita nekakve opasne knjige, sluša narkomansku muziku i hoće da se dokopa vlasti kako bi raji oduzeli sve što ima. Kako bi se reklo – nismo imali ništa, a onda su došli okupatori i uzeli nam sve
Cela Srbija je išarana parolama da su studenti ustaše (vidi slike) ili da je to rektor beogradskog univerziteta Vladan Đokić. Funkcioneri vlasti rutinski koriste ovu reč, čak i najviši, poput gradonačelnika Niša ili brojnih odbornika SNS-a širom Srbije. Kako je režim slabio i sve više ulazio u poziciju ranjene zveri sabijene u ćošak, tako su se i planovi pretvarali u stihiju. Radikalski jurišnici, inače ne baš poznati po inteligenciji i obrazovanju, preuzeli su inicijativu, delom iz straha za sopstvene pozicije, delom iz želje da se umile gazdi
Stoji činjenica da je, u celini gledano, protivnika ove vlasti u Srbiji nesumnjivo više od podržavalaca. I to čak za nekih desetak procenata. Uostalom, nezavisno od ovih stranačkih rejtinga, pogledajte na primer, rezultate odgovora na pitanje o Ekspu
“Nova vlast u Budimpešti je izuzetno besna na političke elite mađarske manjine u susednim zemljama. Poruka upućena Ištvanu Pastoru i Kelemenu Hunoru u Rumuniji bila je jasna: ‘Sada ćete da ućutite i slušate naređenja. Neće vam biti prijatno. Dobićete znatno manje novca pod neuporedivo oštrijim uslovima, jer ste od prvog minuta bili lojalni, entuzijastični saučesnici Orbana i ko zna kojih sve lokalnih diktatora u regionu.’… U današnjim okvirima, glas mađarske dijaspore u Berlinu će za Budimpeštu verovatno nositi veću političku težinu od glasa Mađara u Subotici. To jeste politički škakljivo, ali to je ideja nacionalnog identiteta konačno usidrena u 21. vek – svesno odvojena od toksične prošlosti koja nam je trovala društvo decenijama”
Političke partije i organizacije koje su protiv režima Aleksandera Vučića sve drže u svojim rukama. Ako na izborima, kad god da budu bili, budu poražene, biće same krive
Hoće li će Veslin Milić biti proglašen u tabloidima za „blokadera“? Da li je njegova krivična prijava protiv Marka Krička poruka za Aleksandra Vučića? I, ako jeste, mogu li se očekivati nove kamare prljavog veša iz MUP-a?
Predsednik Aleksandar Vučić opet kaže da će priznati poraz i čestitati jer će „blokaderi“ pobediti. On bi time da istera zeca iz šume, ali niko sa druge strane nije dužan da obeća Vučiću sličnu čestitku
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.