Na koje sve načine i s kojim motivima se osporava rad Zlatana Kurtovića
SPORNO SUDIJSKO MESTO: Novi Pazar
U Novom Pazaru hajka na sudiju Zlatana Kurtovića, jedinog kandidata Demokratske opozicije Srbije za mesto predsednika Opštinskog suda, ne jenjava. Rekli bismo da se čak i zahuktava i pored toga što je DOS na poslednjem sastanku u Beogradu održanom 27. septembra ostao uz svog kandidata za predsednika Suda. I dalje je najaktivniji predvodnik hajke Ćamil Hubić, predsednik Okružnog suda. Da bi doskočio predlogu Demokratske opozicije Srbije, on se, posle sazivanja Kolegijuma Okružnog i Opštinskog suda, kao i novopazarskih advokata, o čemu je „Vreme“ pisalo u prošlom broju, pre nekoliko dana odlučio na još jedan protivzakonit korak, pa je iz krivične i građanske parnice i izvršnog parničnog veća pokupio i predmete koje je radio sudija Kurtović, ne bi li u njima pronašao propuste i greške. To bi mu, po svoj prilici, omogućilo da kandidatu koji se njemu ne sviđa, ako već ne može da ospori vrednoću, ospori bar kvalitet. Namera je sasvim jasna: Komisiju Ministarstva pravde koja će početkom sledeće nedelje posetiti Novi Pazar treba ubediti da je sudija Kurtović nestručan.
Informaciju o prikupljanju predmeta prvo smo proverili u Krivičnoj, a onda i u Građanskoj pisarnici. Sudija Mumizović, šef Krivične pisarnice, bez oklevanja nam je saopštila da je uzeto 26 predmeta i da je to urađeno na zahtev Enesa Hadžibegovića, v.d. predsednika Opštinskog suda, i Ćamila Hubića, predsednika Okružnog suda. Na naše pitanje da li je takvo uzimanje predmeta uobičajeno, sudija Mumizović nam je odgovorila da se tako nešto nije dogodilo otkad je ona na tom mestu. A šef je, kako nam je dodala, od 1994. godine.
U Građanskoj pisarnici smo već naišli na drugačiji prijem. Šefica Ismihana Korać nam je nervoznim glasom objašnjavala kako je to što od nje tražimo službena tajna. Nije nam pomoglo ni to što smo joj naglasili da „službenu tajnu“ o uzetom pedeset jednom predmetu već i „vrapci“ znaju.
O podelama u Opštinskom i Okružnom sudu pokušali smo nešto više da saznamo od sudije Živadina Radomirovića koji je u zgradi pravde predsednikovao punih osamnaest godina. On nam je odmah naglasio da u bilo kakve sporove ili sukobe ne želi i ne može da ulazi, ali nije mogao niti hteo da izbegne da kaže da je Kurtoviću bio predsednik šest godina i da za to vreme nije imao ni jednu jedinu primedbu na njegov rad. Što je, čini nam se, još važnije, Radomirović je naveo da zamerke nisu navodili ni kontrolori iz Ministarstva pravde.
Ipak, sudiju Radomirovića, rekli bismo, najviše su iznenadili podaci da su na proveru izneti stari predmeti, i to iz Krivične pisarnice 26, Građanske 51, a iz Izvršno-parničnog veća čak 78. „Verujte mi da za to prvi put čujem. Ne razumem zašto se to sad čini kad je kontrola tih predmeta već davno urađena“, dodao je sudija Radomirović.
Sudija Idriz Muderizović je takođe bio spreman za razgovor. On nije tvrdio da je njegov kolega Kurtović nestručan i nepošten čovek, ali nas je, najblaže rečeno, iznenadio kad nam je izneo zbog čega je ipak glasao protiv njega. Naime, za sudiju Muderizovića sudija Kurtović je došljak, prolaznik, neko kome je Novi Pazar samo odskočna daska i koji se za njega nije vezao ni rodbinskim ni prijateljskim vezama. Sve bi možda i bilo jasnije a ovaj lokalpatriotizam razumniji da Kurtović, kandidat za predsednika suda, nije rodom iz obližnje Sjenice. Još poraznije delovao je na nas Muderizovićev stav da svi prolaznici tipa Kurtovića zauzimaju, recimo, mesto njegovom sinu koji studira prava.
Razume se da smo i mi želeli da porazgovaramo i sa Ćamilom Hubićem i sa Enesom Hadžibegovićem. Nažalost, kad smo se i kod jednog i kod drugog službeno najavljivali, posle kraće pauze dobijali smo odgovor da nisu prisutni.
Ipak, u razgovoru sa nekim advokatima a i službenicima Suda, posebno sa Sašom Miletićem, predsednikom OO-a DHSS-a, kao i sa sekretarom Slobodanom Filipovićem otkrili smo da Hubić iz sve snage zapinje da na mesto predsednika Opštinskog suda bude postavljen sadašnji vršilac dužnosti Enes Hadžibegović. I čitava igra vodi se samo zbog toga, tvrde i Miletić i Filipović.
Kod njih smo proverili i potvrdili anegdotu koja kruži hodnicima oba suda – kako Hubićev kandidat ima više staža na Pravnom fakultetu nego u sudu.
Zanimljivo je da je sudija Hubić došao na mesto predsednika Okružnog suda u junu ove godine a da već ima žalbi na njegovu samovolju i ponašanje. Zbog toga se Ministarstvu pravde i žali radnik Okružnog suda Vidosav Barać koji tvrdi da je rešenjem primljen na mesto domara i da ga je Hubić bez izmene rešenja postavio na radno mesto portira na kojem ima manju platu. Barać u pritužbi tvrdi da je više puta od predsednika tražio da donese drugo rešenje, ali je on to odbio bez ikakvog objašnjenja.
Barać nam se u toku razgovora požalio i na to da ga je predsednik Hubić saslušavao i zbog toga što je mušterijama privatno popravljao kvarove na centralnom grejanju.
„Molim vas, on to meni čini, a pored njegove kancelarije je kancelarija Safeta Kadrića, stručnog saradnika i sudskog tumača koji u radnom vremenu svakodnevno za marke obavlja prevode građanima. On to može i sme da radi a ja ne smem u slobodnom vremenu da doprinesem boljem životu moje porodice“, tvrdi Barać.
„Glavni cilj je da sve ostane po starom, da na mesto predsednika ne dođe vredan i kvalitetan sudija i što je još važnije pošten čovek koji nije u biznisu i koji će sigurno promeniti i stanje i odnose u sudu“, zaključili su Miletić i Filipović.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Ljudi se osvešćuju, ohrabruju i udružuju. Tako ujedinjeni možemo sve. Ceo ovaj proces je značajno lekovit za celo društvo, sada svi učimo šta možemo zajedno kada su nam iste bazične vrednosti. Mislim da su i studenti mnogo toga naučili, dosta su iskustveno osetili i na svojoj koži, a, iskreno, i mi “stariji” učimo od njih. Za razliku od mnogih, mislim da je dobro što sve ovo duže traje, jer bi nagle, brže promene verovatno bile i kratkotrajne
Vladajuća partija je kampanju u Zaječaru i Kosjeriću vodila kao u centru Beograda – pravila je mala naselja od šatora, pekla prasiće i jariće, mesila hlebove, točila rakiju i sokove i delila dnevnice. Vučić je kampanju pretvorio u proizvodnu delatnost gde postoji tačna računica koliko “košta” glas, a kako je u mogućnosti da sam određuje način na koji će se trošiti javni novac, bukvalno mu ništa nije skupo. Protiv ovoga stoje građani koji su odlučili da se ne boje, da prihvate socijalni rizik, neki i po cenu da izgube posao. Da li na ova dva mala ogledna polja može da se vidi promena o kojoj se govori i u koju se veruje
Studenti su, kada su izašli sa objedinjujućim, za neke dugo očekivanim zahtevom za vanrednim parlamentarnim izborima – pogodili u metu. Ovaj zahtev je očigledno za naprednjake preveliki izazov, oni i njihovi partneri ne znaju šta bi sa tim, što se najviše vidi po njihovim konfuznim izjavama – tipa: može da bude, ali ne mora da znači, samo da tetki odnesem lek pa ću razmisliti. Pogodili su studenti Vučića i tamo gde ga najviše boli, i to dvared uzastopno: prvo tvrdnjom da je “nenadležna institucija”, a sada i da je postao “kukavica”. Ne sme da raspiše izbore, kojima svako malo preti već 13 godina i koje raspisuje kad mu se ćefne, uvek siguran u pobedu
Presek nedelje je sledeći: imamo nadvlačenje dveju suprotstavljenih struja. Jedna želi da se oslobodi talačke krize u kojoj je drži druga. Prva strana želi izbore. Druga nikome ne ostavlja izbor. Suština je u razlici: vladajuća klika želi da sve ostane isto, a građani – da sve bude drugačije. U tom smislu, studenti i građani su na neki način već pobedili: više ništa nije isto i nikada neće biti isto
Izbor članova Saveta Regulatornog tela za elektronske medije
Dok se čuo huk pobunjenih ljudi sa ulice, nestali su bahatost i bezobrazluk naprednjačkih zastupnika, a kad je buka prošla – nastavili su po starom. Naše pretnje da ćemo izaći iz procesa, a i ni naše žalbe domaćoj javnosti i međunarodnim posmatračima, ne utiču mnogo na naprednjačku mašineriju da posustane u lažima i prevarama, i zato se rešenje za vraćanje ponovljenog procesa u zakonske okvire samo nameće: da se studenti i pobunjeni građani ponovo vrate tamo gde će ih čuti i vlast i Evropa
Žitelje Kosjerića i Zaječara zapala je velika simbolička dužnost. A to je da svojim glasom odbrane čast Srbije od revizionističkog režima koji joj pljuje u oči pretvarajući žrtve u krivce i čije nasilje i laži zaista podsećaju na fašizam
Petorica režimskih batinaša pretukla su studenta Pravnog fakulteta u Beogradu Petra Živkovića. Dok od slučaja Miloša Pavlovića vlast pravi politički cirkus, policija je u noći između ponedeljka i utorka odbila da primi prijavu za premlaćivanje Živkovića
Svako ko proda glas, postaje kmet na Vučićevoj latifundiji. Svako ko ćuti na kapuljaško nasilje, pristaje i na pravo prve bračne noći naprednjačkih velmoža. Možemo i moramo bolje od toga
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!