Apel grupe akademika SANU-a kojim se traži ponovno vaskrsavanje Vojvođanske akademije nauka i umetnosti za sada nije prihvaćen ni na novosadskom Ogranku
Novi Sad
Prvo je novosadski „Građanski list“ javio da je grupa akademika uputila apel Skupštini Vojvodine za nastavak rada Vojvođanske akademije nauka i umetnosti (VANU) koja je slovom zakona ugašena 1992. i prisajedinjena SANU-u. Onda je Nenad Čanak, predsednik Skupštine Vojvodine, u svom prepoznatljivom krešendo maniru potvrdio postojanje takve inicijative i dodao da VANU nije nikada ukinut, nego je samo „prestao sa radom“, uz napomenu da očekuje žestok otpor Beograda i da ga takve reakcije ne zanimaju. Samo nekoliko dana kasnije, 15. oktobra, u paketu sa raspravom o kadrovskim promenama RTV NS, pred Skupštinom Vojvodine našla se i informacija o inicijativi da Vojvođanska akademija nauka i umetnosti (VANU) „nastavi sa radom“. Skupština je ovu informaciju usvojila većinom glasova, a Izvršnom veću je naloženo da za sledeću sednicu pripremi sav materijal povodom te informacije.
Čanak je i u Skupštini Vojvodine ponovio da je od prestanka rada VANU-a i njegovog prisajedinjenja SANU-u u Srpsku akademiju nauka i umetnosti iz Vojvodine primljen samo jedan novi akademik, dok ih je 11 u međuvremenu umrlo. „To pokazuje da je politika SANU-a bila gušenje nauke i umetnosti u Vojvodini. Da bi se poništile posledice svesne marginalizacije Vojvodine, nepohodno je hitno podmlađivanje sastava VANU-a“, naglasio je Čanak. On je dodao da pitanje obnavljanja VANU-a treba da bude uključeno u proces preuzimanja ingerencija Pokrajine.
Poslanik Demokratske stranke Bogoljub Trkulja je, prema Beti, polemički odgovorio Čanku da nakon priča o VANU-u, Naftnoj industriji Vojvodine „možemo očekivati i priču o taksistima Vojvodine“ naglasivši da ne vidi „zašto jednu instituciju koja nema nikakvu vezu sa politikom uvlačimo u politiku. Tako se prlja ideja autonomne Vojvodine“.
TAJNARASPRAVA: Tri dana kasnije Srpska akademija nauka i umetnosti reagovala je prilično neobično, otpisala je Vojvođanima oglasom na 31. strani „Politike“ naslovljenim kao Saopštenje javnim glasilima!?
Izvršni odbor SANU-a saopštava da Srpska akademija nauka i umetnosti nije primila nikakav apel svojih članova ovakvog sadržaja i naglašava da „najodlučnije odbacuje tvrdnju da je ikada vodila politiku gušenja nauka i umetnosti u Vojvodini ili bilo gde. Svrha njenog postojanja od samog osnivanja do danas je negovanje i razvijanje nauka i umetnosti“.
U saopštenju se ističe da se Srpska akademija nauka i umetnosti u prijemu novih članova nije rukovodila ni nacionalnim ni regionalnim kriterijumima, kao i da je jedini kriterijum naučni, odnosno umetnički doprinos.
Svoje saopštenje Izvršni odbor SANU-a završava u bezuslovnom tonu:
„Sa svih napred navedenih razloga najenergičnije odbacujemo optužbu da je politika SANU-a bila rušenje nauka i umetnosti u Vojvodini.
Prema tome, SANU ne vidi da je naveden ijedan valjan razlog za vaspostavljanje Vojvođanske akademije nauka i umetnosti.“
Povodom apela grupe akademika o nastavku rada Vojvođanske akademije nauka i umetnosti (VANU), o kojoj je javnost, ali i Skupštinu Vojvodine obavestio predsednik Skupštine Vojvodine Nenad Čanak, Izvršni odbor Ogranka SANU-a u Novom Sadu sazvao je 22. oktobra vanredni skup svih članova Ogranka da bi se raspravljalo o ovoj inicijativi.
Skup je prvo proglašen zatvorenim za javnost: od 24 člana, prisustvovalo je 19. Na skupu su pročitane i pisane izjave trojice članova Ogranka koji su iz zdravstvenih ili drugih razloga bili sprečeni da učestvuju u raspravi. Posle skupa usledilo je šturo saopštenje:
„Posle uvodnih izlaganja predsednika i sekretara Ogranka Čedomira Popova i Vojislava Marića, te obrazloženja potpisnika ‘apela grupe akademika’ Bele Ribara i Rudolfa Brucija, na Skupu je otvorena rasprava u kojoj je iscrpnim izlaganjima 13 članova Ogranka iskristalisan sledeći zaključak: većina članova Ogranka nije podržala ‘apel grupe akademika’, tim pre što sam tekst ovog dokumenta ni njegovi potpisnici nisu javno saopšteni ni Ogranku, ni javnosti, ni poslanicima Skupštine Vojvodine. O problemima rada Ogranka biće nastavljena rasprava na narednim skupovima u nastupajućim mesecima.“ Toliko.
U Saopštenju se, pored toga, naglašava da su Skupu prisustvovali i predsednik SANU-a akademik Dejan Medaković i upravnik poslova SANU-a Vladimir Davidović.
RASPLET: Kako će se rasplesti inicijativa anonimne „grupe akademika“ zavisi od daljeg toka rasprave na Ogranku SANU-a u Novom Sadu, a i u Skupštini Vojvodine. Bilo kako bilo, predsednik Skupštine Vojvodine izgleda nije sasvim upoznat sa svim relevantnim činjenicama: Vojvođanska akademija nauka i umetnosti osnovana voljom političara 1979. ukinuta je slovom zakona o Srpskoj akademiji nauka i umetnosti od 29. jula 1992. Prethodno je Vojvođanska akademija nauka, posle brojnih dogovora, pregovora i usaglašavanja, održala vanrednu skupštinu na kojoj je odlučeno da se VANU prisajedini SANU-u: precizno je bio utvrđen i transfer akademika, svi vojvođanski akademici, 28 redovnih i 5 dopisnih, kolektivno su primljeni u SANU u onom statusu u kojem su i bili. I zgrada VANU-a postala je vlasništvo SANU-a.
Dakle, VANU nije „obustavio rad“, kako tvrdi Čanak, već je po sili zakona „prestao da postoji“. Tako su se dogovorili VANU i SANU.
Tako su tekli događaji u „godinama raspleta“ kada je tadašnje državno i partijsko rukovodstvo podržavalo i materijalno i moralno sve napore Akademije, kako je to isticao akademik Kanazir, ali kada je i Srpska akademija nauka i umetnosti ispoljavala do tada nezapamćenu, fatalnu političku aktivnost ne dovodeći u pitanje zvaničnu srpsku politiku do 1992. Bile su to godine, da parafraziramo Oliveru Milosavljević, kada se Akademija nije bavila politikom, a Srbija nije bila u ratu…
Akademik Stevan Koički, generalni sekretar SANU-a, kaže u razgovoru za „Vreme“ da je i pre ove najnovije rasprave u SANU-u uočeno i na redovnoj skupštini SANU-a u maju ove godine i istaknuto da je na izborima prošao mali broj kandidata iz Vojvodine, od devet kandidata koje je predložio Ogranak u Novom Sadu izabran je samo jedan:
„Na redovnoj skupštini u maju ove godine ovaj problem je posebno istaknut. Apelovano je da Ogranak u Novom Sadu, ali i Akademija u celini, menja stanje: da naši članovi iz Vojvodine budu agresivniji u predizbornoj kampanji, ali i da Akademija u celini ima više razumevanja za ove kandidate. Učinićemo da i sama tehnika predizborne kampanje omogući da Ogranak bolje predstavi svoje kandidate.“
Akademik Koički naglašava da ovaj problem svakako nije povezan sa zavičajnim poreklom kandidata, jer je u članstvu SANU-a zastupljeno mnogo Vojvođana, već je posledica borbe za afirmaciju kulturnih regija u okviru Jugoslavije i napominje:
„Vrhunska naučna, pa i umetnička dostignuća mogu se očekivati samo u potpuno razvijenoj akademskoj i opštekulturnoj sredini. Vojvodina ima Maticu srpsku koja je starija od SANU-a, koja ima i više članova od SANU-a… Uzimajući u obzir kulturnu tradiciju, istorijske i etničke specifičnosti vojvođanske regije i posebno uzlet akademskog, naučnog i umetničkog života u poslednjih pola veka, očigledno je da se ova regija s pravom bori za svoje mesto i u vrhovima nacionalne nauke i kulture. Uostalom, otvorena vrata ka tom mestu su joj i formalno priznata osnivanjem Ogranka SANU-a u Novom Sadu.“
Kako onda objasniti to da su za mnoga istaknuta imena vojvođanske kulture i nauke, pa i najstaknutija imena Matice srpske, vrata SANU-a zatvorena? I na ovu pitalicu akademik Koički ima odgovor:
„Mnoge velike istorijske ličnosti nikada nisu izabrane za akademike. Sve akademije nauka na svetu susreću se sa ovim problemom. Mislim ipak da su naši planovi u odnosu na Ogranak u Novom Sadu savim konstruktivni, ali oni moraju da daju taj vrhunski kvalitet.“
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Otkako su počeli investicioni ciklusi javnost se navukla na trošenje miliona i milijardi evra kao na normalnu pojavu. Šta znači kad se milioni izliju u mozak? Da li je 12 miliona evra prevelika suma za obrenovačku pijacu, a 17 miliona evra za ulepšavanje Kalenića gumna? Lako je prevariti lakoverne. Bagatelizacija evra i dolara posledica je aljkavog i nipodaštavajućeg odnosa prema dinaru kao nacionalnoj valuti. Zlatno doba donosi i zlatne bonuse
Triler uživo. Slučaj “Jovanjica” postao je luđi od TV serije koja se emitovala u vreme Koluvijinog hapšenja. Sudski postupci “Jovanjica Jedan” i “Dva” postali su objedinjeni. To znači da će se od sada za proizvodnju droge – marihuane i skanka – zajedno suditi osamnaestorici optuženih. Šta će Srbija pre dočekati: presudu za Jovanjicu ili legalizaciju kanabisa? S tolikim brojem optuženih, suđenje može da traje “odavde do večnosti”
Šta ako je način na koji se jedno društvo odnosi prema ubijenoj bebi Danki Ilić, zapravo način na koji se odnosi prema sebi? To onda povlači pitanje – a prema kome imamo milosti i čije dostojanstvo čuvamo ako to ne možemo da pružimo ni ubijenom detetu
Kako je moguće da je sporazume teže sprovesti nego postići? Analitički se može samo reći da je to rezultat nedovoljnog pritiska Zapada, nepostojanja političke volje zvaničnog Beograda i zvanične Prištine, ali možda je i metodologija prevaziđena. Ovakva stagnacija ne daje rezultate, tako da i nema velikih očekivanja od dijaloga koji je i Beogradu i Prištini jedan od glavnih uslova za nastavak evropskih integracija
Šta posle junskih izbora? Na tu temu za “Vreme” govore opozicioni stranački akteri s obe strane “modre reke”. Dakle, lider stranke “Srce” Zdravko Ponoš, predsednik Pokreta slobodnih građana Pavle Grbović, potpredsednik Narodnog pokreta Srbije Borislav Novaković i politički analitičar Dejan Bursać. Inače, “Srce” je bojkotovalo beogradske izbore, ali ne i izbore u nekim drugim lokalnim sredinama, dok su PSG i NPS delovi takozvane borbene, odnosno opozicije koja je odlučila da izađe na junske izbore
Ako je svako javno grupisanje – političko, kako se izboriti s paradoksom i opasnošću od toga da grupa koja se konstituisala kao politička razori i zatruje političko tkivo iz kojeg je iznikla? Onako, kako su to uradili Francuzi
Još prošle godine je bilo upozorenja o naprednjačkim planovima da polovinu, ako ne i veći deo Futoškog parka pretvore u turističko-poslovno-ugostiteljski centar. Da li će sve biti hotel i kancelarijski prostor, kako se navodi u novom planu, ili možda i tržni centar, videćemo. Poznavaoci prilika tipuju da će tu biti svakako i tržnog centra, pa će ljudi moći da šopinguju u parku posle ljuljanja dece, ako preostane još koja ljuljaška
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!