"Razaranja i stradanja su mi teško padala i duboko sam saosjećao sa Dubrovčanima, ali me je umirivalo uvjerenje da sam svojim postupcima doprinosio da ona ne budu mnogo veća. Uostalom, narod je davno rekao – teško zemlji kuda vojska prođe", rekao je Strugar za "Vreme"
NA PUTU ZA HAG: Pavle Strugar sa sinom Nenadom
U nedjelju je Pavle Strugar, general-potpukovnik JNA u penziji, inače komandant Druge operativine zone prilikom opsade Dubrovnika 1991–1992, dobrovoljno oputovao u Hag. Na aerodromu u vojnoj bazi Ogburg, nedaleko od Haga, gdje je Strugar sletio avionom privatne crnogorske kompanije Pelikan. „Sačekali su ga predstavnici Haškog tribunala, pokazali mu da su nenaoružani, da ne nose nikakve lisice i poslije kraćeg razgovora uputili su se skupa prema zatvoru Ševeningen“, izjavio je za „Vreme“ Strugarev sin Nenad, kojem zbog problema sa vizom za ulazak u Holandiju nije dozvoljeno da napusti pomenuti aerodrom i oca otprati do zatvora. A tamo, kako je izjavio branilac Pavla Strugara podgorički advokat Goran Rodić, osoblje ga je korektno primilo, pregledao ga je ljekar, potom se Pavle telefonom javio porodici. Za sada se ne zna kada će se Pavle Strugar pojaviti pred Sudom i izjasniti o optužnici koja ga tereti za djela kvalifikovana „kao kršenje zakona i običaja ratovanja i za teške povrede Ženevske konvencije“, a sve to sadržano je u 16 tačaka optužbe kojom su obuhvaćeni još i viceadmiral Miodrag Jokić, tada komandant Devetog vojnopomorskog sektora, te viceadmiral Milan Zec, tada načelnik štaba pomenutog sektora i kao četvrtooptuženi kapetan prve klase Vladimir Kovačević zvani Rambo, inače komandant Trećeg bataljona Trebinjske brigade koja je učestvovala u „Dubovačkoj operaciji“.
Zapečaćene optužnice sa navedenim imenima predstavnici Tribunala predali su vlastima Srbije i Crne Gore prije sedam mjeseci, a odmah pošto je 2. oktobra sa njih skinut pečat, general Strugar koji se zatekao u Crnoj Gori, nakon boravka kod sinova u Beogradu i liječenja na VMA, oglasio se da je spreman da se dobrovoljno pojavi pred Tribunalom i dokaže nevinost.
Iako bolestan i smješten u podgorički klinički centar, general Strugar je prihvatio prije petnaestak dana da dâ intervju za „Vreme“, ali je taj razgovor, zbog zdrastvenih problema ostao nedovršen. U bolničkoj sobi u prisustvu sinova Predraga i Nenada, na pitanje zašto se odlučio za dobrovoljan odlazak u Hag, Pavle Strugar je za „Vreme“ odgovorio da je svojevremeno kao general JNA po naređenju komande ali i kao patriota otišao na dubrovačko ratište, a da sada kao patriota ne želi da zbog njega trpi Crna Gora i njen narod pa ni porodica, te da pred Tribunalom želi da saopšti argumene koji će, kako se nada, skinuti teške optužbe. „Želim da pred domaćom i hrvatskom javnošću objasnim kako su se odvijali događaji u vrijeme mog angažovanja u dubrovačkoj operaciji“, rekao je Strugar.
General Strugar za „Vreme“ pojašnjava da je komandu Druge operativne grupe preuzeo 12 dana nakon početka dubrovačke operacije i da je istog dana naredio da se prekinu vatrena dejstva oko Cavtata, da se pregovara sa predstavnicima Cavtata, da je tada postignut dogovor – vojska je bez upotrebe sile ušla u grad, otpočela je saradnja sa civilnim vlastima u organizaciji i uspostavljanju normalnog života, a u tim pregovorima dogovorena je saradnja i u mjestima od Dubrovačke Rijeke do Slanog. Zatim, da je naredio da se prema zarobljenicima postupa u duhu Ženevske konvencije, a da se stanovništvu garantuju bezbijednost i maksimalna pomoć u obezbjeđivanju namirnica. „Prije povlačenja jedinica JNA pod mojom komandom sa ratišta, na teritoriji Crne Gore bilo je preko 500 zarobljenika i niko od njih nije stradao u pritvoru, već su se svi vratili kućama i očekujem da ove moje riječi potvrde ljudi sa hrvatske strane koji su sa mnom pregovarali i dogovarali se“, rekao je general Strugar.
Na pitanje da li ipak osjeća odgovornost za sve ono što se desilo oko Dubrovnika i kako je doživljavao tamošnja razaranja i stradanja, general Pavle Strugar je odgovorio: „Svaki komandant je odgovoran za ono što se dešava u njegovoj zoni odgovornosti. Ja znam sigurno da sam svojim naređenjima precizno definisao zadatke i danas se ne stidim tih odluka, jer su bile u skladu sa međunarodnim ratnim pravom i Ženevskom konvencijom. Kada sam ustanovio da pojedinci povređuju te odredbe, preduzimao sam zakonske mjere, o čemu svjedoče i dokazi koje imam. Razaranja i stradanja su mi teško padala i duboko sam saosjećao sa Dubrovčanima, ali me je umirivalo uvjerenje da sam svojim postupcima doprinosio da ona ne budu mnogo veća. Uostalom, narod je davno rekao – teško zemlji kuda vojska prođe.“
Tokom čitavog razgovora lice genarala Pavla Strugara govorilo je da trpi jake bolove. Neposredno pred razgovor primio je infuziju i jake doze lijekova. Predlog novinara „Vremena“ da se razgovor prekine i nastavi u boljim okolnostima, sa olakšanjem su dočekali sinovi Predrag i Nenad, ali nastavak nije uslijedio, jer sjutradan je uslijedilo laserko razbijanje kamena u bubrezima, potom komplikacije koje su rezultirale i otkazivanjem funkcija bubrega. Strugar je pod intenzivnom njegom ljekara bio do prošlog petka. Tada je na njega vršen pritisak ljekara i porodice da odloži put za Hag, čemu se on odlučno protivio riječima da će i u Hagu imati ljekarsku njegu i da želi što prije da se suoči su Tribunalom, koji, kako je rekao, priznaje jer ga je priznala i njegova država, te da je ubijeđen da će Tribunal uvažiti relevantne dokaze.
Postupak generala Pavla Strugara crnogorska vlast je ocijenila kao visokomoralan čin i najavila da će dati garancije koje bi mu omogućile da se brani sa slobode. Jedinstvena je ocjena da je Strugar izuzetno pomogao Crnoj Gori i njenim vlastima koje su se deklarisale za punu saradnju sa Haškim tribunalom. Sin Predrag, do prije dvije godine aktivni potpukovnik VJ, kaže da nije bilo nikakvih pritisaka i da je po srijedi potez na koji se Pavle odlučio istog trena kada je 2. oktobra saznao da je optužen. Do tada Pavle Strugar nije znao za optužnicu niti mu je bilo ko za vrijeme boravka u Beogradu rekao da je optužen, naglasio je Predrag.
Inače, bratstvo Strugar iz kojeg potiče Pavle važi za jedno od najuglednijih u Crnoj Gori, koje je iznjedrilo više heroja i vojnika koji su zauzeli značajno mjesto u crnogorskoj istoriji. Tri brata Pavla Strugara, Ivo, Petar i Filip, poginula su u Drugom svjetskom ratu kao pripadnici NOP-a. Bili su prvoborci kao i četvrti brat Blažo, koji je u činu majora, u vrijeme rezolucije IB-a, uhapšen i odveden na Goli otok. Prvoborci su bile i njihove sestre Kosa i Velika, dok je treća sestra Jovanka bila učesnik rata od 1942. godine. Pavle je rođen 1933. godine i završio je sve vojne škole. Tokom 42-godišnje vojničke karijere službovao je u 17 mijesta širom bivše Jugoslavije. Supruga Katica je Hrvatica porijeklom sa Brača. Sinovi Predrag i Nenad kažu da čitava rodbina majke Katice živi u Hrvatskoj, te da su odlični odnosi i poslije svega ostali nepomućeni. „Naša ujčevina vjeruje da naš otac nije zločinac, vjerujemo i mi, i naša majka i ostala rodbina i zato smo uz njega uvjereni da će to potvrditi i Haški tribunal. Teško je naša porodica podnosila sve ono što se dešavalo u bivšoj Jugoslaviji, sve one strahote i razaranja, jer mi svuda imamo prijatelje i rodbinu, a znamo da je sve to teško padalo i našem ocu Pavlu. Štaviše, prilikom unapređenja 22. 12. 1991. godine, mediji su zabilježili da je naš otac izjavio da bi se odrekao svih činova samo da se sklopi mir“, kažu Predrag i Nenad.
Ostaje da se vidi da li će Strugar pred Sudom govoriti o stvarima o kojima do sada nije htio da govori. A to je, kako tvrde neki oficiri bivše JNA, da je na dubrovačkom ratištu bilo više linija komandovanja i da se zna šta su sve i koje jedinice tamo činile.
Pavle Strugar je prvi general iz Crne Gore i SRJ koji se dobrovoljno predao Haškom tribunalu. Deveti je general koji potiče iz JNA od ukupno 49 pritvorenika u Ševeningenu i jedini optužen kao general JNA. Ostali su, naime, tokom rata u bivšoj Jugoslaviji iz JNA prešli u druge oružane snage.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Ljudi se osvešćuju, ohrabruju i udružuju. Tako ujedinjeni možemo sve. Ceo ovaj proces je značajno lekovit za celo društvo, sada svi učimo šta možemo zajedno kada su nam iste bazične vrednosti. Mislim da su i studenti mnogo toga naučili, dosta su iskustveno osetili i na svojoj koži, a, iskreno, i mi “stariji” učimo od njih. Za razliku od mnogih, mislim da je dobro što sve ovo duže traje, jer bi nagle, brže promene verovatno bile i kratkotrajne
Vladajuća partija je kampanju u Zaječaru i Kosjeriću vodila kao u centru Beograda – pravila je mala naselja od šatora, pekla prasiće i jariće, mesila hlebove, točila rakiju i sokove i delila dnevnice. Vučić je kampanju pretvorio u proizvodnu delatnost gde postoji tačna računica koliko “košta” glas, a kako je u mogućnosti da sam određuje način na koji će se trošiti javni novac, bukvalno mu ništa nije skupo. Protiv ovoga stoje građani koji su odlučili da se ne boje, da prihvate socijalni rizik, neki i po cenu da izgube posao. Da li na ova dva mala ogledna polja može da se vidi promena o kojoj se govori i u koju se veruje
Studenti su, kada su izašli sa objedinjujućim, za neke dugo očekivanim zahtevom za vanrednim parlamentarnim izborima – pogodili u metu. Ovaj zahtev je očigledno za naprednjake preveliki izazov, oni i njihovi partneri ne znaju šta bi sa tim, što se najviše vidi po njihovim konfuznim izjavama – tipa: može da bude, ali ne mora da znači, samo da tetki odnesem lek pa ću razmisliti. Pogodili su studenti Vučića i tamo gde ga najviše boli, i to dvared uzastopno: prvo tvrdnjom da je “nenadležna institucija”, a sada i da je postao “kukavica”. Ne sme da raspiše izbore, kojima svako malo preti već 13 godina i koje raspisuje kad mu se ćefne, uvek siguran u pobedu
Presek nedelje je sledeći: imamo nadvlačenje dveju suprotstavljenih struja. Jedna želi da se oslobodi talačke krize u kojoj je drži druga. Prva strana želi izbore. Druga nikome ne ostavlja izbor. Suština je u razlici: vladajuća klika želi da sve ostane isto, a građani – da sve bude drugačije. U tom smislu, studenti i građani su na neki način već pobedili: više ništa nije isto i nikada neće biti isto
Izbor članova Saveta Regulatornog tela za elektronske medije
Dok se čuo huk pobunjenih ljudi sa ulice, nestali su bahatost i bezobrazluk naprednjačkih zastupnika, a kad je buka prošla – nastavili su po starom. Naše pretnje da ćemo izaći iz procesa, a i ni naše žalbe domaćoj javnosti i međunarodnim posmatračima, ne utiču mnogo na naprednjačku mašineriju da posustane u lažima i prevarama, i zato se rešenje za vraćanje ponovljenog procesa u zakonske okvire samo nameće: da se studenti i pobunjeni građani ponovo vrate tamo gde će ih čuti i vlast i Evropa
Žitelje Kosjerića i Zaječara zapala je velika simbolička dužnost. A to je da svojim glasom odbrane čast Srbije od revizionističkog režima koji joj pljuje u oči pretvarajući žrtve u krivce i čije nasilje i laži zaista podsećaju na fašizam
Petorica režimskih batinaša pretukla su studenta Pravnog fakulteta u Beogradu Petra Živkovića. Dok od slučaja Miloša Pavlovića vlast pravi politički cirkus, policija je u noći između ponedeljka i utorka odbila da primi prijavu za premlaćivanje Živkovića
Svako ko proda glas, postaje kmet na Vučićevoj latifundiji. Svako ko ćuti na kapuljaško nasilje, pristaje i na pravo prve bračne noći naprednjačkih velmoža. Možemo i moramo bolje od toga
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!