
Novi broj „Vremena“
Policajci idu svojoj deci umazani krvlju tuđe dece
Nisu samo ozloglašeni JZO i njegov komandant Marko Kričak, kojeg se i ostali policajci plaše. „Vreme“ u novom broju istražuje ko sve i kako bije narod. I gde će im duša
Predsednica parlamenta
Rođena je 11. avgusta 1965. godine u Užicu. Otac Vojislav je pravnik, majka Ljiljana elektrotehničar. Odrasla u Užicu, završila Pravni fakultet u Beogradu. Živi u roditeljskoj kući u Užicu, sa mužem Miodragom i trinaestogodišnjom ćerkom Anđelom, sa roditeljima i porodicom svoje sestre Slađane. Svira klavir.
Karijera: Munjevita. Godinama radila kao sekretar u Opštinskom sudu u Užicu. Pre tri godine otvorila je partnersku advokatsku kancelariju, branila je lokalne članove Otpora i ANEM-a. „Amaterski“ se bavila politikom od 1994. godine, učestvujući na svim mitinzima, lepeći plakate, agitujući. U tom periodu osnovala je i nevladine organizacije: Građansku radionicu, Centar za ljudska prava i prava deteta i ekološku „Rajsku pticu“. Postala je „profesionalac“ kad je izabrana za poslanika u ovom skupštinskom sazivu a odmah potom i potpredsednik Skupštine. Prošle nedelje postala je i njen predsednik. Član je Predsedništva Građanskog saveza Srbije.
Šta je rekla kad su je izabrali: „Zahvaljujem se i onima koji za mene nisu glasali, jer su želeli da sa mene skinu veliku obavezu i odgovornost.“
Šta misli o Narodnoj skupštini: „To je rendgenski snimak naše Srbije. Na njemu se jasno vidi da preovlađuju zdravi elementi, moderni, reformski opredeljeni. Ali, vide se i lomovi koje predstavljaju poslanici SPS-a i SSJ-a, ostaci naše prošlosti koje moramo da nosimo sa sobom, a upadljivo je jedno veliko isčašenje u liku i delu poslanika SRS-a.“
Još nešto o tome: „Po deset i više sati dnevno sedimo u sali koja je petnaest metara pod zemljom, što baš i nisu idealni uslovi za rad i još kad umesto jasnog i konkretnog izlaganja slušamo o tome kako nekom ministru smrdi iz usta ili je drugom veliki nos, ne možete da ne reagujete.“ Posle niza incidenata oko ishrane u skupštinskom restoranu, ponovila je isti repertoar i dodala: „Sad još i trovanja.“
Da li voli politiku: „Nažalost, politika mi je na prvom mestu. Davala sam joj i dajem celu sebe.“ Da je, kaže, umesto što je provela godine ubeđujući druge u ispravnost promena, učila kineski i arapski – sada bi te jezike govorila perfektno. Smeta joj i što je zbog svog posla u skupštini postala vikend-mama i što nema vremena da se bavi advokaturom.
Ima li nešto da joj se dopalo: Put za Beograd 5. oktobra. Sa koleginicom Ljiljom Vuković-Lukić krenula u glavni grad na odlučujuću bitku u ladi na kojoj su napisale „Telma i Luiz, GSS Užice“. „Dok sam živa pamtiću to jutro kad smo pošli iz Užica. Pet sati, mrak, hladno, a hiljade ljudi izašlo na ulice da nas isprati. Neko je doneo paklu cigareta, neko sendvič. Da nam se nađe uz put. Na njihovim licima i očaj i iščekivanje. I sad se naježim kad se setim tog veličanstvenog prizora u tami i tišini.“
Kako vidi DOS: „To je brak iz interesa, a pošto je očigledno da je sukob dve jake struje usledio zbog nestanka zajedničkog interesa, možda bolje rastavljen brak nego nesrećan brak.“
Ko joj je „najveći“ neprijatelj: Srpska radikalna stranka, čije je poslanike izbacila sa jednog zasedanja. Rekli su da je ona „sramota za Srbiju“, i da je član stranke koja vodi „izrazito antisrpsku politiku“. Optužuju je da je odgovorna što je njihov poslanik Stevan Kesejić nakon izbacivanja završio u Urgentnom centru, na šta ona odgovara da je za to kriv Vojislav Šešelj koji je znao da je Kesejić bolestan, ali ga je ipak naterao da ostane za govornicom i posle opomena.
Da li je još nešto dodala: „Oni su možda mislili da, budući da sam žensko, neću imati snage da se nosim sa njima. Ali, prevarili su se.
Ko je još kritikuje: Njena ćerka Anđela. „Sad se dešava da nam ujutru baci novine na sto i pokazujući naslovnu stranu kaže: „Šta je ovo?! Zar smo se mi za to borili?“
A Maršićanin: Kaže da su imali „korektan odnos“, ali i da su se često sukobljavali jer je „davao previše slobode opozicionim strankama koje su to zloupotrebljavale“. Smatra da je DSS „koristio srpski parlament za stranačku promociju, isto kao i Maršićanin“.
Kako vidi buduća zasedanja: „Možda postoji mogućnost da se strasti stišaju, ali u to nisam sigurna jer su stvari predaleko otišle. Biće veoma teško, naročito posle ovakve krize, dovesti stvari u red.“
Nisu samo ozloglašeni JZO i njegov komandant Marko Kričak, kojeg se i ostali policajci plaše. „Vreme“ u novom broju istražuje ko sve i kako bije narod. I gde će im duša
Pretnje silovanjem i prebijanje usledilo je kada su se posle još jednog protesta u nizu demonstranti uputili kućama. Prema svedočenjima žrtava torture, studenti i građani su otimani sa centralnih beogradskih ulica, odvođeni u zgradu Vlade Srbije – sedište izvršne vlasti – gde su mučeni ili bili primorani da slušaju i gledaju batinanje drugih
Pored Andreja Vučića, mesto na kormilu batinaša zauzeli su Vlada Mandić i Ljuba Jovanović, nekadašnji sportisti koji, očevidno, imaju kontrolu nad izvesnim grupama “mladića”. To se posebno se odnosi na one iz Republike Srpske jer je Mandić sa njima i tamo bio aktivan. Pored njih, angažovani su i oni iz javnog sektora “koji znaju da se biju”, kao što je bio slučaj sa Lukom Petrovićem, gradskim sekretarom za investicije
“Na prvi pogled individualni čin ekstremnog nasilja – kada državni službenik preti devojci silovanjem – može izgledati kao izolovan ispad”, kaže za “Vreme” profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu, Zoran Pavlović. “Ali to nije stvar samo njegove privatne ‘patologije’ – čak i da jeste, to i dalje nije samo njegov problem – nego simptom sistema u kojem se takvo ponašanje toleriše, pa i ohrabruje”
Dok “običan” policajac bez fakulteta radi za oko 80.000 dinara, njegov kolega u Žandarmeriji ima najmanje tri puta veću platu. MUP Srbije broji oko 46.000 od kojih 21.000 radi u administraciji. Ovlašćenih službenih lica, a to su policajci u uniformi ili civilu, kriminalistička, saobraćajna i granička policija, te posebne jedinice ima oko 15.000 u Srbiji. Ipak, ni svi oni ne mogu se zateći na protestima po Srbiji, jer mnogi od njih vrše druge poslove iz svoje nadležnosti
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve