Bogati populista
OSNOVNI PODACI: Vođa francuske krajnje desnice, rođen je 20. juna 1928. u Trinite sir Mer, u Bretanji. Kandidat za ulazak u Elizejsku palaču, koja znači sav sjaj i pompu Pete republike, ponosan je što je rođen u ribarskoj kući sa zemljanim podom. Ostaje bez oca u 14. godini i, kako sam kaže, majka ga je odgojila u „ljubavi prema Bogu i domovini“.
KAKO GA ZOVU PRIJATELJI: „Menhir“,uspravni megalit.
OBRAZOVNO VOJNI ANGAŽMAN: U Parizu polaže maturu i završava Pravni fakultet. Privlači ga, međutim, vojna karijera i odlazi u Indokinu 1953. i sudjeluje kao pripadnik padobranaca u „pacifikaciji“ Alžira i u francusko-britanskoj intervenciji na Suez. Optužuju ga za primjenu torture prema pripadnicima FLN-a.
POLITIČKI POČETAK: Godine 1956. postaje najmlađi zastupnik Nacionalne skupštine s liste Pjera Pužada, osnivača francuskog populizma. Izgubio jedno oko, u uličnim tučama s političkim protivnicima – po jednima, a u borbama u Alžiru, po njegovu vlastitom tumačenju.
ŠTA RADI USPOREDO: Godine 1960. za ženu uzima Pjeret Lalan, s kojom ima tri kćeri, a koja će nakon razvoda početkom devedesetih godina pozirati naga u „Plejboju“. Le Pen 1963. osniva diskografsku kuću koja izdaje političke govore, uključujući i Hitlerove, „ali i Lenjinove“, domeće neizostavno Le Pen.
POLITIČKO POSRTANJE: Poražen na izborima 1962. počinje za nj dvadesetogodišnje razdoblje „hoda po mukama“. Godine 1972. osniva se Nacionalna fronta, oko neofašističke skupine Novi poredak, s ciljem „ujedinjenja snaga nacionalne desnice“, i nude mu predsjedničko mjesto, ali na predsjedničkim izborima 1974. Le Pen dobija 0,74 odsto glasova. Godine 1981. ne polazi mu za rukom da sakupi dovoljan broj potpisa za kandidaturu. Uspjeh Nacionalne fronte u gradu Dre, 1983. vraća ga na političku scenu zemlje: Le Pen je zastupnik, evropski zastupnik, regionalni savjetnik u razdoblju 1986-88. Od 1988. ne propušta nijedne predsjedničke izbore.
Godine 1998. njegova je stranka pred rascjepom, odlaskom Bruna Megrea koji osniva vlastitu stranku. On skuplja preostale redove, zamjenjuje kadrove i pada na 5,69 odsto na evropskim izborima 1999.
PO ČEMU JE POZNAT: Po mnogim verbalnim ispadima. Kaže da „vjeruje u nejednakost rasa“, uspoređuje bolesnike od side s oboljelima od lepre, a za plinske komore i istrebljenje Židova reći će da predstavljaju „historijski detalj Drugoga svjetskoga rata“. Autor je sramne igre riječima, kad je ministra Dirafura u vladi Mišela Rokara nazvao „krematorijskom peći“.
MJERA IZDRŽLJIVOSTI: Kasacioni sud ga je u novembru 1999. osudio na tri mjeseca zatvora uvjetno i na godinu dana gubitka izbornih prava, sve zbog fizičkoga nasrtaja na socijalističku zastupnicu Anet Pelvast-Beržal, za vrijeme predizborne kampanje 1997. Iako je zbog te osude izgubio pravo da sjedi u Evropskome parlamentu, procedura za njegovo udaljenje iz klupa parlamenta u Strazburu nije još okončana.
Najbogatiji je od kandidata za predsjednika, prema mjesečniku „Kapital“. IMOVNO STANJE: Najznačajniji dio njegova privatnog bogatstva jeste vila Montrtu, u otmjenom pariškome predgrađu San-Klu, površine 365 i pripadnim parkom od 4800 četvornih metara. Procijenjena vrijednost: 3,2 milijuna eura. Ova je vila bila u posijedu vlasnika cementare Ibera Lambera, koji je 1976. umro i ostavio je bračnome paru Le Pen, kao i nepoznati paket dionica u nizu tvrtki. Rođak umrlog Lambera osporavao je testament i na kraju pristao na sporazumno rješenje.
Represija se pojačava. Sada već imamo pritvaranja, zatvaranja, i toga će biti sve više. To pokazuje da je režim svestan da više nije u toliko komotnoj poziciji. Onaj deo opozicije koji je iskren mora da shvati da uobičajeni metodi borbe neće dati rezultat. I sada je pitanje: da li smo mi na to spremni ili nismo? Ako nismo, onda da se svi povučemo svojim kućama i da pustimo da ovaj vlada doživotno
Opozicionari su policajce pozivali da skinu šlemove i odlože “antiterorisitičku” aparaturu, ili da se bar vrate u zgradu, iznutra je zaštite i da ne prave bespotrebni cirkus i metež. Na trenutke je situacija bila na ivici ozbiljnijeg incidenta. Jedna fotografija je izazvala veliku pažnju javnosti: bakica iz lokalnog pokreta “Bravo” čuvala je pendrek i balistički štit jednog policajca koji je otišao do toaleta. Još jedan kuriozitet: neki advokati koji su krenuli u sud na ročišta zadržali su se ispred suda, u znak podrške poslanicima – donosili su im vodu iz obližnje trafike. I nama je prekardašilo, reći će jedan. Kako bilo, blokada je bila uspešna
U Novi Sad predsednik Srbije nije došao zbog četrnaest mrtvih (u međuvremenu je taj broj porastao na petnaest). Ali došao je jer su tokom protesta oštećene prostorije Srpske napredne stranke, pokazavši da su mu prozori, a ne ljudi, prioritet. A onda se slikao na sahrani dve devojčice i njihovog dede, žrtava pada nadstrešnice na Železničkoj stanici
U jeku borbe za očuvanje kakvog takvog kredibiliteta vladajuće partije, Aleksandar Vučić, član SNS-a i predsednik Srbije, uglavnom se bavi i svojim omiljenim poslom – političkim intrigama i smicalicama iza kulisa
Džaba vam upinjanje da dokažete da visoka korupcija postoji u Srbiji. Ona je, jednostavno, nezamisliva. A onda padne nadstrešnica sveže renovirane železničke stanice (na slici) i ubije 15 ljudi. I pukne mehur i iz njega počnu da kuljaju laži, krađa, kriminal i korupcija
Kako se, na prvi znak da se otpor može organizovati drukčije nego mirnim šetnjicama, sad najednom vlast i njeni telali dosetiše da „batina ima dva kraja“?
Ministar kulture Nikola Selaković mora da bira između zakona i interesa investitora koji hoće da ruše Generalštab, a koji očigledno zastupa predsednik Vlade Republike Srbije Miloš Vučević
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve
