img
Loader
Beograd, 29°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Subjektivno kroz objektiv

17. октобар 2002, 19:07 Zoran Đukić
Copied

Dodatak "Krv i med"; "Vreme" br. 612

Ron Haviv sa svojom izložbom pomalo liči na povratnika na mesto zločina ili, blaže rečeno, evociranje uspomena. Još samo da sa saborcima osnuje društvo veterana, a valjda bi se našla i koja flaša rakije u tu čast.

To što su mu fotografije objavljene u „Tajmu“, „Njusviku“ i ostalim novinama ne znači ništa jer amerikanizovani pogled zapadnog čitaoca ionako ne razume ništa izvan svog sveta.

U Ronovoj zemlji video sam veliku grupnu izložbu na kojoj je učestvovao i on s desetak fotografija. Izložba je odisala uravnoteženošću i merom. Ali i poruka je bila drugačija: Pakao su drugi! Iliti, Čuvajmo naš najbolji put kao zenicu oka svoga.

U ovoj profesiji postoje tri vrste ljudi: vukovi, psi rata i hijene.

Kada je počeo rat u Jugoslaviji, svi su rekli WOW! Mala zemlja, lako doći-otići, u Evropi je, nema azijskih nepredvidljivosti.

Vukovi su svraćali s vremena na vreme. Njima je rat samo lajtmotiv, situacija kao i sve druge u životu. Video sam neke njihove izložbe po svetu. Prste da poližeš!

Psi rata su najbrojniji. Odrađuju posao jer su uglavnom luzeri u svojim zemljama a u ratu imaju šansu da budu neko i nešto, što su mnogi posle par druženja po ratištima i priznavali.

Većina ih je kao radila za velike kuće a posle nekoliko čašica (one iste rakije iz narečene flaše) raskrave se, pa, eto, rade za neke provincijske novine koje doduše sarađuju sa velikim, a došli su uglavnom o svom trošku i opremu su uzeli na kredit.

Prvo ide „lajka“ ispod vrata koja služi samo za dekoraciju (valjda zbog kompleksa „magnuma“).

Onda sa obe strane „nikoni“ ili „kanoni“ sve autofokus, naravno.

Hijene, taj polusvet, čerupaju već očerupanu lešinu. Slikaju već odavno islikano i vraćaju se ponovo da još nešto slikucnu. Režiraju situacije. Na to mi liči Ronova fotografija sa biciklistom u prvom planu i zapaljenom kućom u pozadini. Pogled zapadnog čoveka kaže: I kakav je to sada ratnik seljak na biciklu s puškom i uniformom iz Prvog ili Drugog svetskog rata, Rus li je, Švabo li je. Pa da, to je Evropa, oni svako malo zbog nečeg ratuju.

Njegova tri prsta ne slažu se sa tekstom ispod slike, više liče na dva prsta tj. Victory.

Na njegovom licu jasno se vidi (to je jedino što je jasno na ovoj slici) da mu je sve svejedno jer će ionako poginuti, ako ne danas, onda sutra, da ne prekine istorijski niz dedova i očeva.

Da je Ron imao malo više sluha pa narečenu sliku škljocnuo kroz prozor zapaljene kuće, biciklista bi bio prikazan u pravom vihoru vatre u kome je u stvari i bio sav svoj vek.

Ovako, Ron liči na običnog rezervistu koji je slučajno poneo fotoaparat u rat.

I još nešto. Mnoge fotografije su loše kadrirane, loše eksponirane. Da li je to trik autentičnosti trenutka? Ali, zaboga! Pa rat je! Uslovi za rad su teški. Da li bi slike bile čitljivije da su na crno-belom filmu?

Tekstove ispod fotografija ne treba ni komentarisati. Jedan moj profesor fotografije imao je običaj da kaže: ako već opisuješ to što si uslikao, šta će ti fotografija?

Ron kaže da su se Karadžić i Mladić dobro potrudili da udalje zapadne novinare iz Republike Srpske. Hm, a čiji su bili reporteri koji su u buljucima dolazili tokom rata?

Prvo su išli na bošnjačku stranu, pa onda na srpsku. Drugačije nije bilo poželjno.

Dolazili su sa propusnicama iz Beograda, sa Pala, iz raznih pres-centara u RS, sa preporukama raznih crkava, humanitarnih organizacija bez granica i smisla.

Doduše, Ron je već na prapočetku bio izabran, možda preko srpsko-jevrejskog prijateljstva?

On dalje kaže: želim da prikažem one koji su počinili ratne zločine kao ratne zločince.

Reci popu pop, a bobu bob.

Na kraju, ne plaši se Srba, njih se ionako niko više ne plaši. Neće ti ništa, samo malo laju i to je sve. Nego, za promenu da probaš malo sa svojim Prezimenom da slikaš štogod sa palestinske strane, ali ne, ti dobro znaš da je to nemoguće iz hiljadu razloga.

Želim ti mnogo sreće i dobro oko u budućim ratovima koji više neće biti kao što su bili nekada. I pazi se, jer u našem narodu se kaže: krčag ide na vodu dok se ne razbije.

Toliko o krvi, a med su verovatno donele mirovne snage.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike POŠTA

Reagovanje

13.јун 2018. Dragan Todorović, novinar

Haiku za Vesnu Dedić

Seksizam i cena knjige, "Vreme" br. 1431

Reagovanje

06.јун 2018. Vesna Dedić, vlasnik IK "Dedić"

Seksizam i cena knjige

Lajkovac – Festival ženskih tajni poznatih autorki, "Vreme" br. 1430

09.мај 2018.  

Ispravka

Reagovanje

21.фебруар 2018. Milan Žunić

Podržavamo Vučića i vladajuću koaliciju

Oj, Krajino, noćas si daleko, "Vreme" br. 1415

Ispravka

13.јануар 2016. Zoran Devrnja

Netačno navedeni iskazi

"Između Boga i društva", "Vreme" br. 1303

Komentar
Miting SNS u Beogradu

Komentar

Porodica iz autobusa

Ljudi iz autobusa plaše se svega, a naročito da ne razljute glavu porodice. On im onoliko ponavlja da jedino zahvaljujući njemu imaju posao, zarade i penzije. Njihovo je samo da stoje, aplaudiraju i ostanu poslušni

Filip Švarm
Radić

Pregled nedelje

Smrt fašizmu i sloboda narodu, druže Radiću

Zašto je Aleksandra Radića, najistaknutijeg vojno-političkog komentatora u Srbiji, režim pretvorio u pokretnu metu

Filip Švarm
Zvučni top kod Narodne skupštine 15. marta

Komentar

Sve po spisku za zvučni top: Teror u punom sjaju

Manje je važno šta će pisati u službenim beleškama sa saslušanja Aleksandra Radića. Mnogo je važnije šta će večeras prolaziti kroz glave hiljada ljudi koji su o „zvučnom topu" govorili, pisali, svedočili ili tražili pomoć. Ako je odgovor: „Bože, samo da ne dođu i po mene", onda je cilj postignut

Jovana Gligorijević
Jovana Gligorijević
Vidi sve
Vreme 1851
Poslednje izdanje

Napadi na novinare

Ne zovite 192 Pretplati se
Miting SNS-a u Beogradu

Varijacije na istu temu

Iran–SAD–Izrael

Persijsko umeće pregovaranja

Deset godina od Bregzita

Kratka istorija prevare

Feljton duh vremena: Pola veka suđenja Patriši Herst (3)

Saga o otmici, ispiranju mozga, zločinima, osudi i amnestiji unuke tvorca žutog novinarstva Vilijama Randolfa Hersta

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1851 25.06 2026.
Vreme 1850 17.06 2026.
Vreme 1849 10.06 2026.
Vreme 1848 03.06 2026.
Vreme 1847 27.05 2026.
Vreme 1846 20.05 2026.
Vreme 1845 13.05 2026.
Vreme broj 1843-1844 29.04 2026.
Vreme 1842 22.04 2026.
Vreme 1840-1841 08.04 2026.
Vreme 1839 02.04 2026.
Vreme 1838 25.03 2026.
Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure