img
Loader
Beograd, 3°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Evropski samit

Praktičan pogled u zvezde

23. april 2003, 20:13 Sonja Seizova
Copied

Hodanje po žici na osnovu najmanjeg zajedničkog imenitelja o za sada najvrelijem pitanju postiračkog sveta – o ulozi UN-a, nastavljeno je i u saopštenju koje je sledećeg dana objavilo grčko Predsedništvo EU-a, upravo zato što nije moglo biti usaglašeno kao zajednički dokument

Od stalnog dopisnika „Vremena“ iz Atine

Uprkos opojnom prolećnom danu i komentarima sa direktnim romantičnim asocijacijama, vanredni samit povodom proširenja EU-a i Evropska konferencija sa „novim susedima“ prošle nedelje u Atini bili su primer realpolitik pristupa novoj medjunarodnoj stvarnosti.

Biće to „Kiss and make–up“ (poljubite se i pomirite) skup posle razdora izmedju petnaestorice „stare Evrope“ i novom desetorkom oko stava o ratu u Iraku, procenio je unapred grčki ekspert za medjunarodne odnose profesor Teodoros Kolumbis. Da je bio u pravu videlo se već po dnevnom redu samita, na kojem nije bilo ni traga od tzv. aktuelnih medjunarodnih pitanja. Dosledno pokušavajući da izbegne još veći razdor medju partnerima upravo za vreme njenog predsedavanja, Atina je želela da napravi „praznik Evrope“ od svečanog potpisivanja Sporazuma o pristupanju EU-u osam istočnoevropskih (Češka, Estonija, Litva, Letonija, Madjarska, Poljska, Slovačka i Slovenija) i dve mediteranske zemlje (Kipar i Malta) u prošlu sredu, i najvećeg sastanka ikada u Grčkoj – skupa lidera 41 zemlje na Evropskoj konferenciji dan kasnije.

I uspela je, daleko preko očekivanja. Podno Akropolja, na delimično rekonstruisanoj antičkoj Agori – mestu susreta i razmene, ali i trgovine – domaćin i predsedavajući EU-a premijer Kostas Simitis pozdravio je novih deset članova ujedinjene Evrope podsećajući da „istorija nema kraj i od nas samih zavisi njen nastavak“.

MOTO: Romansa se nastavila preporukom predsednika Evropskog parlamenta Pata Koksa novoj evropskoj dvadesetpetorki da je „vreme da pogledamo u zvezde (zastave EU-a)“, i podsetimo se napretka koji se može postići vremenom. Moto skupa nije bilo puko proširenje, iako je peto i najveće od početka evropskog ujedinjavanja 1957, niti to što je prijemom zemalja koje su do pre 13 godina pripadale Istočnom bloku „ispravljena istorijska nepravda sa Jalte, kada su Ruzvelt i Čerčil predali deo Evrope Staljinu“, nego činjenica da se veći deo kontinenta ujedinjuje prvi put dobrovoljno. Da simbolika bude potpuna, popodnevno prolećno sunce (usred oblačnih i kišnih dana) obasjalo je novu „porodicu“ okupljenu za slikanje ispred hrama Hefesta, antičkog boga kovača.

Kraći, radni deo samita bio je posvećen neformalnom kovanju institucionalne budućnosti Unije, oko čega su se iskristalisali samo neki načelni stavovi. Rodonačelnik evropskog ujedinjavanja i šef Evropske konvencije Valeri Žiskar d’Ésten podneće nacrt ustava na junskom samitu, da bi ustav mogao da bude ocenjen, prihvaćen, proglašen i primenjen pre evro-izbora 2004. Razdor medju članicama oko Iraka verovatno je doprineo tome da u Atini, bar načelno, preovlada stav da je potrebno uvesti funkciju šefa diplomatije umesto sadašnjeg mesta komesara za medjunarodne odnose (Kris Paten) i visokog izaslanika za spoljnu i politiku bezbednosti (Havijer Solana).

Dodatan nosilac kontinuiteta u sprovodjenju politike i važan korak ka nekoj čvršćoj vrsti „državne zajednice“ bilo bi i uvodjenje funkcije predsednika EU-a, izmedju ostalog i zato što Unija „treba da ima dostojnog sagovornika za Vašington“, kako je rekao jedan od učesnika. Sadašnja rotacija na šest meseci ne obezbedjuje kontinuitet, ali ozbiljan prigovor predlogu da se predsednik menja na dve i po godine leži u tome što bi onda svaka članica došla na red tek – svake 63. godine! Neraščišćena pitanja odnose se i na potencijalne nadležnosti predsednika i odnos sa predsednikom Evropske komisije, ali i na način izbora/imenovanja.

„Naša Evropa je Evropa svih“, poručila su dvadesetpetorica u Atinskoj deklaraciji, punoj velikih reči i dobrih namera „zajednice vrednosti zasnovane na demokratskim idealima“ koja želi da „prevazidje podele iz prošlosti“.

NA TANKOJ ŽICI: Uverena da EU ima „suštinsku ulogu“ u svetu globalizovanom politički, ekonomski i vojno, dvadesetpetorka izražava spremnost da odgovori svojim obavezama u okviru medjunarodnog prava. Izmedju ostalog, EU preuzima obavezu da se bori protiv „globalnog terorizma“ i za ograničavanje oružja za masovno uništavanje. S ciljem da učvrsti stabilnost van svojih granica i „sprovodi humanitarne ciljeve“, EU je odlučna da „jača svoje civilne i vojne kapacitete“, dok poziva Ujedinjene nacije da „obezbede medjunarodni legitimitet i globalnu odgovornost“.

Hodanje po žici na osnovu najmanjeg zajedničkog imenitelja o za sada najvrelijem pitanju postiračkog sveta – o ulozi UN-a koju SAD negiraju, ali koju većina u EU-u izgleda da želi, nastavljeno je i u saopštenju koje je sledećeg dana objavilo grčko Predsedništvo EU-a, upravo zato što nije moglo biti usaglašeno kao zajednički dokument. Na inicijativu Španije, Velike Britanije, Francuske i Nemačke – četiri članice i EU-a i Saveta bezbednosti UN-a, koji su se našli na suprotnim frontovima u prediračkoj fazi, pokušano je još jedno „premošćavanje“ koliko prekookeansko toliko i unutarevropsko.

U izjavi o Iraku i bliskoistočnoj krizi, na koju je imao primedbi italijanski premijer Silvio Berluskoni, EU poziva da UN imaju „centralnu ulogu“ prvenstveno u političkoj rekonstrukciji Iraka, dok su „savezničke snage“ (US i Velika Britanija) odgovorne za bezbednost i humanitarnu pomoć, a EU najavljuje da će i ona tražiti „značajnu ulogu“ u političkoj i ekonomskoj rekonstrukciji.

Upravo dok su se lideri u Atini dogovarali o tekstu, predsednik SAD Džordž Buš je nezvanično zatražio ukidanje ekonomskih sankcija protiv Iraka, uvedenih posle prvog zalivskog rata. Reakcija na obali Egeja bila je više nego mlaka i uzdržana i pozivala je na poštovanje rezolucije UN-a kojom su sankcije uvedene. Diplomatski izgovor, jer se oko naizgled „humanitarnog“ pitanja lome neka mnogo veća koplja. S jedne strane političko – insistiranje na ulozi UN-a, s druge strane opet političko, ali i ekonomsko – odnos EU-a i SAD, kroz činjenicu da sankcije de facto ovoga puta ne bi bile ukinute Iraku, nego okupacionim silama koje kontrolišu izvore nafte i ne priznaju postojeće – pre svega francuske i nemačke interese, i s treće – čisto ekonomsko koje se odnosi na to ko kontroliše cenu nafte u postiračkom svetu.

Stari i novi susedi

Dok evropske zvezde grčkog predsedavanja formiraju otvoren krug, simbolično poručujući da proces proširenja nije završen, Atinska deklaracija se bavi i sudbinom, „dostojanstvom i pravima“ građana trećih zemalja koji žive i rade u EU, ali i „novim susedima“. EU-u sa njima želi dobre odnose, a ne nove linije podele, i razvijaće i graditi „veze i mostove saradnje“.

Međutim, verovatno zamorena poslednjim talasom proširenja i velikim institucionalnim promenama koje tek treba da uslede u Evropskoj uniji, većina lidera, kako stare petnaestorice tako i novoprimljenih članica, u pozdravnim govorima jedva da je i načelno govorila o daljem proširenju, a zemlje Balkana, uključujući i Hrvatsku koja se nedavno kandidovala, nije eksplicitno spominjala.

Predsednik državne zajednice Srbije i Crne Gore Svetozar Marović iskoristio je učešće na Evropskoj konferenciji za niz bilateralnih susreta koji su, kako je rekao, potvrdili da zemlja nezaustavljivo nastavlja povratak u sve evropske institucije i u tome ima podšku kako zemalja članica tako i suseda.

U razgovorima sa visokim predstavnikom EU-a za spoljnu politiku i bezbednost Havijerom Solanom i sa predsednikom Evropske komisije Romanom Prodijem potvrdilo se da njihova podrška Srbiji i Crnoj Gori nije samo službena nego i lična, rekao je Marović. On je na konferenciji za novinare više puta ponovio opredeljenje da se „sačuva prošlost, ali ne izgubi budućnost“.


Kipar – Turska

Statističko, geografsko i „ideološko“ proširenje EU-a od Baltika do Mediterana, sa 450 miliona stanovnika i zemljama koje imaju od 30 odsto (Litva) do 85 odsto (Kipar) proseka nacionalnog dohotka „stare“ petnaestorice, za Grčku ima i značajnu nacionalnu dimenziju. Odluka o prijemu Republike Kipar de facto znači prijem 62 odsto kiparsko-grčke teritorije, pošto do sada nisu urodili plodom pregovori o rešenju decenijskog problema pod okriljem UN-a, a kad će – ne zna se. Za premijera Simitisa to je značajna unutrašnjopolitička karta s kojom će ići na izbore, redovne ili vanredne, o kojima se sve više govori. Ali za Tursku i vladu Redžepa Tajipa Erdogana to je još jedan poraz posle fijaska sa pregovorima sa SAD o dozvoli za tranzit trupa ka severnom Iraku i neostvarenih pretnji o vojnoj intervenciji ukoliko irački Kurdi – kao što se desilo – zauzmu strateška naftonosna područja Kirkuka i Mosula.

Neuobičajeno za medije s druge strane Egeja, dan posle potpisivanja pristupnice Kipra EU-u u Atini, turska štampa je osvanula sa izuzetno oštrim kritikama domaće spoljne politike. Po njima, poraz će biti utoliko veći jer će Kipar, grčki, biti član EU-a i kao takav odlučivati o sudbini pregovora Turske o prijemu kada za to dođe vreme, 2004. Posmatrači tvrde da Atina „sa zabrinutošću prati“ šta se dešava na fluidnoj turskoj političkoj sceni, gde bitka između umereno-islamističke vlade reformatorskih i proevropskih namera i „države u senci“ moćnog vojnog establišmenta još nije završena, dok se ni treći faktor, krupni kapital, nije opredelio.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Svet

SAD

13.januar 2026. I.M.

Milom ili silom: Američki kongresmen predlaže aneksiju Grenlanda

Ideja Donalda Trampa da Grenland treba da pripadne Sjedinjenim Državama sada je pretočena u zvanični predlog zakona koji je podneo republikanski kongresmen Rendi Fajn

Velika hladnoća

Finska

13.januar 2026. K. S.

Ledeno i kod Deda Mraza: Temperatura -39, otkazani letovi

Ekstremno niske temperature beleže se širom Evrope, a u finskoj Laponiji živa u termometru spustila se do -39 stepeni Celzijusa

Reza Pahlavi, sin svrgnutog iranskog šaha Mohameda Reze Pahlavija

Iran

12.januar 2026. Metju Vard Agius (DW)

Reza Pahlavi i njegove šanse u Iranu

Nakon gotovo pola veka u egzilu sin poslednjeg iranskog šaha, Reza Pahlavi i njegova porodica, i dalje uživaju podršku delova iranske dijaspore

Žene sa zastavama Venecuele

Venecuela

12.januar 2026. Ane Demer (DW)

Koja žena će vladati Venecuelom?

Nikolasa Madura na čelu Venecuele po svemu sudeći naslediće ili Delsi Rodrigez ili Marija Korina Mačado

Vlasnici bara Žak Moreti i njegova supruga Džesika u pratnji advokata dolaze na saslušanje.

Tragedija u Kran-Montani

12.januar 2026. B. B.

Sporedna vrata bila zaključana: Vlasniku švajcarskog bara 30 dana pritvora

Vlasniku bara u Kran-Montani u kome je u novogodišnjoj noći u požaru stradalo 40 ljudi određen je pritvor do 30 dana

Komentar
Pešak na potpuno zaleđebnom trotoaru prolazi pored parkiranih automobila

Komentar

Proklizavanje po ledu

Pa šta ako je na trotoarima debeli sloj leda!? Nemojte da ste diletanti koji kukaju i kude vlast zbog više sile.

Andrej Ivanji
Kolažna fotografija svrgnutog predsednika Venecuele Nikolasa Madura i predsednika Srbije Aleksandra Vučića

Pregled nedelje

Hola Maduro, adios amigo

Šta je pravi bezbednosni izazov za Srbiju? Većina građana u podne i u ponoć zna odgovor – to je Vučićev naprednjački režim

Filip Švarm
Predsednik SAD Donald Tramp sa svetloplavom kravatom upire prst u publiku

Komentar

Imperijalna logika i kolektivna hipnoza

Da li je moguće da smo, posle hiljada godina imperijalnih poduhvata, sada, odjednom, toliko iznenađeni američkim upadom u Venecuelu, da ne možemo da dođemo do daha?

Ivan Milenković
Vidi sve
Vreme 1827
Poslednje izdanje

Intervju: Nenad Lajbenšperger, ličnost godine 2025.

Nemam prava da ćutim na nepravdu Pretplati se
Akcija “Raspiši pobedu”

Potpisivanje Srbije

Na licu mesta – lično viđenje

Moj verski turizam

Tramp i Južna Amerika

Venecuela se tiče svih nas

Intelektualna reportaža: poljski Književni institut u Parizu (1)

Sloboda je uvek i mišljenje o slobodi

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1827 06.01 2026.
Vreme 1825-1826 24.12 2025.
Vreme 1824 18.12 2025.
Vreme 1823 11.12 2025.
Vreme 1822 03.12 2025.
Vreme 1821 26.11 2025.
Vreme 1820 19.11 2025.
Vreme 1819 12.11 2025.
Vreme 1818 05.11 2025.
Vreme 1816-1817 22.10 2025.
Vreme 1815 16.10 2025.
Vreme 1814 09.10 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure