

Komentar
Petnaest godina i još mesec dana požara
Petnaest godina ove vlasti vide se u tome što duže od mesec dana nadležni ne umeju da ugase požar u Deliblatskoj peščari. Tu ne pomažu nikakve teorije zavere




Da ste u leto 1998. godine imali 200.000 dolara, da li biste ih uložili u nekoliko šlepera cigareta bez akciznih markica ili u projekat dvojice postdiplomaca čiji je cilj drugačije klasifikovanje i pretraživanje informacija na internetu? OK, ako ste tada bili nepoverljivi, da li biste godinu dana kasnije ipak taj novac zarađen na cigaretama stavili na projekat pod imenom Google, za koji je čak i u junu 1999. godine znao relativno mali broj dobrih poznavalaca mreže (i biznisa)? Ili biste nastavili sa duvanom?
Endi Behtolšeim, jedan od osnivača San kompjutera, nije imao tu dilemu i odlučio se da prvu stotku (hiljada dolara) uloži u Larija Pejdža i Sergeja Brina (rođenog Moskovljanina) još pre nego što su završili obrazlaganje svoje ideje na terasi njegove kuće u julu 1998. Ukoliko u četvrtak 29. aprila vlasnici Gugla, danas najvećeg pretraživača interneta, odluče da svoju kompaniju iznesu na berzu, Endijev ulog porašće na tričavih 300 miliona dolara, odnosno na svaki uloženi dolar dobiće 1500 istih. Kudikamo slabije proći će Tajger Vuds, Šekil O’Nil, Arnold Švarceneger i neizbežni Henri Kisindžer, koji su (pored ostalih) u igru ušli godinu dana kasnije. Nagrada za dobar poslovni njuh mogla bi da bude bednih 800 dolara na jedan uloženi. I to za čitavih šest godina čekanja.
Cinizam na stranu, Gugl ne samo da je među najposećenijim adresama na internetu već je i jedan od najboljih finansijskih poslova u istoriji. Ako ste stvarno imali one pare s početka teksta i uložili ih u nešto drugo, nemojte se kajati. Niste imali nikakve šanse jer su najbogatiji i najpoznatiji dolazili tih dana da mole da momci sa univerziteta Stanford uzmu i njihov novac. Izvisio je, recimo, Majkl Ovic, tadašnji direktor Diznija i jedan od najuspešnijih Amerikanaca. Verovatno su ga „guglovali“ i utvrdili da su mu kola krenula nizbrdo.
Ukoliko izađu na berzu (što će u četvrtak, kada izađe ovaj broj, možda biti vest dana), Pejdž i Brin biće katapultirani na svetsku listu milijardera sa imecima od po pet milijardi dolara. Sigurno mislite da ne mogu da dočekaju. Ma, kakvi. Momci izjavljuju da je popunjavanje formulara za prodaju akcija „jedna smaračina“ i da bi se radije bavili svojim novim projektom, međuplanetarnim transportom.
Zapravo, analitičari interneta i biznisa procenjuju da će „otvaranjem“ Gugla ovaj servis izgubiti mnogo od svoje inovativnosti, zbog čega inače spada među najčešće spominjane sajtove u ovoj rubrici, na primer. Investitori će više biti zainteresovani da vide (i stave u džep) profit nego da budu vlasnici akcija najprestižnijeg internet servisa. Odluke više neće samostalno donositi mali hiperkreativni tim, već skupština akcionara u kojoj će sedeti mnogi koji radije igraju „siguricu“.
Kako god, Gugl je značajan i zbog toga što pokazuje da se na internetu ponovo mogu napraviti velike pare, ako je ideja prava i podržana od pametnih investitora (koji se nisu puno mešali u dosadašnji rad). Njegovim eventualnim sputavanjem od strane akcionara samo će se otvoriti prostor za nečije nove projekte koji (za ovdašnja shvatanja) startuju „ni iz čega“, odnosno iz nečije dobre ideje.
Da li je i u Srbiji moguće da vam se uloženih, recimo, 200.000 dinara u neki internet posao za šest godina pretvori u 300 miliona (dinara) a da se u to ne petlja hiperinflacija? Ma, naravno. Nedostaju nam samo ideje i sluh za njih. A para ima koliko hoćeš, samo – ode sve na cigarete.


Petnaest godina ove vlasti vide se u tome što duže od mesec dana nadležni ne umeju da ugase požar u Deliblatskoj peščari. Tu ne pomažu nikakve teorije zavere


Zašto su pojedinci Vučiću u brk skresali svoje ogorčenje zbog izneverenih obećanja, laži i obmana njegovog režima? I to još u unutrašnjosti gde vlada gola represija


Vučićev Igrokaz na Grzi, kada je zloupotrebio nesreću jedne građanke i njene porodice, bio je, naravno, jeftin medijski trik, ali to ne umenjuje njegovu skandaloznost. Naprotiv. Bila je to demonstracija moći čoveka lišenog emocija i civilizacijskih ograda koji pred kamerama gazi zakon


Ako se studentski pokret bude više bavio „bezbednosnim procenama“ nego pravom predizbornom kampanjom, izgubiće ono što ga je krasilo na početku i što je uzdrmalo naprednjačku Srbiju – osećanje nade koja postoji i koja je stvarna


Naš veliki glumac Svetozar Cvetković je u intervjuu za „Vreme“ rekao ono što se u našoj čaršiji ne kaže – da je bolje da ima Bitefa, Festa i drugih festivala nego da ih nema. To se mnogima neće svideti jer se vode logikom „što gore to bolje“
Evropa i Srbija: Slučaj “Crvene zvezde”
Kako je fudbalski klub postao poslovno-politički projekt Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve