Kako "Vreme" saznaje, Gordana Đinđić je po prijemu u Valjevsku bolnicu tvrdila da je ubodena u nadlakticu, ali da nije sigurna da li joj je nešto ubrizgano. Inače, porodici sestre ubijenog premijera pretilo se telefonom i na te pozive uglavnom se "javljao" suprug Milomir. Kažu da je i prethodnih godina imala problema zato što je bila sestra Zorana Đinđića
PRETNJE I NAPAD: Mila Đinđić i Gordana Đinđić-Filipović
U subotu pred veče, u porodičnoj kući supruga Milomira napadnuta je sestra ubijenog premijera Zorana Đinđića, Gordana Đinđić-Filipović. Kako su policija i istražni sudija Okružnog suda u Valjevu Dragan Obradović saopštili, u predgrađu Valjeva, u selu Beloševac, dva muškarca, u tamnim uniformama, sličnim kombinezonu – jedan je imao motociklističku kacigu sa spuštenim vizirom, a na grudima žuti elipsasti grb sa natpisom „policija“ – ušli su u porodičnu kuću. Kako je izjavila gospođa Đinđić-Filipović, tražili su spisak, o kojem ona ništa ne zna, i pitali za ime nekog ministra, čijeg imena ona ne može da se seti. Posle toga osetila je ubod u predelu leve nadlaktice, izgubila je svest, i od tada se ničega ne seća. Suprugu je, posle devet uveče, našao suprug Milomir. Prebacio je u Zdravstveni centar Valjevo, odakle je, posle anamneze, na zahtev direktora Ilije Tripkovića, zbog osetljivosti slučaja prebačena na Vojnomedicinsku akademiju Beograd.
Kako se u prvim medijskim izveštajima o ovom događaju pojavila informacija da su napadači zapretili Gordani Đinđić da ništa ne prijavljuje policiji, te da će, ako Milorad Ulemek Legija bude osuđen, pobiti sve članove porodice Đinđić, sve je dobilo dodatni zamajac. Na napad su reagovali svi politički faktori, izvodeći svoj vektor iz svega, slučaj je postao prvorazredan, načelnik VMA Zoran Stanković je, u udarnom državnom TV Dnevniku, informisao javnost da je napadnuta gospođa Đinđić-Filipović primljena pred ponoć, da ima masnicu na levoj podlaktici i trag na koži koji podseća na injekcijski ubod. Analize krvi i urina pokazale su da je pacijentkinja „tretirana“ sredstvima za umirenje i kafom. Načelnik VMA je saopštio da je stanje pacijentkinje, koja je u šoku, stabilno, ali da će, zbog iznimnosti situacije, biti dalje hospitalizovana.
Kako je, zbog pretnji članovima porodice Đinđić, premijer Koštunica obećao svu zaštitu, napadom na sestru ubijenog premijera otvorilo se pitanje zašto ona nije bila pod zaštitom. Istražni sudija Obradović je saopštio da je porodica sestre bivšeg premijera to odbila, ali su se pojavila tumačenja da je policija bila obavezna na to, bez obzira na odbijanje. Nakon događaja policija obezbeđuje kuću u Beloševcu, a, sudskim rečnikom rečeno, po izjavi istražnog sudije Obradovića, prilikom uviđaja u kući i dvorištu nisu uočeni vidljivi znakovi premetačine, pa je očigledno da je Đinđićeva sestra bila meta napada. Sudija Obradović je saopštio i da se ovo delo kvalifikuje kao pokušaj ubistva.
Inače, Gordana Đinđić (1951), kasnije Filipović, doselila se u Valjevo krajem sedamdesetih, radila je kao lekar u seoskoj ambulanti u obližnjoj Kamenici, da bi se zaposlila u Medicini rada vojne fabrike Krušik, kao specijalista medicine rada. Tu je radila do kraja devedesetih, kada je otvorila privatnu praksu. Zna se da su u njenoj ordinaciji gostovali lekari za kardiovaskularne bolesti VMA. Pošto je imala problema sa kičmom, pre nekoliko godina napušta privatnu praksu i odlazi u penziju.
Kako „Vreme“ saznaje, Gordana Đinđić je po prijemu u Valjevsku bolnicu tvrdila da je ubodena u nadlakticu, ali da nije sigurna da li joj je nešto ubrizgano. Inače, porodici sestre ubijenog premijera pretilo se telefonom i na te pozive uglavnom se „javljao“ suprug Milomir. Kažu da je i prethodnih godina imala problema zato što je bila sestra Zorana Đinđića. Inače, oni važe za „normalnu“ porodicu, imaju troje dece, od kojih dvoje na fakultetu. Suprug Milomir je odbornik u SO Valjevo i član opštinske vlade, kažu da se, ako se tako može reći, politički angažovao na nagovor supruge. Po struci je mašinski inženjer, takođe je radio u Krušiku, a sada je privatnik.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Manje od dva dana blokade – toliko je vremena bilo potrebno da se uvidi koliko je javni medijski servis slab i nemoćan, kako spolja tako i iznutra. U trenutku pisanja ovog teksta, osmi je dan blokade, a šesti kako RTS ne emituje svoj program. Izgleda i da se suočavaju sa štrajkom unutar kuće. A suština blokade RTS-a nije u onome što objavljuje, nego u onome što prećutkuje
U mesecima nakon pada nadstrešnice u Novom Sadu plamen pobune proširio se po celoj Srbiji. Prvi protesti krenuli su u Novom Sadu odmah nakon tragedije. Vlast je odgovorila hapšenjima, kordonima policije i zastrašivanjem, ali umesto smirivanja demonstranata usledili su novi protesti
Rektor Univerziteta u Beogradu Vladan Đokić mesecima je na meti najviših državnih funkcionera i režimskih tabloida, koji ga označavaju kao podmuklog podstrekivača studentskih protesta, oportunistu, “lice zla” i “vođu zločinačke hobotnice”. Kako i zbog čega je jedan rektor postao “državni neprijatelj broj jedan”
“Stojim u kordonu, a moja ćerka mi viče ‘av, av, ubice’. Kako da postupim? Da mi narede – bacio bih pendrek i pancir i stao na stranu svog deteta”, kaže za “Vreme” policajac sa juga Srbije koji po potrebi radi u Policijskoj brigadi Beograd
Nedavno formiranje vlade Đure Macuta jeste deo režimske osvete i cinizma. Najviše se to vidi po “crnoj trojci” novih ministara postavljenih da se obračunaju sa delovima društva koji su predvodnici i simboli velikog višemesečnog bunta, čiji je povod bio pad nadstrešnice u Novom Sadu koji je odneo 16 ljudskih života. Treba rasturiti prosvetu, univerzitete, nepoćudne medije i delove pravosuđa koji odbijaju da slušaju naredbe, što javno, saopštenjima, što krijući se iza zakonskih procedura. Za to su izabrani oni koji neće imati problem da urade sve što im se kaže, pa i da pojačaju naredbe svojim invencijama
Srpski studenti su sto puta ponovili da je ovo maraton. Slično kao Adam Mihnjik osamdesetih u Poljskoj, kada je govorio o „dugom maršu“. Vlast u Srbiji je na putu kraja – samo treba imati strpljenja
Sa inkluzivnošću stvorenoj na plenumima, studenti bi trebalo da nastave i prilikom izbornog angažmana. Svaki glas je važan, svaki postotak dragocen. I niko tu nije suvišan, uključujući u nekom koraku i opoziciju – kakva god bila
Ko to pominje vanredne izbore kad rejting stranke na vlasti pada, a po svim istraživanjima Vučić nije najvažniji politički faktor u zemlji, već su to studenti?
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!