Belanovica slavi, u programu učestvuju doministri, vikendaški prijatelji, dr Furtula i akademici, a, po sajtu, najpoznatijeg Kačerca, predsednika Koštunicu, iako je na odmoru, stigli štrajkovi i obaveze. Ali, vele, biće predsednika, kad Matija progovori
ŠIRI KOLO, JOJ ŠIRI KOLO…: Na Belanovačkoj bini
Kako pisana i specijalna informacija za novinare kaže, Belanovica je lepa i tiha varošica podno Rudnika, geografski gledano centar je Kačerskog kraja, i upravo zato se razvila u varošicu. Ove godine se navršava tačno jedan vek od zvaničnog proglašenja Belanovice za varošicu. Još piše da Belanovica ima dugu turističku tradiciju, da je ona prva dama seoskog turizma, da ima ovo i ono, tralala, ali ima i ali; nažalost, posle svih nedaća kroz koje smo svi zajedno prošli malo toga je ostalo u funkciji.
Čerez svega toga organizovani su Dani Kačera – 100 godina Belanovice, od 31. jula do 7. avgusta. Bogat program, sa viđenim učesnicima, potrefio se sa početkom odmora, po sajtu Belanovica.co.yu, najpozatijeg Kačerca, premijera, koga više vole da zovu predsednik, Koštunice. Međutim, iako je najavljeno da je g. Koštunica počeo da koristi zasluženi odmor, gde nego u Belanovici, predsednika nije bilo na otvaranju manifestacije, ni na kafanskom koncertu ministrizovanog Bore Đorđevića, pa ni na predstavljanju knjige vrlog vikendaškog prijatelja Miodraga Jaćimovića, ti štrajkovi i državne obaveze, ali je zasigurno, o tome nema reči, da će predsednik biti prisutan završne večeri kada će Belanovčanima, kako samo on to zna, svoju poeziju besediti Matija Bećković.
SPISAKZVANIČNIKA: Dakle, Belanovica, put – ulica. Defile učesnika, vojni orkestar plus folklor, savi desno, preko mostića, do fudbalskog igrališta. Tamo se rasporediše, zvanice i građani na klupe pod četiri „Knjaz Miloš“ suncobrana, napred bina, transparent „100 godina Belanovice“, desno se postroji vojni orkestar Beogradskog korpusa u maskirnim uniformama. Organizator nam udeli „spisak zvaničnika“, broj jedan g. Vojislav Koštunica, broj dva g. Voja Mihailović, broj tri direktor EPS-a, broj šest g. Dragan Kojadinović, do broja sedamnaest. Pogledamo prvi red klupa, sve zvaničnici koji nisu na spisku, DSS načelnik Kolubarskog okruga, vojna i sveštena lica, nigde zvaničnika sa spiska zvaničnika. Šta ćemo, pogledamo plakat manifestacije, lep, na njemu program, koncert Bore Đorđevića, slikari na ulici, monodrama, nacionalna kuhinja, veče komedije, promocija knjige, kolažni program, dečji dan, gostovanje Matije Bećkovića… Uto banu i ekipa RTS-a, bez zvaničnika Tijanića, vojni orkestar dunu nešto svečano, na binu se pope glumac Tihomir Arsić, Dobro došli na Dane Kačera… Opet dunu neka koračnica, na binu izađe, baš u odelu, predsednik Ljiga Ljuba Lazić, dirigent vojnog orkestra, ovako, komandova stop, reče se predsednik, Ovo je jedan od trenutaka u karijeri svakog predsednika opštine koji predstavlja nešto najlepše u teškom poslu koji radi…
NADA SRBIJE: Guslar dr Furtula u crkvenoj porti
Onda sa bine, i iz kartonske kutije, deca uniformisana u narodne nošnje pustiše komada pet golubova. Pa se javi profesor Miodrag Jaćimović, koji se dosta bavio istorijom ovog kraja. Stade Jaćim, sav u odelu, izvadi neku ‘artiju, uze da je otvara, ispade nije ‘artija, profesor svoj rad pretvorio u malu knjižicu, Danas se navršava tačno jedan vek od proglašenja i osnivanja varošice Belanovice. Stade profesor da čita svoj naučni rad, prema prvom turskom popisu od 1476, prva škola i crkva postojale su odmah posle ustanka… i na kraju, da ne zanemari pažnju, prva kafana 1840, škola i crkva 1864… da ne nabraja državne firme koje uglavnom ne rade, i tako dalje, i tako dalje, dotera do kraja, a kraj je bio, I tako dalje. Aplauz, voditelj zahvali, pozva da se pozdravi vojni orkestar, koji uz „Marš na Drinu“ krenu preko igrališta, napred gazi dirigent i uspešno diriguje leđnim stilom. Izađe folklor, kad to bi ijuju, upoznasmo se sa profesorom Jaćimovićem, u ponedeljak, na Ilindan, ima promociju knjige OnomastikaKačera, predsednik Voja mu obeć’o, sigurno dolazi, obeć’o i Radoš Ljušić. I jedna organizatorka nas uverava da je predsednik Voja tu negde, sigurno će biti na Borinom koncertu, on ga doveo, oni su prijatelji…
Poče kiša, i folkloru kraj, prihvatismo se društva profesora Jaćimovića, koji ima vikendicu u blizini predsednika, koji se i druži sa predsednikom, vodi duge razgovore, koji je za temu jedne od svojih mnogobrojnih knjiga uzeo druženje sa, tada saveznim, predsednikom Vojom, koji se načisto bio ‘oladio prema predsedniku Voji, jer ga ovaj nije stavio da bude poslanik, ali kad mu je predsednik Voja javio da je poslanik, onda se otoplio, čak je i knjigu, sa poslaničkim temama, objavio. Kazuje profesor Jaćimović, pa na pitanja, ovde se vikendaši poznaju više nego meštani, tu je i Voja Mihailović, profesor Petrović, dr Velimir Simonović, tako, druže se, ništa se nije promenilo od kad je Voja predsednik, nije pokvario druženje, dolazi on kod njega, uzvraća posete, posede, piju kafu, i tako, pričaju, o svemu, o politici najviše, tako, Voja se dobro razume u književnost, odlično i u filozofiju, pa tako pričaju o svemu. Sad nije bio jedno mesec dana, ubiše ga ovi štrajkovi, on ga doživljava isto , razgovara ko kad nije bio ništa, ko kad nije bio predsednik. Jedino se promenilo što mu sad vikendicu čuva policija, a to nije bilo kad je bio predsednik SRJ.
ROMANIJOGORO: Posle dva dana, u ponedeljak, na Ilindan, vrnemo se nazad, pa predsednik Koštunica je obećao profesoru Jaćimoviću da će biti na promociji njegove knjige. Ulica – put prazna, preko potoka, na uzvišenju, crkva. U porti narod, na sceni guslar dr Furtula. Čuju se gusle, čuje se guslar, al’ se slabo razume, nešto kao „Nada Srbije“, al’ ‘uvatismo, RomaRomaRomanijo, goronadgorama/ SačusačusačuvajnambrataRadovana/ brataRadovana… Doktor guslar završi, jašta nego aplauzi, preko razglasa nastavi, Štaćemišalvare, štaćemidaire, štaćemicrnekoseidugenogebose… Uminu i to, nastavi neko kolce, pa instrumental, neka ozbiljna, takoreći naučna muzika, uzeše da se vrše pripreme za promociju knjige profesora Jaćimovića. Na jednostavnu daščanu binu izneše zeleni slavski astal, klupu u istoj boji. Ali eto i zvanica, već prisutan DSS načelnik okruga sa imenom i prezimenom, po sajtu treći poznati Kačerac, poslanik dr Velimir Simonović, pa četvrti poznati Kačerac DSS poslanik Tanasijević, poznatiji kao prvi srpski sajber seljak Tasa, nema predsednika Voje, predsednik Ljiga, čuo, u Prohoru Pčinjskom, ali sigurno će biti kad bude Matija, mora se malo predizborno poraditi…
Kako nismo prisustvovali znamenitom koncertu Bore Đorđevića u znamenitoj Belanovici, nađemo momka koji je bio na licu mesta, uze da nas informiše, zbog kiše koncert održan u sali hotela, koji je za ovu priliku osposobljen. Bilo mnogo omladine, napred stolovi sa zvanicama koje su pile piće, i Bora popio i počeo, isti, sa kosom, kapom i kokardom, pozdravio Belanovicu, pev’o, prič’o viceve, dop’o mu se onaj o partijama, Pošteni Iskreni Časni Korisnici Alkohola, jašta nego se proveo…
Svratimo u ono što se zove hotel „Kačer“, koji ne radi, ali za manifestacije radi, konobarica kaže da je to sala gde je bio koncert, to je jedina sala. Iz Belanovice, ima li vajde što je Voja predsednik, ništa ne radi, ko da nije predsednik. Napolju nekoliko stolova pred, neka bude, kafićem, dvojica pred prodavnicom piju pivo. Jedan pristaje na razgovor, postavimo pitanje, radi se put prema Lazarevcu, kuda Voja dolazi u Belanovicu, ovako, ništa. Još pitanja, pa prvi mu komšija, sad ga čuva policija, bez veze, u civilu na smenu, udarili neko osvetljenje sačuvaj bože, bio neki novinar da slika kuću, to se uzbunilo, ma ko će njega da dira, nije bio mesec dana, ali sad će on. Ma ko će njega da dira, ko položajnik, svi oko njega vršu a on figurira, ma dobar je Voja, kakva vajda, jedino sad kad pomenu Belanovica, zna se da on tu ima vikendicu…
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Birajući između dve loše opcije, opozicija je uspela da izabere treću, najgoru: da se međusobno posvađa i podeli. Paradoks je tim veći što su predmet spora bili, kako stvari stoje, samo beogradski izbori. Na ostale lokalne će kanda izaći i bojkot-stranke prepuštajući lokalnim odborima odluku o tome. Šteta će biti mnogo veća ukoliko se bojkot-stranke i “borbene” stranke nastave međusobno obračunavati, ostrašćeno deleći opoziciono biračko telo
Kada je izgledalo da bi opozicija konačno mogla da se izbori za neke predizborne koncesije i natera vlast da odstupi, koalicija “Srbija protiv nasilja” se pocepala i zbunila svoje birače: da li su predstojeći lokalni izbori jačanje snaga pred neku buduću bitku ili slavno umiranje nečega što je ličilo na pobedničku kombinaciju
“Spin diktator treba da ubedi javnost da je on kompetentan lider. Zato mu je potreban ekonomski rast. Njegov problem je što mu je za ekonomski rast potreban savremeni sektor usluga zasnovan na znanju – a za to mu je potrebna kreativna klasa, preduzetnici i profesionalci sa visokim obrazovanjem. Dakle, ekonomski problem spin diktatora je taj što mu je za ekonomski rast potrebna obrazovana klasa, ali ako ova klasa postane previše brojna, ona postaje previše skupa za utišavanje i/ili kooptiranje. A što se više novca troši na utišavanje obrazovane klase, to ga je manje za ostatak društva”
Godinu dana od majskih ubistava, sedimo i dalje paralisani zlom koje nas preplavljuje, svađamo se oko toga da li izaći na izbore ili ne, dok sistem ne zakazuje samo u jednom – u sistematičnom uništavanju saosećanja i nade. Razum su nam već uništili
Kada se ispostavilo da je D. D. umro nasilnom smrću, malo ko je bio zaista iznenađen. Nije se tu radilo samo o želji za osvetom, čak ni o tome da smo oguglali na različite oblike zla, već da smo očekivali da država deluje protivdržavno, da oni koji bi trebalo da štite sistem jesu isti oni koji ga podrivaju i ruše
Jovanović i Vučić za razliku od Grbovića i Đilasa ne priznaju presude Haškog tribunala. Međutim, PSG i SNS će se ogledati na beogradskim izborima gde neće biti SSP-a i NDSS-a. Odnos prema Rezoluciji o Srebrenici daleko je od najvećeg problema opozicije u Srbije, ali je prilično ilustrativan
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!