Ključna slabost Maje Gojković (a i radikalske stranke u celini), koja može imati uticaj u drugom krugu izbora, jeste to – da ona (osim Šešelja) nema koga drugog da pokaže pored sebe, da nema ekipu za gradsku upravu
Šešeljeva senka nad gradomVELIKO ODMERAVANJE: Maja Gojković…
Naizgled, najveće iznenađenje na lokalnim izborima u Srbiji dogodilo se u Novom Sadu, jer je u prvom krugu (izlaznost 39,2 odsto) radikalski kandidat za gradonačelnika Maja Gojković dobila 44.013 glasova, dok je kandidat Demokratske stranke Borislav Novaković dobio 34.300 glasova. Bez obzira na značaj ove razlike od 10.000 glasova, pri proceni rezultata treba imati u vidu da je zapravo samo Novaković u prvom krugu imao konkurenciju u svojoj ciljnoj grupi glasača, pa je u toj grupi Branisalv Pomoriški (LSV) osvojio 8450 glasova, Đorđe Bašić (PSS) 5243 glasa, Dejan Mikavica (DSS) 3942 glasa, Miodrag Isakov (RV i SPO) 3556 glasova, Miloš Tomić (G17 plus) 2171, itd. To, naravno, ne znači da Novaković jednostavno može računati na „pribrajanje“ ovih glasova u drugom krugu izbora – ali se većina posmatrača slaže da on ipak, na kraju, može pobediti (svaki glas iznad 50.000 glasova, u biračkom telu od teorijskih ukupno 268.745 glasova, verovatno će doneti pobedu nekom od kandidata).
U danima između dva kruga glasanja za novosadskog gradonačelnika oba kandidata krenuli su oštrije da obznanjuju slabosti konkurenta. Glavna slabost Maje Gojković je što je njena glavna „vrlina“ da je važila i važi za Šešeljevu miljenicu i da bi zapravo posle eventualne pobede na izborima ona u Novom Sadu bila samo (skladna) figura ovog „haškog stanara“, koji ju je čak oglasio kao zvaničnog advokata branioca po optužbi za ratne zločine. No, kako je taj advokatski zadatak daleko „iznad“ Majinih dosadašnjih stručnih iskustava, posao će verovatno obavljati njen brat. Naime, Gojkovićka se u javnosti kao nečiji pravni zastupnik oglasila prvi put tek pre nekoliko meseci, kada je uzela u ruke slučaj odbrane poslanika DS-a, Alana Selimovića, optuženog da je zloupotrebljavao tuđe poslaničke kartice prilikom glasanja u Skupštini Srbije. Tako, sada imamo komičnu situaciju da Maja Gojković optužuje Boru Novakovića da je davao u zloupotrebu svoju poslaničku karticu u Skupštini Srbije, dok je ona pre nekoliko sedmica, u slučaju Selimović, upravo to negirala.
…i Borislav Novaković
Druga, a sigurno i ključna slabost Maje Gojković (a i radikalske stranke u celini), koja može imati uticaj u drugom krugu izbora, jeste to – da ona (osim Šešelja) nema koga drugog da pokaže pored sebe, da nema ekipu za gradsku upravu. Kadrovska beda u redovima ove stranke u Novom Sadu, ne samo da je logična nego je i katastrofalna. Tu činjenicu sada pokušava da iskoristi Novakovićev štab, pa izlazi sa propagandnim sloganom da „on ima tim“ (mada bi se i o pojedincima iz tog tima mogla koja prozboriti). Uostalom, kad se sve sabere i oduzme, Novi Sad je u proteklih osam godina izdržao ogromne nedaće i ponovo se digao do možda najuspešnijeg i najdinamičnijeg grada u Srbiji – a to je u znatnoj meri zasluga tog Novakovićevog tima.
Borislava Novakovića je najteže „načeti“ tamo gde Gojkovićkin štab upravo najviše pokušava – na korupciji. Kao „čovek na vlasti u gradu“ već osam godina (od 1996. do 2000. godine bio je potpredsednik, a nakon toga predsednik gradske skupštine) on sigurno snosi deo odgovornosti za rašireno mišljenje da je i u Novom Sadu bilo krupne korupcije, da su pojedini bogataši i mafijaši imali privilegije, itd., ali njemu lično gotovo ništa nije uverljivo prišiveno. I ne samo da svih ovih godina nije pokazivao nikakvu bahatost moćnika i bogatuna, već je, naprotiv, strpljivo gradio imidž skromnog i pažljivog gradskog domaćina. Ako na izbore izađe onaj deo Novog Sada koji, tradicionalno, upravo to ceni – Novaković može da pobedi.
No, ta pobeda ne može da reši sve krupne komplikacije do kojih je već došlo nakon proglašenja izbornih rezultata za gradsku skupštinu Novog Sada. Naime, u tom organu, od ukupno 78 mesta, radikali su zauzeli 34 stolice, Demokratska stranka 24, Zajedno za Vojvodinu devet, DSS pet, PSS tri i SPS tri. Taj raspored posledica je neverovatne okolnosti da Reformisti Vojvodine ovoga puta nisu osvojili nijedno odborničko mesto, a da je stranci G17 plus nedostajalo četiri glasa do cenzusa (sud nije dozvolio novo prebrojavanje, iako ova stranka tvrdi da zapravo ima tih nekoliko nedostajućih glasova).
Već letimični pogled na ovaj raspored snaga pokazuje da većinu ne mogu okupiti samo dve stranke (ako isključimo „nemoguću koaliciju“ SRS-a i DS-a), već najmanje tri. Kada se, međutim, uz ove brojke dodaju dosad date izjave pojedinih stranaka „sa kim nikako neće“, formiranje većine se čini nerešivim poslom. Naime, DSS je izjavio da nigde neće „sa Čankom, Kasom i Ugljaninom“ (što ovde znači da neće sa koalicijom Zajedno za Vojvodinu). SPS je izjavio da ovoga puta neće sa radikalima (ukoliko ta izjava nije taktičke naravi). Boris Tadić je upravo u Novom Sadu, napadno, i posle razgovora sa Koštunicom, ultimativno izjavio da će razvrgnuti kohabitaciju u Beogradu (to jest ići na vanredne izbore), ako bilo gde DSS uđe u koaliciju sa radikalima – što je verovatno posledica njegovog „predosećanja“ da to preti Novom Sadu.
Naime, ako broj varijanti smanjimo na realistične mogućnosti, postoje samo dve-tri kombinacije. Po jednoj, koju je u igru ubacio Koštuničin čovek u Novom Sadu Dejan Mikavica (čije srce kuca „radikalski“ već deset godina), koalicija radikala, SPS-a i DSS-a mogla bi imati 42 glasa u Skupštini sa 78 mesta. U drugoj varijanti, bez radikala, pa i bez SPS-a – koalicija DS, Zajedno za Vojvodinu, DSS i PSS mogla bi udružiti 41 mandat. Treće varijante gotovo da nema, osim da se, eventualno, formira manjinska vlada sa Demokratskom strankom na čelu, koju bi samo „podržavao“ DSS svojim glasovima, od prilike do prilike. O manjinskoj vladi je već krenuo glas po gradu, a kombinacija je zabavna najviše zbog toga što bi predstavljala svojevrsnu klackalicu sa republičkom vladom koju bi eventualno u narednim mesecima samo „podržavala“ Demokratska stranka (umesto SPS-a). Tako bi ove dve stranke mogle da se međusobno ucenjuju „na svim nivoima“ – što je omiljena disciplina u srpskoj politici. Naravno, postoji i mogućnost da se zbog blokade u gradskoj skupštini raspišu vanredni gradski izbori. U svim ovim kombinacijama od velikog značaja biće rezultat drugog kruga izbora za gradonačelnika Novog Sada.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Otkako su počeli investicioni ciklusi javnost se navukla na trošenje miliona i milijardi evra kao na normalnu pojavu. Šta znači kad se milioni izliju u mozak? Da li je 12 miliona evra prevelika suma za obrenovačku pijacu, a 17 miliona evra za ulepšavanje Kalenića gumna? Lako je prevariti lakoverne. Bagatelizacija evra i dolara posledica je aljkavog i nipodaštavajućeg odnosa prema dinaru kao nacionalnoj valuti. Zlatno doba donosi i zlatne bonuse
Triler uživo. Slučaj “Jovanjica” postao je luđi od TV serije koja se emitovala u vreme Koluvijinog hapšenja. Sudski postupci “Jovanjica Jedan” i “Dva” postali su objedinjeni. To znači da će se od sada za proizvodnju droge – marihuane i skanka – zajedno suditi osamnaestorici optuženih. Šta će Srbija pre dočekati: presudu za Jovanjicu ili legalizaciju kanabisa? S tolikim brojem optuženih, suđenje može da traje “odavde do večnosti”
Šta ako je način na koji se jedno društvo odnosi prema ubijenoj bebi Danki Ilić, zapravo način na koji se odnosi prema sebi? To onda povlači pitanje – a prema kome imamo milosti i čije dostojanstvo čuvamo ako to ne možemo da pružimo ni ubijenom detetu
Kako je moguće da je sporazume teže sprovesti nego postići? Analitički se može samo reći da je to rezultat nedovoljnog pritiska Zapada, nepostojanja političke volje zvaničnog Beograda i zvanične Prištine, ali možda je i metodologija prevaziđena. Ovakva stagnacija ne daje rezultate, tako da i nema velikih očekivanja od dijaloga koji je i Beogradu i Prištini jedan od glavnih uslova za nastavak evropskih integracija
Šta posle posle junskih izbora? Na tu temu za “Vreme” govore opozicioni stranački akteri s obe strane “modre reke”. Dakle, lider stranke “Srce” Zdravko Ponoš, predsednik Pokreta slobodnih građana Pavle Grbović, potpredsednik Narodnog pokreta Srbije Borislav Novaković i politički analitičar Dejan Bursać. Inače, “Srce” je bojkotovalo beogradske izbore, ali ne i izbore u nekim drugim lokalnim sredinama, dok su PSG i NPS delovi takozvane borbene, odnosno opozicije koja je odlučila da izađe na junske izbore
Još prošle godine je bilo upozorenja o naprednjačkim planovima da polovinu, ako ne i veći deo Futoškog parka pretvore u turističko-poslovno-ugostiteljski centar. Da li će sve biti hotel i kancelarijski prostor, kako se navodi u novom planu, ili možda i tržni centar, videćemo. Poznavaoci prilika tipuju da će tu biti svakako i tržnog centra, pa će ljudi moći da šopinguju u parku posle ljuljanja dece, ako preostane još koja ljuljaška
Pristao je da bude režimska maskota, da svakom prilikom istakne doprinos predsednika države, da mu bude pri ruci za slikanje, da mu se nađe na spiskovima podrške... I sve je bio sličniji naprednjačkim funkcionerima, da bi se nakon slabih rezultata u Nemačkoj u potpunosti pretvorio u bahatog i samoljubivog naprednjaka, koji ne podnosi kritiku, niti pomišlja na samokritiku
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!