

Komentar
Petnaest godina i još mesec dana požara
Petnaest godina ove vlasti vide se u tome što duže od mesec dana nadležni ne umeju da ugase požar u Deliblatskoj peščari. Tu ne pomažu nikakve teorije zavere




Prvi prenosni kompjuteri nazivani su „laptopovima“ (kompjuter za u krilo) što je asociralo na ekstremne lokacije za korišćenje (avion, voz, klupa u parku). Nismo se ni zasitili tog desetak kilograma teškog čuda, a pojaviše se „noutbukovi“, znači računari veličine sveske, pa i blokčeta (sabnoutbuk i digitalni organajzer).
Po prirodi stvari, kako se neka tehnologija fizički smanjuje tako joj cena raste, te su ove sprave najčešće bile dva do tri puta skuplje od (suvih) stonih računara istih mogućnosti. Uz to je išla i adekvatna reklama – poslovan čovek (u poslednje vreme sve češće ženskog pola) u nekom prevoznom sredstvu ili na nekom sastanku. Blistav računar, uredan enterijer, skupa garderoba; da reklame mirišu, mirisale bi na pare.
Poslovni svet se, međutim, ne peca na spoljašnji sjaj koliko na istinsku korist od nove tehnologije, te se sada sve više priča o pametnim mobilnim telefonima kao osnovnom pomagalu biznismena u budućnosti. Najpre, manji su po dimenzijama. Potom, ionako morate da nosite telefon, a što da uz njega vučete još i kompjuter. Najvažnije, cenom su konkurentni, odnosno jeftiniji su od portabl računara, a mogućnosti im nisu znatno manje. Softver koji koriste, a naročito onaj koji se za telefone planira u bliskoj budućnosti, barata jednostavnijim bazama podataka. To pokazuje da će im primena biti mnogo praktičnija, pre svega služiće za unošenje podataka sa terena (rezultati prodaje, inventarisanje i slično), ali i za poslovnu komunikaciju tokom putovanja. Više nije reč o poslovnom čoveku koji na primer iz Beograda leti za Pariz i vreme u avionu korisno upotrebljava, već i o činovniku koji autobusom putuje iz Zrenjanina u Vršac, sređujući usput podatke koje je prikupio. Radno vreme i radno mesto dobijaju sasvim novu dimenziju, baš kao i očekivanja poslodavca koji je svojim radnicima uvalio pametne telefone.
Performanse nekih od modela koji se najavljuju za narednu godinu su fantastične, spominju se od memorija dva gigabajta, tastature na rasklapanje i slično. No, postoji i mračnija strana. Takvi telefoni izloženi su hakerskim napadima i spamu. Džaba vam džepna pokretna kancelarija, ako od neželjenih poruka ne možete da komunicirate ili ako ste „popili“ virus koji nekome omogućuje da sluša vaše digitalne razgovore.
Tako se pitanje elektronske bezbednosti nameće kao ključno u narednim godinama i ne tiče se više samo onih koji koriste internet već i svih koji upotrebljavaju mobilne telefone. Jedna veoma interesantna konferencija o elektronskoj bezbednosti održana je ovih dana u Kuala Lumpuru (vidi sajt www.hackinthebox.org).
Ako bi se neki konačan zaključak iz onoga što se tamo čulo mogao izvesti, onda bio taj da više nema govora ni o kakvom poslu koji uključuje elektronsku komunikaciju bez prethodnog temeljnog obezbeđenja mreže kojom se komunicira. Ili, ako vam je lakše da razumete, internet je postao neprijateljska, divlja teritorija, sa mnogo pirata i drugih razbojnika, ali nezaobilazna na putu do profita. Barem u ozbiljnom svetu.
S druge strane, ako vam se pitanje elektronske sigurnosti čini bizarnim i dalekim, to nešto govori o vama (nama). Dokle god se zaštita biznisa, pa i firminih računara, u Srbiji svodi na dobru bravu i momka (momke) na kapiji o ozbiljnom priključivanju svetu nema ni govora. Otežavajuća okolnost je što je takva zaštita često sasvim dovoljna.


Petnaest godina ove vlasti vide se u tome što duže od mesec dana nadležni ne umeju da ugase požar u Deliblatskoj peščari. Tu ne pomažu nikakve teorije zavere


Zašto su pojedinci Vučiću u brk skresali svoje ogorčenje zbog izneverenih obećanja, laži i obmana njegovog režima? I to još u unutrašnjosti gde vlada gola represija


Vučićev Igrokaz na Grzi, kada je zloupotrebio nesreću jedne građanke i njene porodice, bio je, naravno, jeftin medijski trik, ali to ne umenjuje njegovu skandaloznost. Naprotiv. Bila je to demonstracija moći čoveka lišenog emocija i civilizacijskih ograda koji pred kamerama gazi zakon


Ako se studentski pokret bude više bavio „bezbednosnim procenama“ nego pravom predizbornom kampanjom, izgubiće ono što ga je krasilo na početku i što je uzdrmalo naprednjačku Srbiju – osećanje nade koja postoji i koja je stvarna


Naš veliki glumac Svetozar Cvetković je u intervjuu za „Vreme“ rekao ono što se u našoj čaršiji ne kaže – da je bolje da ima Bitefa, Festa i drugih festivala nego da ih nema. To se mnogima neće svideti jer se vode logikom „što gore to bolje“
Evropa i Srbija: Slučaj “Crvene zvezde”
Kako je fudbalski klub postao poslovno-politički projekt Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve