img
Loader
Beograd, 22°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Sarma

09. februar 2005, 19:34 Mira Grujić-Pavlović
Copied

Ima jedna stvar koja postojano ruši priču o poslovičnoj srpskoj neslozi. Neka je i tačna tvrdnja, koliko Srba – toliko partija i taman da se Srbi nikada ne dogovore hoće li ili neće u dobru staru Evropu, stolećima još nenarušen, postignut je bar jedan iskreni konsenzus. Iskustveno potvrđena tačka sveopšte saglasnosti, ona je centripetalna sila, otporna na vreme i prostor, koja nas, ma gde bili, drži na okupu. I sada kada naša prepirka o svemu i svačemu kulminira, i njena sezona je u jeku. Pogodili ste, valjda, o sarmi je ovde reč. Francuzi imaju vina i sireve, Nemci frankfurtsku kobasicu, Kinezi patku, Italijani paste… no, dobro, oni imaju sve, a mi nju, kraljicu srpske trpeze, sarmu nacionale!

Sumnjate li, proverite sami. Na bilo kom kontinentu, ma gde da je svojom stopom kročio bar jedan Srbin, ako danas na meniju nije sarma, biće da je tek koliko juče polizao šerpu ili već sutra hoće da je pristavi. Sve drugo značilo bi da je dotični počeo da gubi neke od bitnih značajki svog nacionalnog bekgraunda. Da bi zaboravio na sarmu, morao je prethodno da zaboravi zavičaj, rođake i prijatelje u njemu i sve ono nebrojeno što ga je činilo onakvim kakav je oduvek bio i kakav će, ma kolike ga svetske novotarije svojim nebrojenim šarama senčile, za svog veka zacelo i ostati.

Ona, dakle, sarma, naš je kulinarski fetiš zbog koga će mnogi grešni Srbin i u dane posta slavu premrsiti.

Da nije o preterivanju reč, evo jedne anegdote, a nešto slično redovito je svake bogovetne zimske sezone. Priča o kojoj je reč odigrava se u duhovnom trouglu Frankfurt–Čikago–Beograd. Srpska domaćica u Frankfurtu svom dragom priprema njegov omiljeni obrok – sarmu sa suvim rebarcima. Dočekuje muža na večeru (na bogatom Zapadu ručak se preskače, nema se vremena i za takve trice), srećna što je problem hrane rešila za nekoliko narednih dana. On čio, donosi vest da sutra hitno mora na službeni put u Beograd. A sarma, šta će sa ovolikom šerpom?

Pa, vraća se za tri dana, a sarma, zna se, tek posle trećeg i vredi da se jede. Prosta računica kazuje da o ručku ne treba brinuti narednih nedelju dana i žena se na mah uteši. Utom, zvoni telefon. Javlja se Anđa iz Čikaga. I šta ima novo kod naših Amera? Sve po starom – kaže – čekam moje da se okupe i podgrevam sarmu. Čujete li?! Ništa čizburgeri, kingburgeri, bigmekovi i ostali fastfudski šit! I među neboderima, kako legenda kaže, drugog najvećeg srpskog grada na planeti, krčka li krčka sarmica. U istom času kad i na beogradskoj Čuburi, jer sutra joj, iznenada, dolazi zet, a tašta zna šta on najviše voli i čega je željan tamo, u tuđini!

Sarma je i naša paradigma za besmislenost statističkog proseka, koja kaže: ako jedna polovina nas jede kupus, a druga polovina meso, statistički, u proseku, svi jedemo sarmu. A već su opšta mesta: da nema dobrog srpskog domaćina bez kace kupusa u podrumu; da nema beogradskog autobusa u kome ovih dana kaput bar nekog putnika ne „tukne“ na sarmu (zavičajna slika kojom, poput inih, Srbi rasuti širom planete najuspešnije leče nostalgiju); da, kad skoro ničega nije bilo, sarmu smo uvek imali; da se proleća u Srbiji prvo „najave“ mirisom dotrajalog kupusa u buretu; da se svojih sarmaških navika Srbi teško odruču i uglavnom ih nose svuda sa sobom. I pesma ju je opevala, novokomponvana, dakako. „Otiš’o si, sarmu prob’o nisi“, dovikuje ostavljena voljenom, mameći ga poslednjim, neodoljivim adutom.

Pa, ipak, kažu, sarma nije naš brend. Od Turaka ostanulo. Donele Osmanlije zajedno sa kulukom i zulumom. I oni znali za štap i šargarepu, samo se nisu setili da patentiraju: malo danka u krvi, malo sarme i ostalog meraka. Srbima se merak osladio i dok si rekao SARMA – protrča pet vekova. Zulum smo im alalili, merake i sarmu zadržali. Da neke nevidljive niti između nas, Turaka i sarme u merkantilnom globalnom selu i danas postoje, lično smo se netom uverili. U malenom banjskom naselju Bad Filbel (Nemačka), jedan Turčin u svojoj kolonijalnoj radnji prodaje prvoklasni vakumirani kupus futoškog proizvođača iz Ulice cara Lazara. I nekom tajnom sponom opet smo svi tu: mi, Turci, car Lazar i kupus. A sve u vezi sa sarmom.

Kao savršen kulinarski izum, sarma je spas kada se u bezidejno jutro upitate – a šta za ručak?! Svaka domaćica je obožava zato što je svi u kući vole, što kao kompleksan obrok „ne trpi“ dodatke, što je sve lepša što je starija, što ne može da zagori jer se krčka na „tihoj vatri“ dva-tri sata i što za to vreme ona može da se posveti nekom drugom poslu, malo prilegne ili, kao u ovom slučaju – napiše jedan novinski tekst.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Vreme uživanja
19.jun 2025. Bojana Rubinjoni

Lepota čitanja

11.jun 2025. Bojana Šumonja

Parče Menhetna

04.jun 2025. Nebojša Broćić

Moj komunizam

28.maj 2025. Aleksandar Marković

Portugal Unplugged

21.maj 2025. Ivan Ristić

Kizina garaža

Komentar

Pregled nedelje

Kosjerić: Može li još jedan pokušaj da promeni sve

Mogu li studenti i opozicija da nadoknade 51 glas na ponovljenim izborima na biračkom mestu broj 25 u Kojeriću? Da li je to nemoguća misija ili još jedan pokušaj koji menja sve

Filip Švarm

Komentar

Komandant Bokan u Narodnom pozorištu

Srpska Vlada je izabrala komandanta „Belih orlova“ Dragoslava Bokana za predsednika Upravnog odbora Narodnog pozorišta ne bi li se u njemu orilo „Aco Srbine“ umesto „Ruke su vam krvave“

Sonja Ćirić

Komentar

Treći predsednički mandat

Šta će Vučić kad mu istekne drugi predsednički mandat 2027. godine. Ustav ne predviđa treći. Da neće možda u političku penziju

Nedim Sejdinović
Vidi sve
Vreme 1798
Poslednje izdanje

Rat Izraela i Irana

“Nuklearni rat” drugim sredstvima Pretplati se
Intervju: dr Vladimir Vučković, ekonomista

Model privrednog rasta mora da se menja

“Pričaj sa studentom” u Pirotu

Kad iskreni razgovor drma osinjak

Kraj košarkaške sezone

Faktor Obradović i utešni trofej Zvezde

Intervju: Aleksandar Rakezić Zograf i Stevan Vuković

Avanture hvatača snova

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1792 07.05 2025.
Vreme 1790-1791 23.04 2025.
Vreme 1789 16.04 2025.
Vreme 1788 10.04 2025.
Vreme 1787 03.04 2025.
Vreme 1786 26.03 2025.
Vreme 1798 19.06 2025.
Vreme 1797 11.06 2025.
Vreme 1796 04.06 2025.
Vreme 1795 28.05 2025.
Vreme 1794 21.05 2025.
Vreme 1793 15.05 2025.
Vreme 1792 07.05 2025.
Vreme 1790-1791 23.04 2025.
Vreme 1789 16.04 2025.
Vreme 1788 10.04 2025.
Vreme 1787 03.04 2025.
Vreme 1786 26.03 2025.
Vreme 1798 19.06 2025.
Vreme 1797 11.06 2025.
Vreme 1796 04.06 2025.
Vreme 1795 28.05 2025.
Vreme 1794 21.05 2025.
Vreme 1793 15.05 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure
en Englishde Deutschru Русскийsr Српски језик
sr sr