Nekoliko kilometara od Zvečana, među brdima jalovine iz rudnika Trepča, ljudi umiru, sporo i mučno, od smrtonosne kombinacije olova u krvi i činovničke bezdušnosti
HOROR: Romski izbeglički logor na jalovini iz Trepče
Nekoliko stotina Roma, koji su u junu 1999. godine proterani iz svojih domova u naselju Mahala u južnoj Mitrovici, smešteni su u tri improvizovana logora u okolini Trepče: Žitkovci, Česmin Lug i Kablare. Na prvi pogled, ova mesta otkrivaju tipičnu bedu takvih krajolika: oronule straćare, sveprisutnu prljavštinu, zapuštene i odrpane ljude. Međutim, ubrzo ćete uočiti da neka deca imaju otvorene rane po glavi i telu, a druga hodaju čudno, kao teški pijanci. To su simptomi trovanja olovom, koji uključuju poremećaje u govoru i kretanju, trajno oštećenje mozga i na kraju dovode do smrti. Od kada su se Romi doselili, dvadeset i sedmoro je umrlo, ukjučujući nekoliko dece. Poslednji smrtni slučaj zabeležen je prošlog leta: četvorogodišnja Jenita Mehmeti. U kampovima živi još oko šezdesetoro dece ispod šest godina; oni će poći njenim putem ili živeti sa teškim posledicama. Olovo, naime, posebno pogađa decu, čiji imuni sistem nije u stanju da se odbrani od otrova.
Romi iz ova tri kampa žrtve su višestrukog zločina: prvi je bio kada su proterani, a Mahala spaljena. Za sve ono što im se nakon toga desilo, krivi su činovnici iz UNMIK-a i lokalnih vlasti. Paul Polanski, predstavnik nevladine organizacije Društvo za ugrožene narode, kaže da je još 1999. upozorio Kancelariju visokog komesarijata UN-a za izbeglice da je jalovina u Trepči opasno mesto za život. I pored toga, UNHCR je nastavio sa izgradnjom logora, uz obrazloženje da će Romi biti raseljeni već za nekoliko nedelja. Od tada je prošlo bezmalo šest godina.
ZABRANjENO DŽOGIRANjE: U avgustu 2000. ruski lekar pri Ujedinjenim nacijama Andrej Andrejev nasumično je ispitao nivo olova u krvi kod dece iz kampova, i ustanovio da je alarmantan. Njegov izveštaj je zabašuren, a jedina posledica, tvrdi Polanski, jeste da su članovi misije, čija je džoging staza vodila pored logora Česmin Lug, upozoreni da promene maršrutu, nakon što je i u njihovoj krvi pronađeno olovo. U međuvremenu, UNHCR se proglasio nenadležnim za Rome, uz obrazloženje da oni nisu izbeglice, već „interno raseljena lica“.
Sledeće četiri godine, Romi su bili prepušteni sami sebi i sveprisutnom olovu. U leto prošle godine, međutim, Svetska zdravstvena organizacija poslala je ekipu na teren. Testirano je 75 osoba, uglavnom dece i trudnica. Kod svih je nađeno olovo u krvi, a kod njih 44 uređaji su zabeležili maksimum na skali – 65 mikrograma po decilitru. Inače, nivo od preko deset mikrograma smatra se rizičnim po zdravlje. Samo deset testiranih imalo je nivo ispod 40 mikrograma. Članovi lekarske ekipe rekli su da nikada u životu nisu čuli za takve rezultate.
Svetska zdravstvena organizacija preporučila je UNMIK-u da hitno raseli Rome iz ovog područja. UNMIK je doneo odluku da počne da održava redovne nedeljne sastanke posvećene ovom problemu, uz prisustvo albanskih i srpskih vlasti iz podeljene Mitrovice. Romi su ostali tu gde jesu.
Marek Novicki, ombudsman OEBS-a na Kosovu, u više navrata je pisao šefu UNMIK-a Sorenu Jesenu Petersenu i tražio hitnu akciju. Ostao je bez odgovora, što se moglo i očekivati. Novicki je, zbog insistiranja da se prava manjina poštuju, ličnost krajnje nepopularna u UNMIK-u i među albanskom političkom elitom, i praktično je izložen bojkotu. „Već sam rekao, a to mislim i sada, da je glavni razlog što se sa ovim ljudima ovako postupa to što su Romi“, izjavio je nedavno. Niko ga nije udostojio odgovora.
BEZBEDNO I DOSTOJANSTVENO: Upitan da objasni pasivnost UNMIK-a u odnosu na Rome, portparol ove organizacije za severno Kosovo Đorđi Kupak priznaje da su međunarodne vlasti bile „donekle neodlučne“. On tvrdi da glavni otpor preseljenju potiče od samih Roma, koji odbijaju da se sele bilo kuda osim u Mahalu u Mitrovici. To će, međutim, teško ići, jer ne samo što je Mahala spaljena, nego lokalne vlasti u južnoj Mitrovici planiraju da na tom mestu izgrade moderni tržni centar. „To je, ustvari, prilično atraktivna lokacija“, kaže Kupak.
UNMIK bi, naravno, mogao i silom da iseli Rome iz ova tri kampa, ali se usteže da to uradi. „Ti ljudi su ionako dovoljno istraumirani, ne želimo da im pogoršavamo stanje“, objašnjava Kupak. Romi pak tvrde da im niko nije nudio preseljenje.
Iz međunarodnih krugova se nezvanično može čuti da su Romi dobrim delom sami krivi jer imaju običaj da deci stavljaju olovo u mleko „da budu jača“, da ilegalno tope olovo od jalovine i od toga se truju, te da konzumiraju olovo tokom vračanja. Niko od Roma u kampovima, naravno, nema posao, a izdržavaju se rovareći po zvečanskoj deponiji.
Ni lokalne vlasti nisu bez krivice. Albanske opštinske vlasti južne Mitrovice imaju svoje planove sa Mahalom, i ne pada im na pamet da ohrabruju povratak Roma. To ne bi volele ni srpske vlasti severne Mitrovice, koje se pribojavaju da bi to iznudilo protivustupak u vidu prihvatanja ekvivalentnog broja albanskih izbeglica u svoj deo grada. U Vladinom Koordinacionom centru za Kosovo saznali su od novinara „Vremena“ da ovaj problem postoji. Obećali su da će obratiti pažnju.
U međuvremenu, nakon što je Paul Polanski objavio jedan vrlo neprijatan članak u „Internešenel Herald tribjunu“, UNMIK i kosovska vlada su se pokrenuli. U Mitrovici je prošlog četvrtka održana donatorska konferencija za Rome. Premijer Bajram Kosumi je obećao da će njegova vlada izdvojiti 200.000 evra za relokaciju Roma i dekontaminaciju terena, a Soren Jesen Petersen se snažno založio za rešavanje problema i izjavio da je „jedino rešenje u bezbednom i dostojanstvenom povratku“.
U UNMIK-u sada kažu da se nadaju da bi „nešto moglo da se učini do kraja leta“.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Rumunska partija pozvala je sve pripadnike nacionalne manjine, kao i celokupnu javnost, da prepoznaju važnost ovog trenutka i da na predstojećim parlamentarnim izborima svoj glas daju listi „Studentska lista - Studenti pobeduju"
Kolona koja je krenula od Rektorata stigla je do sedišta Republičke izborne komisije. Ispred ulaza, studenti su uz trubače zaigrali kolo. Neuobičajena atmosfera za predavanje izborne liste: bez usiljenosti, klasičnih političkih govora i naučenih stranačkih koreografija. Više je ličilo na spontano slavlje nego na početak zvanične izborne procedure. Kutije su zatim podigli predstavnici studenata sa svih univerziteta u Srbiji. Pored njih se nalazila maketa beogradskog Pobednika, koji je takođe držao kutiju sa potpisima. Potpisi više nisu izgledali kao mrtvo slovo na papiru. Ljudi koji su ih nosili govorili su da pred sobom nose nadu čitave Srbije
Odluka studentskog pokreta da svoju ogromnu društvenu energiju prevede u izbornu politiku trenutno je najvažniji politički eksperiment u Srbiji, ako ne i šire
Naši političari nisu profesionalni, već hronični političari. Hajde da im u Skupštini ponudimo obrazovni program. Možda zvuči detinjasto, ali ako ljudi sa ove liste pokažu zbog čega su tu i budu vodili računa o tome šta govore, nisam siguran da rijaliti može da pobedi
Katarina Popović, profesorka Filozofskog fakulteta u Beogradu
Treba da budemo budni i spremni da branimo izbornu volju, ali masovna izlaznost i ubedljiva pobeda Studentske liste to će uraditi na najbolji način. Studenti imaju rešenja, čak i kada javnost o njima nije obaveštena – priroda izborne kampanje zahteva da se sve ne otkriva. Imaju scenario A, B I C za izborni dan i vreme posle njega; planiraju i – pošto su pametniji, oni ne popuštaju, već se organizuju. Nemam nikakvih sumnji u pobedu Studentske liste na ovim izborima
Hašim Tači je bio zločinac i kad je kao predsednik sedeo sa Vučićem i baronesom Ešton. Sada je samo osuđen. O licemerju u „regiji“ i plemenskom moralu koji prevazilazi krvna zrnca
Prvi na Studentskoj listi Ilija Srdanović bi oberučke trebalo da prihvati poziv na TV duel Aleksandra Vučića, prvog na listi Ujedinjena Srbija. Naravno, pod određenim uslovima
Naprednjaci su ugrabili sve notare da bi prvi predali listu. Bio je to mali autogol – jer studenti su od prikupljanja potpisa napravili feštu i odličnu reklamu. Tako nekako će izgledati cela kampanja
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.