

Komentar
Petnaest godina i još mesec dana požara
Petnaest godina ove vlasti vide se u tome što duže od mesec dana nadležni ne umeju da ugase požar u Deliblatskoj peščari. Tu ne pomažu nikakve teorije zavere


Priznajem da do sada nisam želeo da se bavim slučajem pesme „Kosovo/Kokomo“ (poznatije i kao spot norveških vojnika stacioniranih na Kosovu) ceneći da je društveni aspekt tog pitanja daleko nadmašio onaj vezan za internet. Međutim, pismo čitateljke Lidije Paradinović iz prošlog broja „Vremena“ daje mi sada povoda. Veći deo onoga što je čitateljka napisala stoji, ali mislim da je malo preterala tvrdeći da je dilema oko teksta ove pesme mogla lako da se razreši sa nekoliko klikova mišem.
Spot „Kokomo/Kosovo“ je do javnosti došao putem interneta, a to što su ga i mediji otkrili zasluga je brojnih reakcija i komentara na internet forumima.
Sve što biste dobili ukucavanjem ključnih reči „kosovo, kokomo, spot, clip“ itd. u neki od pretraživača, vratilo bi vas skandalu sa norveškim vojnicima. Došli biste ili do već pominjanih diskusija o samom spotu ili do tekstova iz medija (srpskih, ali i svetskih) o diplomatskoj „zategnutosti“ između Srbije i Norveške tim povodom. Takođe, pojavljuje se i veći broj prepeva Kokomoa u Kosovo, od kojih apsolutno nijedan ne odgovara tekstu koji se čuje u samom spotu (neki o Srbima govore zaista krajnje negativno).
Da biste produbili svoje istraživanje neophodno je da postoji makar mala sumnja da se nešto u celu priču ne uklapa. Recimo, da se upitate zašto bi norveški vojnici pevali pesmu na engleskom umesto na norveškom jeziku i zašto je pesma tako profesionalno urađena, a spot amaterski?
Pa, jednostavno, norveški vojnici nisu autori teksta koji je, zapravo, izazvao najveće ogorčenje mnogih u Srbiji. Neposredno pre napada SAD i Velike Britanije na Irak, 2003. godine, internetom je kružio i-mejl koji je osuđivao taj plan ilustrujući protest upravo muzikom i tekstom koji se čuju u spotu i taj mejl je tada ili malo kasnije stigao do nekog od vojnika. (Bila je potrebna samo još video-kamera, a volje za glupiranje dokonim vojnicima ne fali, to je valjda univerzalna stvar. Pravo pitanje je zašto su dokoni.)
Detaljnijom pretragom (pomaže ako znate da je ime fajla „kosovo.mp3″) dolazite do pravog autora, američkog radio voditelja Boba Riversa, čija emisija ima i svoj veb sajt www.bobrivers.com. Parodiranje popularnih pesama je njegova specijalnost (vidi na sajtu rubriku „Twisted Tunes“ odnosno „Uvrnute melodije“, ima i „Kosovo“ sa pravim tekstom, a ta obrada je nastala 1999. godine).
Bob Rivers ljubazno i hitro je odgovorio na moje pitanje šta misli o celoj stvari (njegova i-mejl adresa postoji na sajtu):
„Najpre da kažem da je moja namera bila da se narugam sopstvenoj zemlji zbog siledžijskog ponašanja širom sveta. U pitanju je satira, koju su neki pogrešno razumeli kao propagandu. Trebalo je da se sluša samo u Americi, a želja mi je bila da moji sugrađani Amerikanci shvate kako neke naše akcije zvuče glupo kada se kažu kroz muziku. Mi, Amerikanci, volimo svoju zemlju, ali dobar deo nas ima problem da prihvati našu spoljnu politiku. Pesma je ukradena, nasnimljen je video, i voleo bih da je bilo načina da se to zaustavi“, rekao je za „Vreme“ Bob Rivers.


Petnaest godina ove vlasti vide se u tome što duže od mesec dana nadležni ne umeju da ugase požar u Deliblatskoj peščari. Tu ne pomažu nikakve teorije zavere


Zašto su pojedinci Vučiću u brk skresali svoje ogorčenje zbog izneverenih obećanja, laži i obmana njegovog režima? I to još u unutrašnjosti gde vlada gola represija


Vučićev Igrokaz na Grzi, kada je zloupotrebio nesreću jedne građanke i njene porodice, bio je, naravno, jeftin medijski trik, ali to ne umenjuje njegovu skandaloznost. Naprotiv. Bila je to demonstracija moći čoveka lišenog emocija i civilizacijskih ograda koji pred kamerama gazi zakon


Ako se studentski pokret bude više bavio „bezbednosnim procenama“ nego pravom predizbornom kampanjom, izgubiće ono što ga je krasilo na početku i što je uzdrmalo naprednjačku Srbiju – osećanje nade koja postoji i koja je stvarna


Naš veliki glumac Svetozar Cvetković je u intervjuu za „Vreme“ rekao ono što se u našoj čaršiji ne kaže – da je bolje da ima Bitefa, Festa i drugih festivala nego da ih nema. To se mnogima neće svideti jer se vode logikom „što gore to bolje“
Evropa i Srbija: Slučaj “Crvene zvezde”
Kako je fudbalski klub postao poslovno-politički projekt Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve