

Komentar
Petnaest godina i još mesec dana požara
Petnaest godina ove vlasti vide se u tome što duže od mesec dana nadležni ne umeju da ugase požar u Deliblatskoj peščari. Tu ne pomažu nikakve teorije zavere




Nema većeg neprijatelja internet slobode od brzog interneta. Dok se sve prometalo brzinom dajl ap modema (znači 56Kb/s maksimalno), nikome nije padalo na pamet da se uvođenjem reda preterano bavi. No, kako su krenule brzine od nekoliko megabita i kako se pokazalo da internet veze mogu poslužiti za prenošenje televizijskog programa u realnom vremenu, eto svih, uključujući UN i Brisel.
Predstavnici Evropske unije odlučili su nedavno da set pravila „Televizija bez granica“ (ključna reč: „TVWF directive“) unaprede, a jedna od bitih razlika je širenje uticaja na internet. Ova pravila formirana su 1989. godine kako bi uredila funkcionisanje satelitskih televizija koje emituju program i u zemljama koje ih ne kontrolišu. Revizija je usledila 1997. zarad veće zaštite dece i uvođenja reda u telešopove i reklamiranje. Sada se, konačno, stiglo i do interneta i televizije po zahtevu (ako to uskoro ne postane jedno). „Urednici“ iz Brisela zapravo su podelili emiterski spektar na linearne programe, to jest one koji emituju po programskoj šemi i gde je gledalac uglavnom pasivan (svađanje sa ekranom se ne računa) i nelinearne, odnosno one gde gledalac ima mogućnost izbora (i plaćanja) emisija koje želi da gleda u nekom trenutku. Sve ono što je isprva važilo samo za linearne programe sada će važiti i za nelinearne. Pobornici „neuređenog“ interneta postavljaju brojna pitanja poput: zašto je potrebno uvoditi „pravo na odgovor“, kada na vebu svako može da pokrene svoj blog, videoblog ili podkast i na taj način zaštiti svoje interese? Takođe, smatra se da su pravila preterano uopštena što znači da su neprimenljiva u konkretnim slučajevima, jer svaka država ima svoje specifičnosti, a što se prenosi i na lokalne internet servise.
Ujedinjene nacije, opet, nikako ne mogu da se pomire sa namerom SAD da i dalje drže banku na internetu, odnosno da zadrže punu kontrolu nad ustrojstvom, sistemom adresa i internet protokolima. Predstavnici UN-a smatraju da se na taj način internet elitizuje, to jest da se proširuje ponor između razvijenog sveta i nerazvijenih, koji moraju pod hitno uhvatiti digitalni priključak. O nemoći da se stane u kraj spamu i sličnim pošastima da se i ne govori.
U okviru Radne grupe za upravljanje internetom (www.wgig.org) razvijen je čitav niz mera i predloga, kako za unapređenje i demokratizaciju interneta tako i za smanjenje uticaja SAD i ICANN-a, koji se vidi samo kao američka ispostava. ICANN je, inače, organizacija koja upravlja internet imenima i adresama i uopšte usmerava razvoj mreže.
UN sada predlaže četiri opcije za rebalans upravljanja internetom. Jedna je da se formiranjem posebnog tela preuzme od SAD kontrola nad ICANN-om, drugi je da se u samom ICANN-u ojačaju međunarodne strukture koje bi kontrolu preuzele iznutra, treći je da se ICANN-u prepuste tehnički poslovi dok bi se formiralo posebno internet veće (međudržavno) koje bi upravljalo mrežom, i konačno, četvrta varijanta predviđa čak tri nova tela koja bi podelila između sebe tehničku kontrolu, javne interese i interese biznisa i država.


Petnaest godina ove vlasti vide se u tome što duže od mesec dana nadležni ne umeju da ugase požar u Deliblatskoj peščari. Tu ne pomažu nikakve teorije zavere


Zašto su pojedinci Vučiću u brk skresali svoje ogorčenje zbog izneverenih obećanja, laži i obmana njegovog režima? I to još u unutrašnjosti gde vlada gola represija


Vučićev Igrokaz na Grzi, kada je zloupotrebio nesreću jedne građanke i njene porodice, bio je, naravno, jeftin medijski trik, ali to ne umenjuje njegovu skandaloznost. Naprotiv. Bila je to demonstracija moći čoveka lišenog emocija i civilizacijskih ograda koji pred kamerama gazi zakon


Ako se studentski pokret bude više bavio „bezbednosnim procenama“ nego pravom predizbornom kampanjom, izgubiće ono što ga je krasilo na početku i što je uzdrmalo naprednjačku Srbiju – osećanje nade koja postoji i koja je stvarna


Naš veliki glumac Svetozar Cvetković je u intervjuu za „Vreme“ rekao ono što se u našoj čaršiji ne kaže – da je bolje da ima Bitefa, Festa i drugih festivala nego da ih nema. To se mnogima neće svideti jer se vode logikom „što gore to bolje“
Evropa i Srbija: Slučaj “Crvene zvezde”
Kako je fudbalski klub postao poslovno-politički projekt Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve