

Komentar
Petnaest godina i još mesec dana požara
Petnaest godina ove vlasti vide se u tome što duže od mesec dana nadležni ne umeju da ugase požar u Deliblatskoj peščari. Tu ne pomažu nikakve teorije zavere


Ako imate relativno pristojan internet pristup i željni ste malo zabave, toplo vam preporučujem da odvojite nekoliko minuta za Radio Harizmu (www.harizma.com/radio). Radi se o audio-odeljku onlajn magazina „Harizma“, prilično altruističkog (barem za sada) projekta koji nastoji da prikupi narodne umotvorine spakovane u mp3 format. Postoje različite kategorije zvučnih fajlova, čak i top-liste, a naročito interesovanje izaziva lista web singlova (neafirmisanih pojedinaca i grupa).
Ono po čemu se Radio Harizma razlikuje od sličnih projekata, kojih ne manjka ni srpsko-crnogorskom webu, jesu sistematizacija i koncept. Prema rečima vlasnika sajta Aleksandra Gubaša, inače dokazanog poznavaoca srpskog treš folka, sve je počelo sakupljanjem tekstova da bi se potom proširilo na audio fajlove najrazličitije sadržine. Da bi se fajl pojavio na RH-u uslov je da nije duži od pet minuta, ali može da prođe i nešto što traje tek osam sekundi (spektakularni užički sveštenik, na primer). Znači, treba da je vredno slušanja, a fajl na RH-u ne može ostati duže od šest meseci.
Ako mogu nešto da preporučim, onako krajnje subjektivno, od muzike bi to bila nemačka verzija pesme Po šumama i gorama, a od životnih priča kratki monolog Božidara Đelića (23 sekunde i otprilike isto toliko gramatičkih grešaka). Mada, u najužoj konkurenciji bio mi je i natporučnik Rebić. Naravno, ne manjkaju namerni i nenamerni gafovi političara.
Princip da fajlovi ne ostaju na sajtu duže od šest meseci čini da sajt nije pretrpan, a i dizajn je u funkciji onoga što se nudi (a ne priča za sebe, kao što to ume da bude običaj). Oko pola sata krstarenja Harizmom dovoljno vam je da je upoznate uzduž i popreko. Vlasnik sajta podstiče posetioce da doniraju sopstveni materijal upozoravajući da atraktivan naziv fajla uz primamljiv opis onoga što se u njemu nalazi daje odlične rezultate kad je preuzimanje od strane ostalih posetilaca u pitanju. Sve je prihvatljivo (uključujući i nešto što se zove radio-pornografija), jedino nisu zainteresovani za snimke psovanja preko telefona.
Grubom greškom autora, a prilikom skraćivanja teksta u prošlom „Navigatoru“ („Vreme“ br. 778), u poslednjem pasusu iz prve rečenice ispušten je deo koji kaže da u „Vladi Srbije nema žena, sudeći po onome što piše na Vladinom zvaničnom sajtu„. Onako kako je objavljeno može se shvatiti i kao nipodaštavanje ministarke poljoprivrede, sasvim suprotno od namere, zbog čega ne samo da joj se izvinjavam već se i stidim. Cilj teksta bio je da se ukaže na potrebu da se rod (pol) ispravno identifikuje na internetu ne samo zbog rodne ravnopravnosti već i zbog raznoraznih komplikacija sa arhivama i pretraživanjem. Evo banalnog primera: ukucajte u neki pretraživač reč „ministarka“. Onda probajte sa rečju „ministrica“, pa analizirajte rezultate.
U „Vremenu“ br. 777. pokušao sam, bez uspeha, da budem ironičan na račun ser Boba Geldofa, što veći broj čitalaca nije razumeo ili nije dobro prihvatio. Izvinjavam se i njima, kao i ser Bobu Geldofu, kojeg sam tom prilikom nazvao Britancem, a čovek je Irac.


Petnaest godina ove vlasti vide se u tome što duže od mesec dana nadležni ne umeju da ugase požar u Deliblatskoj peščari. Tu ne pomažu nikakve teorije zavere


Zašto su pojedinci Vučiću u brk skresali svoje ogorčenje zbog izneverenih obećanja, laži i obmana njegovog režima? I to još u unutrašnjosti gde vlada gola represija


Vučićev Igrokaz na Grzi, kada je zloupotrebio nesreću jedne građanke i njene porodice, bio je, naravno, jeftin medijski trik, ali to ne umenjuje njegovu skandaloznost. Naprotiv. Bila je to demonstracija moći čoveka lišenog emocija i civilizacijskih ograda koji pred kamerama gazi zakon


Ako se studentski pokret bude više bavio „bezbednosnim procenama“ nego pravom predizbornom kampanjom, izgubiće ono što ga je krasilo na početku i što je uzdrmalo naprednjačku Srbiju – osećanje nade koja postoji i koja je stvarna


Naš veliki glumac Svetozar Cvetković je u intervjuu za „Vreme“ rekao ono što se u našoj čaršiji ne kaže – da je bolje da ima Bitefa, Festa i drugih festivala nego da ih nema. To se mnogima neće svideti jer se vode logikom „što gore to bolje“
Evropa i Srbija: Slučaj “Crvene zvezde”
Kako je fudbalski klub postao poslovno-politički projekt Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve