img
Loader
Beograd, 26°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Brzi internet u Srbiji

Slast zabranjenog voća

24. januar 2007, 17:44 Dr Saša Marković
Copied

Kada jednom osetite užitak brzog i dobrog interneta, shvatićete da se iskušenja nalaze na svakom koraku. A niko od nas nije svetac

Ako zaista imate želju da spoznate čemu internet služi i šta sve danas može da se uradi pomoću istog, nema druge do da odrešite kesu i od svog internet provajdera kupite ADSL, kablovski ili bežični internet pristup koji se tarifira po flat modelu. U prevodu, platite mesečnu (za naše prilike ne malu) globu i onda „besnite“ neograničeno. Naravno, pre nego što uplatite jedan takav paket, proverite šta vaš provajder zaista podrazumeva pod flat tarifom. Ima i onih koji će vas kasnije opominjati da neograničeno korišćenje interneta podrazumeva tzv. fair use što znači da nije dozvoljeno (ili da bar nije poželjno) da svoju internet konekciju neprekidno koristite maksimalnim kapacitetom. No takvi provajderi su kod nas retki iako je to u svetu vrlo rasprostranjena praksa.

OK, uzeli ste flat i šta sad? Mogućnosti broadband interneta su, zapravo, neograničene, ali je potrebno malo (m)učenja kako biste iz svoje brze veze izvukli maksimum. Za početak, i nesputano surfanje hiljadama web-stranica biće dovoljno. Vremenom, apetiti će vam porasti. Naučićete da koristite Skype i tako besplatno razgovarate, čak se i gledate, sa prijateljima i rođacima u svetu. Počećete da slušate radio-stanice koje su vam nedostupne na klasičan način, ili zato što su bestraga daleko, ili zato što ih je neka radio-konfuzna agencija trajno zapečatila (kao Radio Jat, na primer), ili zato što vam je kuhinjski tranzistor povukao na prženi luk, ili iz čistog hira, samo zato što ste impresionirani činjenicom da takva mogućnost postoji. Gledanje i slušanje „Velikog brata“ kao i sličnih pornografsko-voajerskih sadržaja se, naravno, podrazumeva. Zatim na red dolaze snimci najinteresantnijih trenutaka sa sinoć odigranih utakmica NBA i NFL lige kao i živi prenos 824. lansiranja šatla sa Floride. A kad se čovek zasiti ovih i drugih naučno-popularnih sadržaja uglavnom švedsko-nemačke proizvodnje, kad zagudi zima i noći postanu duže, nema ničeg lepšeg nego upucati svog kolegu sa posla (ili još bolje, šefa) u partiji Countera ili Warcrafta na nekom od zilion raspoloživih game-servera. Ako ste pismeni (makar polovično), obavezni ste da pokrenete i svoj inernet dnevnik, a.k.a blog i pridružite se beskrajnoj armiji pretencioznih danguba koje veruju da im je životna misija da svet redovno snabdevaju svojim čarobnoumnim mudrolijama. I sve to uz neprekidno ćaskanje, „četovanje“ po srpski, sa sebi sličnim džabalebarošima koje neprekidno držite na oku, tj. monitoru. Još ako imate malo talenta za hardver, nekoliko kućnih računara (dobar je i krš), ruter i malo žice, ovo internet zadovoljstvo možete istovremeno da podelite i sa svojim vazda dokonim ukućanima. Na kraju, sigurno niste platili lepe novce za flat paket samo da biste čitali vesti ili ronili po Wikipediji? Jeste? Cccc…

TANTE ZA KUKURIKU: Praksa, naime, pokazuje da sve ovo što smo gore naveli ne može da utoli veliku intelektualnu glad čovečanstva, pa ni ovog njegovog srpskog dela čija glad nije ništa manja (naprotiv). Za punjenje prazne glave nema ništa bolje od filmova, muzike i najnovijih kompjuterskih igrica. Tehnologija koja nam ovo omogućava zove se P2P, Peer–to–peer, pir–tu–pir ili, što bi rekao Srbin, „ja tebi, ti meni“, „trange-frange“ ili „uzimala-davala“. Dakle, vraćamo se na „prirodnu razmenu dobara“, odnosno trampu. Sa gledišta marksizma-lenjinizma koji smo učili u školi ovo je prilično primitivan koncept, ali on ima i neke naprednije elemente koje bismo očekivali tek u komunizmu. Naime, jedan od osnovnih P2P-postulata je da svaki učesnik u trampi daje (manje-više) koliko može, a uzima (više-manje) koliko mu treba.

Koncept je u suštini veoma prost: Osoba A nema (a volela bi da ima) „fajl X“ (čitaj: muzičku numeru, novu igricu, film) koji na svom računaru ima osoba B. Iako osobe A i B koriste internet usluge različitih provajdera i nalaze se na dva različita kontinenta, sve mu je to jedan te isti internet tako da prostorna udaljenost ne igra nikakvu ulogu. Samim tim, moguće je direktno kopiranje sadržaja sa računara osobe B na računar osobe A. Ako fajl X imaju i osobe C i D, internet omogućava da osoba A preuzima fajl X od osoba B, C i D istovremeno i tako potencijalno skrati vreme potrebno za transfer. Na kraju se parčići fajla sakupljeni iz više izvora, sastavljaju kao slagalica u digitalnu kopiju koja je potpuno identična originalu. Pritom, provajder koji se nalazi negde između niti je luk jeo, niti mirisao: on najčešće vidi samo fragmente saobraćaja i može da „skonta“ da se osobe A, B, C i D međusobno „džoraju“ ali ne potpomaže ovaj proces na neki drugi način. Kopije sadržaja (delimične ili kompletne) nalaze se isključivo na krajnjim tačkama komunikacije dok serveri provajdera služe samo kao tranzitne stanice na kojima ne ostaje nikakav fizički trag kopiranog sadržaja.

Najveći problem P2P koncepta je kako dovesti u inicijalni kontakt osobe A, B, C i D. Svaka od ove četiri osobe treba da kaže šta ima da ponudi i istovremeno sazna šta bi od drugih mogla da ‘pozajmi’, da ne kažemo ‘klepi’. Tu u igru uskaču razni pomoćni internet serveri koji potpomažu uspostavljanje prvog kontakta i koordiniraju pretraživanje i razmenu sadržaja, takozvani trekeri i habovi.

NEBO JE GRANICA: Ovo je teorija a svaka dobra teorija brzo prelazi u još bolju praksu. Danas postoji dvadesetak tehnologija koje na manje ili više uspešan način implementiraju izvornu P2P filozofiju, ali su samo tri-četiri zaista popularne i sveprisutne. Na vrhu su trenutno BitTorrent, DirectConnect, eDonkey i Gnutella (vidi okvir), ali je gužva na vrhu povelika a ukupna P2P slika vrlo dinamična.

Kad ovladate bar jednom od ovih tehnologija, nebo je granica. Računica je vrlo prosta: sa prosečno brzom ADSL, bežičnom ili kablovskom konekcijom, jedan film može se proturiti kroz internet za oko tri sata. Čak i da vam računar radi samo desetak sati dnevno (a zašto samo toliko?) to mu dođe tri filma dnevno, hiljadu godišnje. Inače, tih hiljadu filmova u elektronskoj kolekciji predstavlja apsolutni minimum bez koga vas niko od kolega sa mreže neće smatrati pravim „filmofilom“ (toliko o vrednosti vaše pažljivo sakupljene zbirke od 134 filma). Broj onih koji poseduju preko 4000 ili 5000 filmova nije mali, a ima i onih sa više od 10.000. Dvadesetak „elitnih“ Beogradskih internet-kolekcionara verovatno ima veće blago od Kinoteke sa 85.000 filmskih jedinica (interesantno je da kad neko kaže da ima 5000 filmova odmah usledi pitanje a–da–li–si–ti–sve–to–odgledao; slično pitanje nikad se ne postavlja osobi koja ima 5000 knjiga, valjda zato što prosečan Srbin zna da se filmovi gledaju dok mu namena knjiga nikad nije bila do kraja jasna). Još su apsurdnije brojke kada je muzika u pitanju, pošto su muzički fajlovi oko 200 puta manji od filmskih pa je njihova razmena mnogo brža i lakša (ako zamislimo filmski fajl kao loptu, MP3 fajl mu dođe kao kliker). Bez 20.000 muzičkih numera u MP3 formatu (ekvivalent 2000 muzičkih CD-ova) sramota je i reći da sakupljate muziku, a tek sa 50.000 može se reći da ste prešli skromnu domaću kvalifikacionu normu za audiofila.

Ima tu jedan catch. Praksa „što oko vidi, to ruka drpi“ nije baš legalna, da ne bude da vam niko nije rekao. Zapišite to negde. U prestupu su i onaj ko šalje i onaj ko prima sadržaj koji je zaštićen autorskim pravima, tako je bog stvorio svet. Ne postoji legalan film koji se može narezati na običan CD, nalik onom koji ste juče kupili u Knezu (popularni DivX) jer nijedna normalna (čak i nenormalna) filmska kuća ne stoji iza DivX formata. Legalne filmske kopije snimaju se na regularne DVD diskove koji su em veći, em skuplji, em sadrže najmanje šest puta veću količinu podataka. Iako je DVD inicijalno osmišljen kao medij za legalnu distribucija filmova u visoko kvalitetnom digitalnom formatu, uz to i maksimalno zaštićen od kopiranja, vremenom se izvrgao u svoju suprotnost jer su ga hakeri razgradili ciglu po ciglu. Za zemlju u razvoju kao što je naša (a i za mnoge druge), DVD format je, pre svega, izvor savršenih kopija koje se uz malo znanja i besplatnog softvera mogu svesti na tri do šest puta manju veličinu pri čemu je gubitak na kvalitetu neznatan (naročito kad posao odrade profesionalci kao što su Axxo, Saphire ili Diamond). Tako „ispumpani“ filmovi, tzv. DVD–ripovi, putuju internetom glatko kao klinci niz uglancani tobogan. Slatko i zabavno, ali i dalje nelegalno (kao i većina drugih slatkih i zabavnih stvari u životu).

RAŠA POPOV: Opšte je poznato da onaj ko se bavi nelegalnim stvarima ide u zatvor. A ko ide u zatvor taj je, što bi rekao Raša Popov, na nizbrdici! Kolika vam opasnost zaista preti? Mislim, to da se nađete na nizbrdici zbog toga što ste sinoć maznuli Borata. Hajde da se ne lažemo – relativno mala, uz tendenciju da se ta opasnost blago poveća u dogledno vreme.

Pre svega, svaka normalna vlast trudi se da suzbije pirateriju i svede je na neizbežni minimum. To je aksiom koji svuda važi. Međutim, veliko je pitanje koliko je naša vlast normalna a samim tim iskrena i temljna u obavljanju ovog posla. U načelu, ta nastojanja su, pre svega, okrenuta pojedincima koji na distribuciji nelegalnih kopija zarađuju opipljiv novac. Znači, onima koji su bežali sa časova marksizma-lenjinizma i P2P ne shvataju kao čistu trampu. Svako malo gledamo na televiziji kako neki državni valjak prelazi preko gomile pucketavih diskova dok to sa strane nemoćno gleda rasplakani podanik jedne od zemalja izlazećih sunaca. Povremeno bogami stradaju i naše domaće „filmadžije“: policija upadne u stan, pokupi kompjutere i diskove, ostavi vlasnika dan-dva u zatvoru, konfiskuje mu onaj drveni kofer u kojem izlaže robu, možda mu nalupa i šamar-dva („pa zar i Borata, zar ti ništa nije sveto!“), ali ne mnogo više od toga. Na kraju, nesrećnika puste uz krivičnu prijavu a koliko njih se zaista vrati u mardelj da svog Borata i odrobija, nije poznato.

Drugi pravac legalne akcije je pokušaj moćnih svetskih antipiratskih asocijacija kao što su MPAA i RIA da pogase internet servere koji potpomažu razmenu fajlova, naročito kada je BitTorrent protokol u pitanju. Tokom poslednje tri godine likvidirani su mnogi popularni torrent serveri i trekeri (Sup’rnova, LokiTorrent, FinReactor, EliteTorrents), čak se i ekstremno popularni Pirate Bay našao na rubu „nizbrdice“.

PIRATSKA NEJAČ: Taj Pirate Bay je, inače, pravi fenomen. Iako je, pod inostranim pritiskom, švedska policija krajem maja prošle godine izvršila prepad na prostorije i zaplenila servere, Pirate Bay je vaskrsao na mreži svega tri dana kasnije i to sa rezervnog položaja u Holandiji. Nakon protesta popriličnog dela javnosti, Pirate Bay se vratio u švedsku domovinu, jači nego što je ikad bio. Njegovi osnivači potrudili su se da čitav ovaj kalambur dovedu do apsurda: umesto da nabiju glavu u pesak ili bar sačekaju da se prašina slegne, osnovali su „Piratsku partiju“ i kandidovali je na poslednjim izborima. Osvojili su svega nekoliko procenata glasova i nisu ušli u parlament, ali je kampanja ostala upamćena po dobrom zezanju. Kako stvari stoje, protiv Pirate Baya neće biti podignuta optužnica, ali će Pirate Bay verovatno podići optužnicu protiv švedske Vlade i tražiti popriličnu odštetu zbog „ogromne štete izazvane prekidima u radu“. Eto šta se dešava kad u državi ima više demokratije nego što je potrebno.

Treći pravac legalne akcije predstavlja direktan napad belosvetskih moćnika na nejač (ne samo srpsku). Naime, ako niste znali, sve dok ste na internetu iznad glave vam svetli tzv. IP adresa koju u datom trenutku vremena može da ima samo jedna osoba na svetu. Dok nevino razmenjujete to što već razmenjujete sa osobama koje nikad niste ni čuli ni videli, naivno verujući da postoji nešto što se zove ‘anonimno korišćenje interneta’, da li ste ikad pomislili da je neka od tih osoba možda na tajnom zadatku i da radi za „službu“? Ne za relativno bezopasnu službu kakav je naš DB ili BIA ili kako se već od juče zove, nego za mnogo jaču službu kakvu, na primer, imaju Microsoft, Sony, Holivud i slični? Služba će vrlo lako utvrditi kojem provajderu pripada vaša IP adresa, a preko vašeg provajdera, sa ili bez sudskog naloga, relativno lako stići i do vašeg identiteta, čak i u neorganizovanoj zemlji kao što je naša. Ako je svojevremeno dolijao i Kevin Mitnik, jedan od najvećih hakera svih vremena koji je zbog svojih internet nestašluka proveo pet godina na „nizbrdici“ (od toga osam meseci u samici), razmislite malo koliko bi vremena trebalo službi da i vas iščačka iz rupe.

Jedino što vas čuva u ovom slučaju jeste veliki broj saučesnika u prestupu. Velike multinacionalne kompanije koje stoje iza industrije softvera i zabave svesne su da ne mogu da tuže milione ljudi za krađu autorskih prava, ali mogu s vremena na vreme da izaberu deset ili dvadeset najsmotanijih nesrećnika koje će sudski goniti, papreno oglobiti i oterati na robiju za primer svim ostalima. To ovde još nije počelo, što ne znači da neće. Ono što jeste novost je pritisak koji se na direktan ili indirektan način vrši na naše internet provajdere da suspenduju one svoje korisnike koji se najviše bave slanjem i primanjem piratizovanog materijala. Koliko je autoru ovog teksta poznato, provajderi ovim zahtevima obično ne izlaze u susret, a zainteresovanu stranu upućuju na redovni sudski postupak. A to je, u kombinaciji sa nedostatkom jasne pravne regulative i hroničnom sporošću i tehničkom nepismenošću naših sudova, ravno momentalnoj aboliciji.

Tako je sada, a šta će biti nakon ovih izbora – videćemo. Mnogo zavisi i od toga koja će opcija da pobedi: nekako ne deluje realno da će stranke koje štite prava Mladića i Karadžića preko noći početi da štite i prava Borata i Betmena.

Komunikacija

Pirate Bay, prava Meka za sve one koji koriste BitTorrent za razmenu fajlova, na svom sajtu ima i vrlo popularnu rubriku Legal threats gde se redovno objavljuju upozorenja, otvorene pretnje i zahtevi pristigli od eminentnih svetskih kompanija (Microsoft, Sony, Dreamworks, Apple, Warner Bros, Sega, Linotype). Uz originalni tekst često se objavljuju i odgovori Pirate Baya od kojih su neki toliko eksplicitni da ih ne bi publikovao ni naš „Skandal“. Evo nekih (dovoljno pristojnih) odlomaka:

„Ovom prilikom želimo da vam poručimo fuck you, ali na jedan ironičan i suptilan način.“

„Ako niste znali Švedska nije američka savezna država. Švedska je zemlja na severu Evrope i američki zakoni ovde ne važe. Budete li nas još jednom kontaktirali, tužićemo vas zbog uznemiravanja i ponovljenih pretnji.“

„Naši advokati smatraju, a i mi se sa tim slažemo, da ste vi obični moroni te vam stoga predlažemo da se međusobno sodomizujete bezbol palicama.“

„Molimo vas da sačekate malo sa tužbom. Izgleda da je naš advokat pao u kanal i izgubio svest jer je predugo šetao po jakoj mesečini. Bićemo spremni čim se probudi i oporavi od mamurluka.“

„Taj propis na koji se pozivate važi samo u vašoj državi. Naši serveri nalaze se u Švedskoj, zemlji Vikinga, jelenova, aurore borealis i slatkih plavušica. Nažalost, imamo i polarne medvede koji šetaju ulicama i napadaju ljude.“

Do današnjeg dana Pirate Bay nije prihvatio ni jednu jedinu pritužbu, niti je na bilo koji vidljiv način korigovao svoje ponašanje.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Mozaik

Evropsko prvenstvo u košarci

25.jul 2025. I.M.

Američki novinar: Nikola Jokić igra za Srbiju na Eurobasketu

Američki mediji očigledno nešto znaju, što još uvek ni u Srbiji ne znaju, jer ni srpski reprezentativci nisu mogli da potvrde da će najbolji igrač na svetu igrati za nacionalni tim

Četvrti toplotni talas

25.jul 2025. Jelena Kozbašić / Klima 101

Četvrti toplotni talas u Srbiji: Ekstremne vrućine kao nova normalnost

Balkan i istočni Mediteran suočavaju se sa četvrtim toplotnim talasom ovog leta, dok temperature u Grčkoj, Turskoj i južnoj Srbiji prelaze 42 stepeni Celzijusa. U Srbiji je od početka godine zabeleženo čak osam toplotnih talasa, što je višestruko više od proseka iz druge polovine 20. veka

Hodanje: Jedan od najlakših načina da se poboljša zdravlje

Zdravlje

24.jul 2025. N. M.

Naučno istraživanje: Ne morate da hodate 10 000 koraka dnevno

Prema istraživanjima, više hodanja može smanjiti rizik od demencije, depresije i umiranja od raka, a ujedno je dobro i za srce. Najnovije brojke pokazuju da je oko 7000 koraka dovoljno za dobro zdravlje

Ilustracija

Srbija

24.jul 2025. N. M.

Velike vrućine prazne Gružansko jezero

Veliki broj toplotnih talasa i velikih vrućina ovog leta doveo je do zabrinjavajuće niskog nivoa vode u Gružanskom jezeru u centralnoj Srbiji

Prirodni resursi

24.jul 2025. Sara Štefen / DW

Ljudski život na veresiju: Resursi planete zemlje troše se brže nego što mogu da se obnove

Prekomerna potrošnja prirodnih resursa već decenijama prelazi kapacitete Zemlje da ih obnovi. Global Footprint Network upozorava da je Dan ekološkog duga za 2025. godinu pomeren na 24. jul, što znači da od danas koristimo više resursa nego što planeta može da proizvede tokom cele godine

Komentar

Pregled nedelje

Slučaj penizionerke navučene na Informer

Snežana C. je posle povređivanja nožem profesorke Natalije Jovanović dokazala da je upila teoriju i praksu Vučića i Informera. Ukratko – kada napadaš izigravaj žrtvu i nikada nemoj priznati ličnu odgovornost. Sada kaže da joj je žao zbog svega

Filip Švarm

Komentar

Autoimuna bolest Srbije

Umesto da se okome na obolele ćelije, odbrambene ćelije srpskog organizma su se okrenule protiv zdravih ćelija. Lek je počeo da kola krvotokom, ali je proces ozdravljenja dug i neizvestan

Ivan Milenković
Arhiepiskop i mitropolit žički Justin

Komentar

Zašto mitropolit Justin nije mogao da ćuti?

Mitropolit žički Justin otvoreno je stao na stranu studenata i upozorio vlast da “moć nije data radi nasilja, nego radi služenja“. Šta je to trebalo arhijereju poznatom po tome da se kloni sukoba

Jelena Jorgačević
Vidi sve
Vreme 1803
Poslednje izdanje

Istraživanje NSPM: Većina Srbije protiv Vučićevog režima (1)

Najgore je iza nas Pretplati se
Pukotine u temeljima vlasti

Urušavanje kulta gradnje i ličnosti

Vreme istražuje

Kako Davor Macura živi srpski san

Ujedinjena opozicija, nužnost ili mit

Odvojeni ne smeju, zajedno ne mogu

Duh vremena: 105. rođendana zaboravljenog Jula Brinera

Ciganska duša sijamskog kralja Brodveja

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1803 24.07 2025.
Vreme 1802 16.07 2025.
Vreme 1801 09.07 2025.
Vreme 1800 02.07 2025.
Vreme 1799 25.06 2025.
Vreme 1798 19.06 2025.
Vreme 1797 11.06 2025.
Vreme 1796 04.06 2025.
Vreme 1795 28.05 2025.
Vreme 1794 21.05 2025.
Vreme 1793 15.05 2025.
Vreme 1792 07.05 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure