img
Beograd, 13°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Izbori 2026
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Izbori 2026
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Posao - akviziter

Stenmark i Tolstojevski

25. decembar 2007, 22:06 Dragan Todorović
Copied

Maki, koji je na procenat prodavao knjige za akvizitera Mila, kaže da je mušterijama japanerom dostavljao knjige, bio je to pravi komunizam – ljudi su uzimali komplete po boji, Kami je bio žut, a išle su i plave i oker knjige – svi su pazarili, niko nije plaćao

Kad smo, sredinom šezdesetih, dobili stan dole u ulici pored Radničke kolonije, otac je kupio i vitrinu koju je stavio u kujnu. Kredenac je premestio u predsoblje. Nije ta vitrina bila nekih dimenzija, ali gornji deo je bio u staklu, sa horizontalnom pregradom. Ta vitrina je bila naš regal, odmah sam, u ono staklo, poređao sve knjige koje sam imao, školsku lektiru, knjige koje sam dobijao za odličan uspeh, sećam se Dečaka iz pećine, biblioteka Lastavica.

Onda otac, crnčio u livnici, doneo paket, unutra Vuk St. Karadžić, deset knjiga, plavi platneni povez, preko njega providni omot, na svakoj knjizi crtež Vuka u zlatu, još imam Srpski rječnik, Nolit, 1969. Posle Živojin doneo i Tita u luksuznoj crvenoj kutiji, napred bio onaj Tito latinični potpis, unutra knjiga sa slike u boji, portret Druga, ploče sa govorima, film. Nismo imali ni gramofon ni projektor, ali imali smo Tita na više načina.

Sedamdesetih porast’o, video šta je regal, šta dnevna soba sa kristalni luster, kako u te regale stoje šolje i kristalne čaše, a iza njih knjige, crvene, plave, kafene, Kronin, Perl Bak, Luis Bromfild, Noć u Bombaju, Kiše dolaze… Nije se za te komplete mašalo ni kad su dolazili gosti, ali se podrazumevalo da u taj regal, bilo mesta, staviš Mir Jam, Lalića, Ćopića, Zagorku, a bilo i Tolstoja, Dostojevskog, prosto su regali i kompleti knjiga išli jedni s drugim, i u prodavnicama nameštaja su u regalima stajale makete sabranih dela nekog Stendala, Remarka, može biti i Daviča.

Kad još porast’o otac ga zaposlio, da ne zevzeči, ispravno, ako ćeš učiš, uči uz rad, i njegov poslovođa sve završio uz rad pa šta mu fali, i čim se zaposli primeti akvizitera na kapiji fabrike, kakav Remark, iz prve kupi Hegela, žuto-plavi komplet, BIGZ, 1975, Istorija filozofije, Estetika, u radionici samo zinuli. Turi u regal, konto, ima vremena, pročitaće, još na to shvatanje. Posle preš’o na pojedinačne knjige, mahom poezije, Miloša, Celana, Herberta, Ruževiča, Pope, od ti kompleti uzeo samo hispanoamerički roman, Sabato, Kortasar, Ljosa… izbore Svetske poezije i Svetske priče, Livade i Albaharija, komplet same napravile one crvene i vredne knjige Reč i misao u izdanju Rada.

Bilo još ti knjiga, beletristike, esejistike, za više od regala, poslednjih godina retko kupuje knjige, mahom ih dobija, da li da pomene Svilu Alesandra Barika, od Književnika, drugih, ali da se mane svojijeh iskustava, takva tema i zadatak. Tamo, krajem šezdesetih, u sedamdesetim, osamdesetim godinama, koliko zna, raspit’o se, izdavanje sabranih dela bila čitava industrija, sve to bilo u bar 10.000 primeraka. Već devedesetih prestala potražnja, a i te velike kuće, Nolit, Prosveta, Prosvjeta, Svjetlost, možda i zbog toga, počele imaju problema. Od demokratiju koja počela stiže jedino valj’o Vuk Drašković, još više Ljuba Ranković, urednik „Glasa crkve“ iz Valjeva, koji štancov’o Vuka u mnogo ‘iljada primeraka. Ranković se tako latio i posla sa izdavanjem sabranih dela vladike Nikolaja Velimirovića u još više ti’ ‘iljada. Iako novinaru pos’o takav, kad pređe u treće lice, novinarski, nije se nešto nagled’o ti’ kompleta, seća se da je sredinom devedesetih bio poslom u Kraljevu, oko ti lokalni izbori, zanoćio kod tamošnjeg čelnika SPO-a, nekog Šljivića, u dnevnoj sobi sve sam duborez, u duborez regalu sabran Vuk Drašković, sam samcat u duborez i kristal. Posle video da taj Šljivić bio i Vukov poslanik, vala zaslužio.

Ali da se pređe na, plastičnija, iskustva drugih, takva tema. Takav primer Bogoljub Arsenijević Maki, slikar i ikonopisac, kaže li se, post’o poznat kad je u leto ’99. dig’o ustanak u Valjevu, osvojio i zgradu opštine. I Maki stanov’o dole, u Radničkoj koloniji, kao mlad radio za presom u fabrici, i mnogo voleo knjige. Tako upozna akvizitera Mila, koji prodav’o knjige na žutom stojadinu, kod robne kuće, u centru Valjeva. Maki bio takva mušterija da Mile nije mog’o da mu najagmi knjiga. A i u Makija plata nije stizala da pokrije toliku glad za knjigama, nešto plać’o, nešto nije, i sklopi aranžman sa Milom da za 10 posto on prodaje knjige za Mila, a da mu ovaj zaradu obračunava u knjigama. I krene Maki, prvo u fabrici u kojoj je radio, objasni da samo potpišu i uzmu, za plaćanje nema da brinu, opominjaće, opominjati, pa prestati. Svi radnici uzmu neki komplet. Kad to podmiri pređe na pos’o u Radničku koloniju, kad je objasnio da milicija, ako ne budu plaćali, nema s tim ništa, nastala jagma, po svom ukusu, preporučiv’o Kamija, Kafku, Sartra, ruske klasike, ali išlo sve, uzimali se žuti kompleti, ali i plavi, oker. To sa knjigama u Koloniji postalo prava manija, komšije dolazile same, tražile Tolstojevskog, mešale imena pisaca, insistirali na Stenmarku (švedski skijaš iz tih godina koga su brkali sa Remarkom), ali nosili, bogzna šta su sa tim radili. I to nisu uzimali jedan komplet, uzimali od svake boje. Jedan Makijev rođak nema šta nije uzeo, slag’o do plafona, počele stižu opomene, ujutru poštar, a rođak, Šta je poštar, primi opomene, i pred njim cepa, Nolit, Prosveta, BIGZ, „Otokar Keršovani“…

Kad je zadovoljio tržište u komšiliku, krajem sedamdesetih, organizuje Sajam knjiga u Domu omladine, kako je to išlo, na ličnu kartu i potpis, iz Beograda nekoliko puta dolazio kombi sa knjigama, dolazili i iz izdavačkih kuća da vide čoveka koji je prodao nekoliko tona knjiga. Sve išlo, crveno, žuto, plavo, i Selimović, i Frojd, i Jung, japanerom razvozio komplete do stanova, misli da je tada utopio više knjiga nego što ih je prodato na Beogradskom sajmu. I šta bilo, Maki i danas ima nešto knjiga iz tog vremena, akviziter Mile, već tada, kupio nova kola, pokrenuo sopstveni biznis, a sa raznim nolitima zna se šta je bilo.

Komentari:

Jovan Bošković

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Kultura

Kultura

19.novembar 2026. S. Ć.

Evropska nagrada Novosadskom džez festivalu

Novosadski džez festival dobio je evropsko priznanje za muzičke festivale, jednoglasnom odlukom žirija

Kultura

19.novembar 2026. S. Ć.

FAF: Prvi ovogodišnji festival u Beogradu koji izgleda kao festival

Festival autorskog filma se medijski dočekuje kako dolikuje velikom festivalu, a i selektovani filmovi odgovaraju njegovoj odrednici da prikazuje nagrađene filmove. Fest, Bitef, Bemus i Oktobarac nisu dostigli svoje odrednice

Kultura

19.novembar 2026. S.Ć.

Nova galerija SANU: Izložen izbor radova akademika dobijenih na poklon

SANU otvara prvi od tri nova prostora izložbom radova Zore Petrović, Ljubice Sokić, Predraga Peđe Milosavljevića, Stojana Ćelića, Mladena Srbinovića, Milice Stevanović, Save Halugina i Miodraga Tabačkog - izbor od 250 radova dobijenih akvizicijom

Pozorište

18.novembar 2026. Marina Milivojević Mađarev

Razgradnja malograđanskog uma

Kabuki, Ansambl Bele Pintara, Festival “Desiré Central Station”

Knjige

18.novembar 2026. Goran Stojanović

Politička anatomija jedne iščezle mogućnosti

Dejan Jović, Otpor intelektualaca, Akademska knjiga, Novi Sad, 2025.

Komentar
Aleksandar Vučić

Komentar

Suspenzija SNS-a iz EPP-a: Na mrtvog vuka i zec…

Evropski konzervativci godinama su tetošili SNS i zatvarali oči pred nasiljem i korupcijom. Sada, posle izbornog poraza naprednjaka, puštaju ih niz vodu. Prekasno, ali ipak…

Nemanja Rujević
Aleksandar Vučić

Komentar

Vučićevo konstituisanje iluzije

Aleksandar Vučić svojim jezikom ne konstituiše stvarnost, već iluziju, jedino što sada više neće biti u stanju da iluziju nameće policijskim pendrecima i plaćenim batinašima. To je pokazao na konstitutivnoj sednici Narodne skupštine

Ivan Milenković
Skupština Srbije

Komentar

Konstituisanje Skupštine: Istorijski dan za Srbiju

U utorak, 17. novembra, počinje konstituisanje Narodne skupštine u kojoj apsolutnu većinu ima Studentska lista. Zašto je ovaj dan za Srbiju istorijski?

Andrej Ivanji
Vidi sve
Vreme 1872
Poslednje izdanje

Smena vlasti u Narodnoj skupštini

Većina, manjina i velika očekivanja Pretplati se
Odgovornost institucija

Šta BIA zna i o čemu ćuti u slučaju ubistva Olivera Ivanovića

Vojne službe bezbednosti

Kako do dekontaminacije partijskih lojalista

Intervju: Nebojša Trbović, bivši operativac državne bezbednosti i BIA

BIA mora da izgubi ulogu “velikog brata”

Intervju: Đorđe Đukić, profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu

Život u laži pod naprednjačkom vlašću

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1872 18.11 2026.
Vreme 1871 11.11 2026.
Vreme 1870 04.11 2026.
Vreme 1869 28.10 2026.
Vreme 1868 21.10 2026.
Vreme 1867 14.10 2026.
Vreme 1866 07.10 2026.
Vreme 1865 30.09 2026.
Vreme 1864 23.09 2026.
Vreme 1863 16.09 2026.
Vreme 1862 09.09 2026.
Vreme 1861 02.09 2026.
Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure