Pre više od četiri decenije (1967) Srpska pravoslavna crkva je donela amandman na svoj Ustav, kojim je regulisan apostolski metod (žreb) u izboru patrijarha, prema kome ljudski faktor nema odlučujuću reč
Dimitrije,…
U petak 16. maja iz Patrijaršijskog dvora je stigla vest da je Sabor Srpske pravoslavne crkve doneo odluku da Sveti arhijerejski sinod preuzme svu vlast, dužnosti i obaveze patrijarha Pavla, zbog „njegove sprečenosti da obavlja svoju funkciju usled dužeg lečenja“. Bilo je to razrešenje sve češćih nagađanja da li će se patrijarh zbog bolesti povući sa trona Svetog Save, i ono što uz to neminovno sledi – koja će ga ličnost naslediti. U opticaju je bilo više imena, uz navođenje „ubedljivih“ razloga za izbor, po pravilu vezanih za neku političku opciju, pre svega u rešavanju aktuelnih državnih pitanja. Da bi se dobilo na težini argumentacije koristili su se izrazi poput „sfera uticaja“, „lobiranje“, „crkveni krugovi“, „pragmatizam“ i sve omiljeniji izraz političkih analitičara – „neizbežnost“.
…German,…
Ipak, da nečiji izbor na mesto srpskog patrijarha ne bude neizbežan, posle „lobiranja u crkvenim krugovima“ i „izraženog pragmatizma u određenim sferama uticaja“, pobrinula se sama Crkva, koja je pre više od četiri decenije (1967) donela amandman na svoj Ustav, kojim je regulisan apostolskimetod (žreb) u izboru patrijarha, prema kome ljudski faktor nema odlučujuću reč.
Prvi koji je u duhu te apostolske tradicije izabran za srpskog patrijarha bio je tadašnji episkop raško-prizrenski Pavle (Gojko Stojčević), zamenivši na tronu Svetog Save obolelog patrijarha Germana (Hranislav Đorić). Iz dostupnih dokumenata i štampanih izveštaja pohranjenih u patrijaršijskom arhivu i biblioteci, u mogućnosti smo da rekonstruišemo čin tog izbora koji se zbio 1. decembra 1990.
…Gavrilo,…
Dakle, te subote prvog decembarskog dana 1990. u velikoj sali na drugom spratu Patrijaršijskog dvora u Beogradu održano je izborno zasedanje Svetog arhijerejskog sabora, najvišeg tela Srpske pravoslavne crkve. Saboru su prisustvovali svi arhijereji SPC-a, osim episkopa srednjozapadnoameričkog Firmilijana, a predsedavao je najstariji među njima (po posvećenju) mitropolit dabrobosanski Vladislav.
Nakon što je na početku izborne sednice predsedavajući pročitao imena svih kandidata koji su po Ustavu Srpske pravoslavne crkve ispunjavali uslov da budu birani za patrijarha (aktivni arhijereji koji upravljaju eparhijom najmanje pet godina), pristupilo se glasanju. Glasalo je svih 25 članova Sabora (episkop Firmilijan je glasao preko posrednika), koji su po proceduri zaokružili po tri od ukupno 17 kandidata. Ali, posle prvog kruga glasanja nije se došlo do trojne kandidature, jer su samo dva kandidata imala propisani broj glasova – 13 i više, tj. najmanje jedan više od polovine; episkop šumadijski Sava dobio je 16, a episkop žički Stefan 13 glasova. Da bi se dobio treći kandidat glasanje je ponovljeno više puta (glasalo se za jednog kandidata). Tek u devetom krugu glasanja pređen je propisani cenzus; episkop raško-prizrenski Pavle dobio je 20 glasova, čime je upotpunjena trojna kandidatura.
…Pavle
Drugi (završni) deo izbora novog patrijarha obavljen je u opštoj molitvenoj atmosferi u pridvornom hramu Svetog Simeona Mirotočivog (u nastavku velike sale Sabora). Pred svim prisutnim arhijerejima visokoprepodobni arhimandrit Antonije (Đurđević), nastojatelj manastira Tronoše, uzeo je sa Jevanđelja tri zapečaćena koverta sa imenima kandidata za patrijarha izabranih u prvom krugu glasanja, premetnuo ih nekoliko puta, a zatim predao jedan predsedavajućem Izbornog sabora mitropolitu Vladislavu. Stavši na svete dveri, mitropolit Vladislav je otvorio koverat i svečano saopštio: „Arhiepiskop pećki, mitropolit beogradsko-karlovački i patrijarh srpski je episkop raško-prizrenski Pavle.“
Sutradan, u nedelju 2. decembra 1990. u Sabornoj crkvi u Beogradu patrijarh Pavle je uveden (ustoličen) u tron srpskih patrijarha, a 22. maja 1994. godine u drevni presto srpskih patrijarha u manastiru Pećke patrijaršije.
Izbor 45. srpskog patrijarha, kada odluči Sabor, biće obavljen po identičnoj proceduri u skladu sa Ustavom Srpske pravoslavne crkve, „najdalje u roku od tri meseca od dana kada se patrijaršijski presto uprazni“ (Čl. 42).
Proglašenje Srpske patrijaršije
U vreme vladavine cara Dušana (1331–1355) srpska država je bila najveća i najmoćnija država na Balkanu. Na Saboru u Skoplju 1346. srpska arhiepiskopija (osnovana 1219. godine) podignuta je u rang patrijaršije.
Patrijarsi
1. Joanikije II (1346–1354) 2. Sava IV (1354–1375) 3. Jefrem (1375–1380 i 1389–1392) 4. Spiridon (1380–1389) 5. Danilo III (1392–1396) 6. Sava V (1396–1409) 7. Kirilo (1409–1418) 8. Nikon (1418 – posle 1435) 9. Nikodim II (1445–1455?) 10. Arsenije II (1457–1463) 11. Jovan, mitropolit (1508–1509) 12. Marko, mitropolit (1524) 13. Pavle, mitropolit (1527–1535)? 14. Makarije (1557–1571) 15. Antonije (1571–1575) 16. Gerasim (1575–1586) 17. Savatije (1587) 18. Jerotej (1589–1590) 19. Filip (1591–1592) 20. Jovan (1592–1613) 21. Pajsije I (1614–1648) 22. Gavrilo I (1648–1655) 23. Maksim (1655–1674) 24. Arsenije III (1674–1690) 25. Kalinik I (1691–1710) 26. Atanasije I (1711–1712) 27. Mojsije (1712–1726) 28. Arsenije IV (1726–1737) 29. Joanikije III (1739–1746) 30. Atanasije II (1746–1752) 31. Gavrilo II (1752) 32. Gavrilo III (1752–1758) 33. Vikentije Stefanović 34. Pajsije II 35. Gavrilo IV 36. Kirilo II (1758–1763) 37. Vasilije (1763–1765) 38. Kalinik II (1765–1766)
Sultan Mustafa III ukinuo je 1776. godine Srpsku patrijaršiju, a 1920. ona je ponovo uspostavljena.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Birajući između dve loše opcije, opozicija je uspela da izabere treću, najgoru: da se međusobno posvađa i podeli. Paradoks je tim veći što su predmet spora bili, kako stvari stoje, samo beogradski izbori. Na ostale lokalne će kanda izaći i bojkot-stranke prepuštajući lokalnim odborima odluku o tome. Šteta će biti mnogo veća ukoliko se bojkot-stranke i “borbene” stranke nastave međusobno obračunavati, ostrašćeno deleći opoziciono biračko telo
Kada je izgledalo da bi opozicija konačno mogla da se izbori za neke predizborne koncesije i natera vlast da odstupi, koalicija “Srbija protiv nasilja” se pocepala i zbunila svoje birače: da li su predstojeći lokalni izbori jačanje snaga pred neku buduću bitku ili slavno umiranje nečega što je ličilo na pobedničku kombinaciju
“Spin diktator treba da ubedi javnost da je on kompetentan lider. Zato mu je potreban ekonomski rast. Njegov problem je što mu je za ekonomski rast potreban savremeni sektor usluga zasnovan na znanju – a za to mu je potrebna kreativna klasa, preduzetnici i profesionalci sa visokim obrazovanjem. Dakle, ekonomski problem spin diktatora je taj što mu je za ekonomski rast potrebna obrazovana klasa, ali ako ova klasa postane previše brojna, ona postaje previše skupa za utišavanje i/ili kooptiranje. A što se više novca troši na utišavanje obrazovane klase, to ga je manje za ostatak društva”
Godinu dana od majskih ubistava, sedimo i dalje paralisani zlom koje nas preplavljuje, svađamo se oko toga da li izaći na izbore ili ne, dok sistem ne zakazuje samo u jednom – u sistematičnom uništavanju saosećanja i nade. Razum su nam već uništili
Kada se ispostavilo da je D. D. umro nasilnom smrću, malo ko je bio zaista iznenađen. Nije se tu radilo samo o želji za osvetom, čak ni o tome da smo oguglali na različite oblike zla, već da smo očekivali da država deluje protivdržavno, da oni koji bi trebalo da štite sistem jesu isti oni koji ga podrivaju i ruše
Jovanović i Vučić za razliku od Grbovića i Đilasa ne priznaju presude Haškog tribunala. Međutim, PSG i SNS će se ogledati na beogradskim izborima gde neće biti SSP-a i NDSS-a. Odnos prema Rezoluciji o Srebrenici daleko je od najvećeg problema opozicije u Srbije, ali je prilično ilustrativan
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!