U neko drugo vreme, u nekoj drugoj zemlji, vest da se broj oficira sa generalskim epoletama preko noći udvostručio predstavljala bi prvorazrednu senzaciju. Ali u postizbornoj Srbiji, u kojoj je svaki korak ritualnog stranačkog plesa sudbonosan kao finale Eurosonga, iznenadno bujanje hrastovog lišća ostalo je gotovo neprimećeno, što ponešto govori i o zemlji Srbiji, i o statusu vojske unutar nje.
Ukazom predsednika Borisa Tadića od 9. maja ove godine, sedamnaest pukovnika proizvedeno je u brigadne generale, čin doskora nepoznat u Vojsci Srbije. Opet iz obzira prema izborima, vest o imenovanju objavljena je tek 13. maja, kada su novopostavljenim generalima svečano uručeni ukazi. „U državnim organima postoji mali broj zanimanja gde mladi ljudi koji se opredeljuju za njih jasno znaju koji im je cilj i dokle mogu da dođu u svojoj profesiji“, rekao je ministar odbrane Dragan Šutanovac tom prilikom. Pre predsedničkog ukaza, Vojska Srbije imala je šesnaest aktivnih generala, a nakon Dana pobede, njihov broj je porastao na trideset tri. Inače, čin brigadnog generala (sa jednom zvezdicom) u Vojsci Srbije postoji tek od pre nekoliko meseci, od donošenja novog zakona usvojenog krajem prošle godine.
Ipak, ni izborni rezultati, ni pripreme za Eurosong nisu zamutili budno oko vojnog komentatora „Politike“ Miroslava Lazanskog, koji je u broju od subote, 17. maja, upozorio da su „samo maršal Tito i Slobodan Milošević u jednom danu unapredili više pukovnika u generale.“ Lazanski sem toga upozorava da „sedam od sedamnaest novoproizvedenih generala nije zadovoljilo uslove za čin, jer nisu bili pod ukazom za generala najmanje godinu dana, što je obavezan uslov… Jedan čak nema ni Školu nacionalne odbrane, što sve govori o selektivnosti i ličnim simpatijama, odnosno antipatijama u vojnom establišmentu.“
U potrazi za odgovorima na ove primedbe obratili smo se pomoćniku ministra odbrane Bojanu Dimitrijeviću, koji tvrdi da u talasu novih imenovanja nema ničeg spornog. „Reč je o sticaju okolnosti koji je doveo do svojevrsnog kadrovskog vakuuma koji smo tek sada mogli da popunimo“, kaže on.
Najpre, objašnjava Dimitrijević, vojska je u proteklih nekoliko godina drastično promenila ustrojstvo, tako što su iz sistema ispale armije i korpusi, a brigade su postale najveće organizacione jedinice. U skladu sa tim, pojavila se i potreba za brigadnim generalima, što je zakon i predvideo. Zbog unutrašnjih prilika u zemlji, međutim, pomenuti zakon je tek nedavno donesen, tako da su tek sada stvoreni uslovi da se komandantima brigada dodele odgovarajući činovi.
I zaista, kada se pogleda spisak novopečenih generala (vidi okvir), vidi se da je većina odavno na položajima koji odgovaraju tom činu, to jest komanduju brigadama, velikim vojnim bazama, ili odgovarajućim specijalizovanim službama, kao što su sanitet i vojna policija. Među unapređenima je, na primer, direktor Vojnoobaveštajne agencije Zdravko Jelisavčić, čiji je kolega iz Vojnobezbednosne agencije, Svetko Kovač, odavno general-potpukovnik. Tu je još i nekolicina ljudi iz Ministarstva odbrane koji, strogo uzev, imaju više administrativne, nego vojne funkcije.
Kada je reč o uslovu da generali „odleže“ pod ukazom bar godinu dana pre nego što dobiju epolete, koji Lazanski pominje kao obavezan, Dimitrijević ukazuje da to po novom zakonu o Vojsci uopšte nije neophodno. „Jedini unapređeni koji nema Školu nacionalne odbrane je Milan Bjelica, šef Kabineta ministra, ali za njegov posao to nije neophodno“, tvrdi Dimitrijević.
Drugi faktor koji je doveo do prividne inflacije generalskih činova je to što u poslednje dve godine, uz jedan izuzetak, praktično nije bilo novih imenovanja. „Ranije je postojao uhodan ritam, pa su se generali postavljali u junu ili decembru, ali otkad je Dan vojske prebačen u februar, došlo je do izvesnog raskoraka“, kaže Dimitrijević. Pored toga, dodaje on, Srbija je u potekle dve godine praktično neprekidno u izbornim kampanjama, što za predsedničke, što za parlamentarne izbore. „Dugo se čekalo da se situacija malo razbistri, a onda su svi odjednom došli na red“, objašnjava on.
Sve u svemu, Srbija sada ima sedamnaest novih, relativno mladih brigadnih generala (najstariji je 1951, a najmlađi 1966. godište). S obzirom na nevolje sa viškom starog i nesposobnog generalskog kadra, od koga su patile prethodne inkarnacije naše vojske, treba se nadati da će od ovog maja stvari teći nešto mirnijim, redovnim tokom.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Mi zaista jesmo kolonija, naravno, primerena ekonomskom neokolonijalizmu. I mislim da je to počelo već osamdesetih. Pored naše kleptokratske elite, tu je kapital sa svih strana – od onih direktnih sa istoka i zapada, do onog kojem se u kafkijanskom svetskom finansijskom sistemu često i ne zna pravi vlasnik. Uvek mi je zabavno kada neko iz razvijenijih zemalja kritikuje tzv. poslovni ambijent, naročito po pitanju korupcije i pitam se – pa čekaj, zar sve te kompanije ne sklapaju poslove upravo sa korumpiranom elitom u tim polurazvijenim zemljama sveta? A te kompradroske elite pripremaju zakonodavni i antiradnički ambijent koji pogoduje tom tipu ekonomije. Mislim da Srbiji nedostaje jaka autentična levica, dovoljno nacionalno osvešćena, ali socijalno orijentisana, sa realnim geopolitičkim pregledom na stvari
Jedna od teza koje se često čuju glasi: Vučić nikada ne bi osvojio svevlast i godinama radio šta mu padne na pamet da se u Srbiji nije zbila tzv. izdaja elita, enormne konfiguracije. Šta to znači? Predstavnici raznoraznih elita stavili su svoje lične ili grupne interese daleko iznad interesa građana i zajednice. A ti interesi, u ovom slučaju, ne samo da su različiti nego su potpuno suprotstavljeni. Narodski rečeno, Vučić je igrao na pohlepu i nije pogrešio
“Ako se realizuju planirane javne investicije u ovoj i naredne tri godine od 17,8 milijardi evra, a uz to se ostvari visok rast plata, penzija i drugih tekućih državnih rashoda, onda postoji veliki rizik da deficit bude veći nego što je planirano, što bi impliciralo i veće zaduživanje države. Naravno, država još uvek može da preduzme mere da spreči veliko dodatno povećanje fiskalnog deficita na taj način što bi neke projekte odložila, neke usporila, a od nekih odustala”
Pre bilo kakve odluke o reaktoru, hoće li to biti plod francuske nuklearne kuhinje ili nešto drugo, neophodno je da se uspostavi saradnja između naučnih institucija i nadležnih organa, što nagoveštava i prošlonedeljni Memorandum. No, prvi zadatak za sve igrače, zadatak koji će ih povezati oko istog cilja, jeste rešavanje gorućeg pitanja kadrova
Otkako su počeli investicioni ciklusi javnost se navukla na trošenje miliona i milijardi evra kao na normalnu pojavu. Šta znači kad se milioni izliju u mozak? Da li je 12 miliona evra prevelika suma za obrenovačku pijacu, a 17 miliona evra za ulepšavanje Kalenića gumna? Lako je prevariti lakoverne. Bagatelizacija evra i dolara posledica je aljkavog i nipodaštavajućeg odnosa prema dinaru kao nacionalnoj valuti. Zlatno doba donosi i zlatne bonuse
U zajedničkoj akciji BIA, VBA i MUP su uhapsili trojicu „špijuna“ u Valjevu – inženjere zaposlene u „Krušiku“. Za režimsku pljačku u fabrici oružja niko nikada nije priveden
Hitanje kancelara Olafa Šolca u Beograd pokazuje koliko je litijum vanredno važan Nemačkoj. Stvar je pikantna jer Aleksandar Vučić prvi put otvoreno kreće protiv volje većine naroda
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!