Kako je malo potrebno da se izgubi neko tržište, videli smo početkom devedesetih, a kako je teško da se tržište povrati, gledamo već bezmalo deset godina
Poljoprivredna proizvodnja je jedini sektor ekonomije u Srbiji koji će i ove godine, uprkos ekonomskoj krizi, zabeležiti rast: prošle godine je u razmeni poljoprivrednih proizvoda sa inostranstvom ostvaren suficit od 600, a ove godine se očekuje suficit od čak 800 miliona dolara. Po svemu sudeći, sledeća će biti još uspešnija: posle dvadeset godina pauze, srpski prerađivači mesa ponovo će moći da izvoze svoje proizvode na evropsko tržište. Istina, reč je samo o termički tretiranim prerađevinama: gotovim jelima, paštetama, salamama, viršlama, safaladama, mortadelama, stišnjenim šunkama i takvim proizvodima. Na izvoz svežeg mesa i trajnih proizvoda – pršute, šunke, kulena, pančete, zimske salame, čajne i sremske kobasice… moraće još malo da se popričeka.
„Na ovaj način dobijena je velika šansa za razvoj stočarstva i industrije za preradu mesa, ali i preko potreban ventil za plasman robnih viškova svinjskog mesa koji su proteklih godina često dovodili do pada cene tovljenika i za posledicu imali smanjenje stočnog fonda“, prokomentarisao je „dizanje rampe“ ministar poljoprivrede dr Saša Dragin, uz napomenu da je ovaj veliki uspeh rezultat marljivog rada inspekcijskih službi, Uprave za veterinu i celog Ministarstva poljoprivrede. „Donošenjem novog zakona o bezbednosti hrane, regulisanjem svih aspekata proizvodnje, prometa i kontrole industrije mesa, nizom akcija sprečavanja nelegalnog uvoza i prometa proizvoda od mesa, kao i višegodišnjim ulaganjem u standarde kvaliteta i otklanjanje kritičnih tačaka u procesu proizvodnje dokazali smo da se u Srbiji proizvode kvalitetne prerađevine od svinjskog mesa dostojne plasmana na evropsku trpezu“, objasnio je Dragin i istakao da je izvoz slobodan za sve količine koje ispunjavaju kriterijume za plasman u zemlje Unije.
UVEK NEKO „ALI„: Mogućnost izvoza prerađevina od svinjskog mesa svakako je dobra vest, samo da nije jednog „ali“: malo toga ima da se izveze, jer je stočarstvo u konstantnom padu. Tako, u prva četiri meseca ove godine, prema zvaničnoj statistici, proizvedeno je 10.142.000 tona svinjskog mesa što je čak 7.000.000 tona manje nego u istom periodu prošle godine, kada je proizvedeno 17.390.000 tona. Broj svinja u 2008. godini u odnosu na 2007. bio je manji za oko 240.000 grla. Ni u ovoj godini slika nije mnogo lepša: nema dovoljno svinja ni za domaće potrebe, već se meso uvozi.
Takođe, u prvoj polovini ove godine izvezeno je mesa u vrednosti od 14,14 miliona dolara što je pad sa prošlogodišnjih 24,89 miliona dolara. Izvoz prerađevina od mesa pao je sa 21,95 miliona dolara na 16,28 miliona. Istovremeno, porastao je uvoz pa se u prvih šest meseci 2009. uvezlo mesa u vrednosti od 9,72 miliona u odnosu na prošlogodišnjih 8,33 miliona dolara, mada je uvoz prerađevina od mesa u blagom padu.
To što tovljenika nema dovoljno posledica je svega što smo imali pretprošle godine: preskupe ratarske kulture, preskup premiks, ukratko preskupi svi „inputi“, a sa druge strane nikad nižu cenu tovljenika, o čemu je „Vreme“ u više navrata pisalo. Logično, nastupio je pokolj svinja i rezultat je ovo što imamo: cene tovljenika su poletele u nebesa, a tradicionalno svinjarska zemlja uvozi svinjetinu.
TIGRA ZA REP: Tržište svinjskog mesa će se talasati sve dok se ne uklone sve izvozne zapreke, ali toga neće biti dok se ne iskoreni svinjska kuga, visokozarazno virusno oboljenje domaćih i divljih svinja praćeno veoma visokim mortalitetom obolelih životinja. Sa druge strane, jedini način da se dokaže da je svinjska kuga sa neke teritorije eliminisana jeste da obolelih životinja nema, ali da nisu ni vakcinisane. Naime, meso vakcinisanih svinja ne može u Evropu, jer virus može da opstane i u mesu, čak i u fermentisanim prerađevinama, pa je i ono potencijalni izvor zaraze.
ZA EVROPU: Standardi i kontrola
„Svinjsku kugu nemamo već 23 meseca, što je sjajan rezultat“, kaže za „Vreme“ dr Zoran Mićović, direktor Uprave za veterinu Ministarstva poljoprivrede. „Dogovor sa Briselom i fondovima Evropske unije je da se sa vakcinacijom nastavi samo još jednu godinu, potom nastupa jednogodišnji period monitoringa. Ako se kuga negde i pojavi, a treba očekivati da se negde pojavi, preduzimaće se propisane mere, kao u svim evropskim zemljama: zaražene svinje se uništavaju, zaraženo područje se sanira, a vlasniku se isplaćuje odšteta. Ako se pokaže da sistem funkcioniše, moći ćemo da proglasimo da smo zemlja slobodna od svinjske kuge.“ U Hrvatskoj, veli, koja ima takav status, u prvoj godini posle prestanka vakcinacije kuga se pojavila na 164 mesta, ali su troškovi propisane procedure ipak bili manji od troškova obavezne vakcinacije.
Srbija ima sistem kontrole hrane koji je integrisan sa sistemom kontrole u Evropskoj uniji, insistira Mićović. To znači, objašnjava, da je veterinarski pečat „udaren“ u Gornjem Milanovcu validan koliko i onaj „udaren“ u Milanu. „Uhvatili smo tigra za rep i ako bismo ga sad pustili, moralo bi sve od početka: višegodišnji trud i značajna sredstva bila bi bačena u vetar.“
Ne smemo, nastavlja, da zapustimo ovo što je do sada postignuto: obeležavanje životinja, registracija i identifikacija proizvođača, praćenje prometa. „Sve podatke imamo pohranjene u našim bazama podataka, mada problema ima, kao što ima problema sa automobilima – stalno su u prometu, a ima ih neregistrovanih. Po novoj sistematizaciji Uprava za veterinu ima posebnu službu koja se isključivo bavi registracijom, identifikacijom i praćenjem.“
OPŠTA KONTROLA: Krajem avgusta kontrolisan je promet životinja u mačvanskom okrugu na šest punktova. Dok je policija kontrolisala vozače, veterinarski inspektori su prečešljavali dokumentaciju: na petnaest kamiona su pronađene neobeležene životinje, odnosno sa nepotpunom veterinarsko-sanitarnom dokumentacijom. Životinje su zaplenjene i smeštene u karantin, a protiv odgovornih su podnesene prijave.
Paralelno sa kontrolom prometa i nadgledanjem svinja na farmama, Uprava za veterinu, po određenom programu i u saradnji sa Evropskom komisijom, nadgleda i prati zdravstveno stanje divljih svinja koje su prirodni rezervoar virusa svinjske kuge i mogućnost prenošenja virusa sa divljih na svinje koje se uzgajaju na otvorenom. Za to je nužna saradnja sa lovačkim udruženjima: svaka odstreljena divlja svinja se testira na virus svinjske kuge i tako se dolazi do podataka da li ima živućeg virusa, gde se pojavljuje, kuda potencijalno može da se širi. „Kad se ceo sistem uhoda i efikasnost se pokaže u praksi, moći ćemo da kažemo da svinjsku kugu držimo pod kontrolom.“
„Preduslov za dobijanje ove dozvole je dobro postavljen sistem kontrole bezbednosti hrane i jasnog definisanja odgovorne osobe, jasan lanac komandovanja u slučaju incidenta. Veliki ispit koji sledi je ispitivanje rezidua, ostataka neželjenih materija u mesu – antibiotika, hormona, agenasa, teških metala… „Mi smo spremni“, kategoričan je Mićović. „Rezidui se ispituju u Srbiji nekoliko decenija, za taj ispit smo spremni i očekujem da ćemo dobiti prelaznu ocenu.“
I nije samo reč o svinjetini: sledeći koraci su oslobađanje izvoza mleka i ribe. U Požegi postoji fabrika za preradu i pakovanje ribe, koja ima potpuno zatvoreni sistem proizvodnje, od mlađi do gotovog proizvoda, izgleda kao spejs-šatl, ali nema izvoznu dozvolu, jer Srbija kao država još nema status i standarde koji su za izvoz na tržište Evropske unije neophodni. Takođe, u Dobanovcima postoji najbolja farma muznih krava u ovom delu sveta, na kojoj se proizvodi najkvalitetnije mleko u Evropi, ali iz istog razloga ne mogu da ga izvoze.
Kad se dosegne glava tigra, kada ne bude više izvoznih barijera, za očekivati je da će se cena tovljenika ustaliti na 1,35 evra, odnosno 125 dinara plus-minus pet odsto, isto koliko je u Evropi, umesto da jedne godine bude 50, a druge 250 dinara za kilogram žive mere. Za očekivati je i da cene mesa i svih onih lepih stvari od mesa napravljenih, ovde budu kao one tamo. „Tek tada ćemo znati da nismo džabe krečili“, zaključuje dr Zoran Mićović, direktor Uprave za veterinu Ministarstva poljoprivrede.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Ljudi se osvešćuju, ohrabruju i udružuju. Tako ujedinjeni možemo sve. Ceo ovaj proces je značajno lekovit za celo društvo, sada svi učimo šta možemo zajedno kada su nam iste bazične vrednosti. Mislim da su i studenti mnogo toga naučili, dosta su iskustveno osetili i na svojoj koži, a, iskreno, i mi “stariji” učimo od njih. Za razliku od mnogih, mislim da je dobro što sve ovo duže traje, jer bi nagle, brže promene verovatno bile i kratkotrajne
Vladajuća partija je kampanju u Zaječaru i Kosjeriću vodila kao u centru Beograda – pravila je mala naselja od šatora, pekla prasiće i jariće, mesila hlebove, točila rakiju i sokove i delila dnevnice. Vučić je kampanju pretvorio u proizvodnu delatnost gde postoji tačna računica koliko “košta” glas, a kako je u mogućnosti da sam određuje način na koji će se trošiti javni novac, bukvalno mu ništa nije skupo. Protiv ovoga stoje građani koji su odlučili da se ne boje, da prihvate socijalni rizik, neki i po cenu da izgube posao. Da li na ova dva mala ogledna polja može da se vidi promena o kojoj se govori i u koju se veruje
Studenti su, kada su izašli sa objedinjujućim, za neke dugo očekivanim zahtevom za vanrednim parlamentarnim izborima – pogodili u metu. Ovaj zahtev je očigledno za naprednjake preveliki izazov, oni i njihovi partneri ne znaju šta bi sa tim, što se najviše vidi po njihovim konfuznim izjavama – tipa: može da bude, ali ne mora da znači, samo da tetki odnesem lek pa ću razmisliti. Pogodili su studenti Vučića i tamo gde ga najviše boli, i to dvared uzastopno: prvo tvrdnjom da je “nenadležna institucija”, a sada i da je postao “kukavica”. Ne sme da raspiše izbore, kojima svako malo preti već 13 godina i koje raspisuje kad mu se ćefne, uvek siguran u pobedu
Presek nedelje je sledeći: imamo nadvlačenje dveju suprotstavljenih struja. Jedna želi da se oslobodi talačke krize u kojoj je drži druga. Prva strana želi izbore. Druga nikome ne ostavlja izbor. Suština je u razlici: vladajuća klika želi da sve ostane isto, a građani – da sve bude drugačije. U tom smislu, studenti i građani su na neki način već pobedili: više ništa nije isto i nikada neće biti isto
Izbor članova Saveta Regulatornog tela za elektronske medije
Dok se čuo huk pobunjenih ljudi sa ulice, nestali su bahatost i bezobrazluk naprednjačkih zastupnika, a kad je buka prošla – nastavili su po starom. Naše pretnje da ćemo izaći iz procesa, a i ni naše žalbe domaćoj javnosti i međunarodnim posmatračima, ne utiču mnogo na naprednjačku mašineriju da posustane u lažima i prevarama, i zato se rešenje za vraćanje ponovljenog procesa u zakonske okvire samo nameće: da se studenti i pobunjeni građani ponovo vrate tamo gde će ih čuti i vlast i Evropa
Žitelje Kosjerića i Zaječara zapala je velika simbolička dužnost. A to je da svojim glasom odbrane čast Srbije od revizionističkog režima koji joj pljuje u oči pretvarajući žrtve u krivce i čije nasilje i laži zaista podsećaju na fašizam
Petorica režimskih batinaša pretukla su studenta Pravnog fakulteta u Beogradu Petra Živkovića. Dok od slučaja Miloša Pavlovića vlast pravi politički cirkus, policija je u noći između ponedeljka i utorka odbila da primi prijavu za premlaćivanje Živkovića
Svako ko proda glas, postaje kmet na Vučićevoj latifundiji. Svako ko ćuti na kapuljaško nasilje, pristaje i na pravo prve bračne noći naprednjačkih velmoža. Možemo i moramo bolje od toga
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!