Od troje kandidata za funkciju poverenika za ravnopravnost, samo jedan je ispunjavao sve zakonom propisane uslove. Međutim, ni on nije izabran
Šta je sve pokazao propali pokušaj izbora poverenika za ravnopravnost, a koga je prema Zakonu o zabrani diskriminacije trebalo izabrati do 1. marta? Pokazao je pre svega da država na problem diskriminacije gleda tek iz prikrajka, da joj nisu od naročite važnosti ni taj zakon ni funkcija poverenika jer nije na vreme razmišljala, jer se svega setila kad je prošlo dvanaest, a čak ni tada nije se potrudila da nađe kandidate koji ispunjavaju zakonom propisane uslove. Povrh toga, pokazala je da ne želi da u ulozi poverenika za zaštitu ravnopravnosti, nezavisnog državnog organa, udela ima i civilni sektor. Moglo bi se reći da je reč o još jednom pokušaju osujećenja formiranja četvrte grane državne vlasti – civilne vlasti (pored zakonodavne, sudske i izvršne), a koja je kod nas u samom začetku.
NEPODOBAN?: Goran Miletić
Zanimljivo je da je među troje prijavljenih kandidata samo jedan ispunjavao sve zakonom propisane uslove: završen Pravni fakultet, najmanje deset godina iskustva u oblasti zaštite ljudskih prava, kao i moralne i stručne kvalitete. No, svejedno, nije izabran. Njegovo ime je Goran Miletić, za poverenika ga je kandidovao LDP, a podržao ogroman deo civilnog sektora, tačnije 211 nevladinih organizacija sa Koalicijom protiv diskriminacije na čelu. Miletić je i jedini kandidat koji je prijavljen u regularno propisanom roku. Njegovom radu u oblasti zaštite prava svih manjinskih grupa u Srbiji nije se imalo šta prigovoriti. Čak je i Nada Kolundžija iz Demokratske stranke, koja je Miletićevu kandidaturu na javnom saslušanju „oborila“, nakon svega priznala da je njegova karijera u oblasti borbe za ravnopravnost „fascinantna“. No, nešto ga je ipak moralo diskvalifikovati. Miletić je otpao jer se, verovatno u panici od najezde nezavisnog, civilnog sektora, u poslednjem trenutku iz rukava izvukao nekakav četvrti uslov za funkciju poverenika, u zakonu nepostojeći, a to je veliko iskustvo u sudnici. I pored iskustva u pravnim poslovima, Miletić po mišljenju Odbora za ustavna pitanja ipak nije imao ono što je najednom postao uslov broj jedan – sudsku praksu. Zanimljivo je i to da nikome do sada, bilo od poverenika bilo ombudsmana i njihovih timova, nije tražen prethodni rad u sudnici, pa tako ni pravedni zakon nije predvideo da jedino poverenik za ravnopravnost mora biti sudski ekspert. No nekako je to ispalo zgodno, pa je skupštinski Odbor za ustavna pitanja odlučio da se idealni kandidat još nije pojavio i izbore proglasio neuspelim.
Valja pomenuti i preostala dva kandidata, od kojih je jedan na kraju odustao, a drugi u stvari nije ni imao nameru da se kandiduje. Ako ćemo iskreno, niko iz vladajuće koalicije nije ni razmišljao o povereniku za ravnopravnost. Tek kada je prošao rok za kandidaturu, ali ne zato što je prošao rok nego zato što je druga strana dala dovoljno jakog kandidata, trebalo je brže-bolje ponuditi i nekog svog. Tako je Demokratska stranka, nedelju dana posle isteka roka koji je odredila predsednica Skupštine, predložila Milutina Đuričića, doktora pravnih nauka, nekadašnjeg sudiju Ustavnog suda, saradnika Ministarstva za ljudska i manjinska prava. Odmah se oglasila i Koalicija protiv diskriminacije, rekavši da se iz podataka ne vidi da ovaj kandidat ispunjava zakonske uslove i da se iz njegove biografije ne vidi da se bavio diskriminacijom, manjinskim ili ljudskim pravima u periodu od 10 godina. Kad je počelo i zadiranje u dalju prošlost, pa nađeno da je Đuričić 1994. učestvovao u pisanju nekakvog „pamfleta“ tadašnjeg Ministarstva za informacije pod nazivom „Rečnik zabluda: sto neistina o Srbiji i srpskom narodu i odgovori na njih“, gde se otvoreno stavio na stranu Slobodana Miloševića, nakon svega, ovaj kandidat se i sam povukao sa izbora.
Na javnom saslušanju tako su ostali Goran Miletić i Gordana Ćušić, koja je inače prvi zamenik građanskog branioca za grad Beograd. Gordana Ćušić je pre svega ovoga, kažu „očevici“, pokazala interesovanje za skupštinski rad, ali, kako je i sama rekla, nije ni pomišljala na mesto poverenika za ravnopravnost. U javnosti je, međutim, rečeno da se ona sama kandidovala za poverenika, što je čak protivno zakonu u kome piše da kandidate mogu jedino predložiti poslaničke grupe. Primedbu Čedomira Jovanovića da u ovoj kandidaturi postoje formalno-pravne manjkavosti, predsednica Skupštine i Odbora za ustavna pitanja Slavica Đukić-Dejanović je odbacila, rekavši da u zakonu u stvari piše da poslaničke grupe imaju pravo, ali ne i obavezu da predlažu kandidata za poverenika. Kako bilo, kandidatura Gordane Ćušić po mnogo čemu nije prošla slavno, pa nikome nije poslužilo na čast što je žena „gurnuta“ u vrzino kolo samo da bi bila protivteža nekome ili nečemu.
Sada je na pomolu druga trka za mesto poverenika i valja zauzeti novi start. Koliko je „Vremenu“ poznato, od Gorana Miletića i u tim novim izborima neće se odustajati. Uostalom, što se izjašnjavanja o njegovoj kandidaturi tiče, na sednici Odbora za ustavna pitanja jedan glas, glas Čedomira Jovanovića, bio je „za“, ostali su bili uzdržani, ali „protiv“ – niko.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Nedelja iza nas deluje kao uvod u poslednju fazu kuvanja kosovske žabe. Šta se saznalo prethodnih dana? Ima li Srbija “crvene linije”? Gde je napravljena najveća greška? Koliko je kosovske Srbe, u kombinaciji sa proračunatom tišinom vlasti, koštalo busanje predsednika u grudi i hvalisanje da će ih Beograd zaštititi po svaku cenu? Koliko ih je koštala podrška Srpskoj listi i ćutanje na pogrešne poteze srpske države? Ponovo se čuje ono – a šta sad? Problem je što svaki put kada se to pitanje postavi, obično kao reakcija na još jednu akciju kosovskih vlasti usmerenu protiv srpske zajednice, istovremeno mogućih i konstruktivnih odgovora sve je manje. Korak po korak
Šta god da je bila suštinska svrha Vulinove posete Moskvi, ona se po Vučića nije završila onako kako je želeo. Vulinov zadatak je valjda bio da ovom posetom demonstrira daljnju bliskost Srbije i Rusije. Umesto toga, Vučić je kao rezultat sastanka Vulina i ruskog predsednika dobio šamarčinu od Putina, koji ga je pozvao da prisustvuje samitu BRIKS u Kazanju
Istraživanje NSPM
11.septembar 2024.Đorđe Vukadinović i istraživački tim NSPM
Za dva meseca intenzivne režimske kampanje procenat protivnika Rio Tinta je sa 55,5 porastao na skoro 60 odsto. A opao je – doduše, neznatno – i broj pristalica projekta “Jadar” (na ispod 25 procenata od ukupnog broja izjašnjenih). A na pitanje ko će imati najveću korist od eventualnog otvaranja rudnika litijuma, samo 21,7 odsto ispitanika reklo je da su to “građani Srbije”, dok ukupno skoro tri četvrtine smatra da će najveću korist imati Rio Tinto, Nemačka i “sadašnja vlast”
Ko se usudio da nezakonito prisluškuje inspektore za borbu protiv droga koji su otkrili Jovanjicu i uhapsili Koluviju, kao i da takve razgovore iz nezakonitog prisluškivanja poturi među dokaze u postupku protiv njih
Ako se zaista uvede obavezno služenje vojnog roka najviše će se radovati vlasnici kafana i šatora - eto njima posla oko ispraćaja. Što se svih drugih tiče – isuviše je nedorečenosti u predlogu koji je na stolu, kao da se grupa neukih malo poigrala sa Vojskom Srbije
Od tri koraka koja je ministar kulture Nikola Selaković najavio u cilju vraćanja upotrebe ćiriličkog pisma, jedan je besmislen, drugi štetan, a treći nije ništa novo
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!