

Crowdfunding
Podrži „Vreme“, podrži pravo novinarstvo
„Vreme“ zavisi samo od vas, jer je čvrsto rešilo da ne pravi trule kompromise. Zato smo pokrenuli crowdfunding kampanju. Uključite se u važan posao očuvanja nezavisnog novinarstva




4. maja 1980, uprkos krupnim i brojnim problemima, nada i vera da su normalan život i razvoj mogući bile su veće nego ikada potom. Zbog svega toga, Josip Broz Tito je i dalje neprikosnoven u kolektivnoj svesti i pamćenju. "Vreme" ovu godišnjicu obeležava objavljivanjem postera sa Titovim likom i kratkom hronologijom njegovog života u štampanom izdanju od četvrtka 29. IV 2010.
Od smrti Josipa Broza Tita 4. maja navršiće se punih trideset godina. Gotovo ništa od njegovog životnog dela nije preostalo. Federalna država koju je stvorio u Drugom svetskom ratu i na čijem čelu je bio trideset pet godina, krvavo se raspala po svojim etničkim granicama. Od komunističkog pokreta i samoupravnog socijalizma koji je gradio, nije ostao ni kamen na kamenu. A nacionalna nezavisnost i suverenost sada su još samo mutna sećanja na celokupnom prostoru protektorata i poluprotektorata bivše Jugoslavije.
Tokom trideset godina od Titove smrti vidljivo i opipljivo se menjao stav javnosti o njemu. Početkom osamdesetih bio je deifikovan; deset godina kasnije satanizovan; nakon dvadeset godina o njemu se govorilo sa nostalgijom; danas kao o velikoj istorijskoj ličnosti. U toku te tri decenije, izgovaranje punim ustima „Drug Tito“ zamenilo je kroz zube proceđeno „Broz“, a ovo opet „Tito“ ili „Maršal“ uz setan osmeh.
Kako vreme odmiče, Titovo doba izgleda kao idiličan period stabilnosti, napretka i sigurnosti u kome su deca bolje živela od svojih roditelja i kada se znalo šta je red. Sećanja savremenika mahom su pozitivna, srednjoj generaciji sve to izgleda kao mutna i paperjasta uspomena iz detinjstva, kada još ništa u životu nije krenulo naopako, a dvadesetogodišnjacima poput bajkovitih priča iz davnine.
Bez velikog napora, naravno, danas se kao na dlanu vidi šta je sve u Titovom dobu bilo loše i pogrešno. Bilo je to vreme u kome su građani, tretirani kao politički maloletnici, društveni problemi i nacionalne frustracije, gurani pod tepih, a prava i slobode koje sa sada podrazumevaju – nezamislive. Bilo je svega: i nepravde i licemerja i policijskog nasilja i režimske osionosti i političkog voluntarizma. U toj vlasti bili su ugrađeni svi uzroci njene propasti.
Sve to je dobro poznato i ne predstavlja problem. Reč je o nečem drugom. A to je činjenica da su svi oni koji su bili na vlasti posle Tita jednostavno podbacili, i to debelo. Tri decenije nakon njegove smrti veći deo bivše Jugoslavije muči se i grči poput kakvih evropskih parija. Brojna pitanja iz Titovog doba i danas su nerešena, a otvorena su i mnoga druga s kojima on nema veze.
U trenutku Titove smrti ugled u svetu, samopoštovanje i odlučivanje o svojoj sudbini svih onih koji su živeli od Vardara do Triglava bili su neuporedivi sa ovim danas; tog 4. maja 1980, uprkos krupnim i brojnim problemima, nada i vera da su normalan život i razvoj mogući bile su veće nego ikada potom. Zbog svega toga, Josip Broz Tito je i dalje neprikosnoven u kolektivnoj svesti i pamćenju.
„Vreme“ ovu godišnjicu obeležava objavljivanjem postera sa Titovim likom, dimenzija 55×82cm i kratkom hronologijom njegovog života, u štampanom izdanju koje je u prodaji od četvrtka 29. aprila 2010.


„Vreme“ zavisi samo od vas, jer je čvrsto rešilo da ne pravi trule kompromise. Zato smo pokrenuli crowdfunding kampanju. Uključite se u važan posao očuvanja nezavisnog novinarstva


Antirežimski blok veoma dobro stoji u Sevojnu, Boru, Kuli, Bajinoj Bašti i Aranđelovcu. Nešto je slabiji u Smederevskoj Palanci, Kladovu, Majdanpeku, Knjaževcu i Lučanima. Manje zbog toga što se nije baš najbolje organizovao, više usled visoke startne pozicije režima u pojedinim delovima zemlje – analitičari kažu da je SNS najmanje oslabio na jugu i istoku Srbije


Kada vlast ignoriše posledice svojih odluka, ne samo da zanemaruje sadašnje žrtve, nego i stvara kulturu u kojoj svaka buduća katastrofa postaje legitimna


Slučaj u kome se patrijarh Porfirije (na slici) suočava sa mogućnošću da protiv njega bude pokrenut postupak zbog mobinga – koji je u krajnjoj suprotnosti sa hrišćanskim vrednostima – ostavio je gorak utisak u delu javnosti u Srbiji, najpre među onima koji, ruku na srce, naivno veruju da se takve stvari u Crkvi ne događaju. Međutim, poznavaoci crkvenih prilika odavno znaju da su slučajevi mobinga nad sveštenicima koji izađu u javnost nažalost samo vrh ogromnog ledenog brega o kojem se malo govori


U kojoj meri su istinite informacije da se Vojska Srbije ozbiljno “bilduje” oružjem? Čemu služi jačanje oružanih kapaciteta i, samim tim, kakve se poruke šalju za unutrašnju upotrebu, a kakve su poruke namenjene okruženju? Da li vojna saradnja Zagreba, Tirane i Prištine zaista plaši režim i Vučića ili je sve to predstava koja hrani sujetu jednog čoveka? Zašto se u ovom tenutku preko prorežimskih medija tendenciozno plasira vojna “moć”, kakva je korelacija ovog propagandnog paketa sa izborima, a kakva je u širem kontekstu geopolitičkih prilika? Na ova pitanja odgovaraju Vojkan Kostić, Petar Bošković i Boško Jakšić
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve