
Jezik
„Neopoziva ostavka“ – vrag u rečima
Lepo je kad se narod bavi i jezikom. Recimo, povodom toga šta u slučaju Željka Obradovića znači „ostavka“ i koliko je bitno da li jeste ili nije „neopoziva“
DRUŽENJE, RAZUMEVANJE, DARIVANJE: I. Josipović i B. Tadić / foto: reuters
Predsednik Hrvatske Ivo Josipović je 18. i 19. jula boravio u prvoj zvaničnoj poseti Srbiji, a s predsednikom Srbije Borisom Tadićem sreo se po peti put u toku ove godine
Dva predsednika su, posle susreta u Beogradu, izjavili da su Srbija i Hrvatska, nakon problematičnih odnosa u prošlosti, našle pravi put za rešavanje otvorenih pitanja, kao što su traganje za nestalima u ratu, povratak 70.000 srpskih izbeglica iz Hrvatske, zaštita njihove imovine i rešavanje stambenih pitanja, zaštitu pisma i jezika Srba u Hrvatskoj, pitanje granice, pitanje nestalih, pitanje manjina i zaštite njihovih prava.
Predsednici Tadić i Josipović, razgovarali su u Beogradu sa izbeglicama iz Hrvatske koje su ukazale na probleme vraćanja stanarskih prava, obnove imovine, neisplaćenih penzija, konvalidacija radnog staža, na probleme sa stambenim zbrinjavanjem, na nemogućnost otkupa stanova, probleme sa državljanstvom i ekonomsku održivost povratka. Hrvatska je najavila da će svakom od izbeglih moći da bude dostupan spisak onih protiv kojih se vodi istraga za ratne zločine. Njihova tajnost je obeshrabrivala mnoge izbegle Srbe da idu u Hrvatsku.
Između Srbije i Hrvatske očekuje se pomak u saradnji policija i tužilaštava i na polju ekonomije. U razgovoru Josipovića sa srpskim premijerom Cvetkovićem najavljena je mogućnosti za saradnju na realizaciji regionalnih infrastrukturnih i energetskih projekata.
Josipović, koji je, po sopstvenim rečima, tokom devedesetih godina i sam bio deo civilnog društva, sreo se s predstavnicima NVO-a u Beogradu kada je izjavio da će, u svom političkom angažmanu, nastaviti da pokušava da doprinese pomirenju u regionu. Kao pozitivne doprinose smirivanju Josipović u intervjuu za RTS ističe rad međudržavne komisije, Sporazum o izručivanju, borbu protiv korupcije, vojni sporazum o saradnji, koji je doskora bio nezamisliv, zatim dogovor o predaji dokumenata radi rešavanja sudbine nestalih osoba, intenziviranje programa povratka i stambenog zbrinjavanja…
Jedno od otvorenih pitanja se odnosi na Hrvatsku tužbu protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu i srpske kontratužbe o čemu Josipović, koji je inače koautor hrvatske tužbe, kaže da su tužbe podnete zbog rešavanja određenih problema i ako se one mogu rešiti van suda, „tim bolje“.
Normalizaciju političkih odnosa prati i normalizacija ljudskih odnosa, postepeno se, na primer, povećava broj srpskih turista u Hrvatskoj, mada tu normalizaciju prate sporadični incidenti, kao što je pojava transparenta „Srbe na vrbe u Splitu“. Produžena zategnutost je najvidljivija početkom svakog avgusta kada se u Kninu slavi hrvatska pobeda, a u crkvi svetog Marka u Beogradu odbegli Srbi se okupljaju na parastosu žrtvama.
Josipović se prošetao Knez Mihailovom ulicom u Beogradu u kome je, inače, 1985. služio vojni rok – obuku je završio na Avali, nastavak roka je služio u Generalštabu JNA, a posle vojske s kompozicijom Samba da camera pobedio je na međunarodnom takmičenju Svetske federacije muzičke omladine na „Kolarcu“. Na Kalemegdanskoj terasi on je prisustvovao susretu srpskih i hrvatskih umetnika.
Predsednik Tadić je predsedniku Josipoviću, koji ističe nužnost povratka kulturnog blaga, uručio ikonu Svete Bogorodice iz crkve svetog Dimitrija u Dalju, kao simboličnu ilustraciju namere Srbije da Hrvatskoj vrati kulturna dobra na čijem popisivanju radi Mešovita komisija. U knjižari Plato predsednik Tadić mu je poklonio i Leksikon YU-mitologije, s posvetom.

Lepo je kad se narod bavi i jezikom. Recimo, povodom toga šta u slučaju Željka Obradovića znači „ostavka“ i koliko je bitno da li jeste ili nije „neopoziva“

Mnogo koji navijač je oglasio „kraj Partizana“. Ili jer je u odlasku Željka Obradovića video rušenje po notama režima ili jer klub koji napusti njegova najveća legenda gubi moralno pravo da postoji. To je naslovna tema novog „Vremena“

Željko Obradović više nije trener “Partizana”. Otišao je jer nije mogao više, i uz reči koje predsedniku kluba Ostoji Mijailoviću ne ostavljaju prostor ni za šta osim da podnese ostavku. Navijači nisu dočekali da dosanjaju “jedan davni san”. Kako je jedan čovek postao više od košarke i kako je došlo do neslavnog kraja

Šta se desi kad brane oko Pionirskog parka puknu i horde ćacija se izliju na gradove u Srbiji u kojima se održavaju lokalni izbori? To smo proteklog vikenda gledali u Mionici, Negotinu i Sečnju. Nije ovo tekst o lokalnim izborima, ni o rezultatima, jer izbora tog dana u suštini nije ni bilo. Sve što smo videli bilo je bezvlašće, teror, suspenzija zakona i države, te opšta vladavina nasilnika i batinaša sa crnim kačketima. Takođe i nova fazu represije koja je još jača i iracionalnija

Srpska napredna stranka ne sme i neće raspisati parlamentarne izbore u skorije vreme. Razlog je jednostavan – ako je ovako prošla u Mionici, Sečnju, Kosjeriću i Zaječaru, u malim sredinama gde tradicionalno ima najtvrđu infrastrukturu i najlojalnije biračko telo, onda je stanje u Beogradu, Novom Sadu, Valjevu, čak i na nivou republike nesagledivo lošije. Zato su izbori sada po prvi put za SNS prestali da budu demonstracija sile i postali nepoznanica. A nepoznanica je opasna: nosi mogućnost da se izbori izgube
Odlazak najboljeg evropskog trenera
Ništa nije crno-belo osim “Partizana” i Željka Obradovića Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve