img
Loader
Beograd, 20°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Srpsko-evropska posla

Ćirilično-latinične peripetije

06. oktobar 2010, 18:59 Ivan Hrašovec
fotografije: ivan hrašovec
Copied

Smešno je kada na državnoj zgradi zvanični naziv nekog ministarstva pored ćirilice, umesto latiničnim pismom sopstvenog jezika, uklešemo na engleskom

„Govori srpski da te ceo svet razume“, čuvena je naša izreka. Danas bi ona trebalo da glasi: „Govori srpski da se ne bi izgubio.“

NIJE ISTO: Dablinska i zlatiborska (gore) varijanta dvojezičnosti

Funkcija govorne, a pogotovu pisane reči jeste da širi informacije i ideje, da omogućava i olakšava komunikaciju među ljudima. Ipak, kod nas je, kao i mnoge druge stvari, to sve postavljeno nekako naglavačke.

Počnimo od malih, naizgled nebitnih svari: orijentacije u prostoru. Putokazi, oznake ulica, ili natpisi na ustanovama često ne stoje na mestima na kojima bismo ih očekivali, a tamo gde su postavljeni, postavljeni su potpuno nakaradno i svakome ko ne živi ovde dovoljno dugo da mu takvi natpisi ni ne trebaju, zapravo stvara veliku konfuziju.

U Evropi obično svi gradski i međugradski autobusi imaju jasno napisane oznake linije na kojoj saobraćaju. I kod nas odskora postoje te svetleće oznake odredišta na koje autobus vozi, ali se veoma često desi da „majstor“ zaboravi da na okretnici promeni natpis smera, pa tako često viđate „šesnaesticu“ koja jezdi ka Karaburmi s natpisom „Novi Beograd“ ili „dvadesetčetvorku“ koja ka Neimaru grabi s natpisom „Dorćol“. O antologijskom natpisu „Кнјежевац“ na liniji 37, koji opstaje godinama, ne vredi trošiti reči.

Ako ste se nekad našli u inostranstvu, verovatno ste primetili kako se relativno lako možete snaći u nepoznatoj sredini, kako jednostavno naučite da čitate kartu metroa, da se orijentišete u centru grada, uđete u pravi autobus ili da nađete put do udaljenog turističkog centra. Jednostavno, tamo neko o tome brine.

Ovde, pored standardne nebrige za „sitnice“, imamo još jedan problem: mogućnost da posve ravnopravno možemo da koristimo dva različita pisma. Umesto da iskoristimo ovu blagodet, mi smo je doveli do neshvatljivog apsurda.

U želji da zaštitimo jedno od dva pisma, često sramotimo sopstveni jezik, kako bismo pokazali da nismo bliski sa dojučerašnjom braćom, dodvoravamo se dalekim narodima koji ne mare previše za nas. I čitava stvar ispada, u najmanju ruku, smešna.

Umesto da ravnopravnost ćiriličnog i latiničnog pisma istaknemo kao našu kulturološku prednost u šarolikom evropskom miljeu, mi pokušavamo da se predstavimo kao zemlja duboko ukorenjenog ćiriličnog pisma. Ipak, svesni na momente da stranci ne umeju da čitaju ćirilicu, često bežimo u još gore rešenje: latinične natpise pišemo na engleskom jeziku!

Možemo priznati da je engleski lingua franca, univerzalno sredstvo komunikacije u današnjem svetu, ali jedno je sporazumevati se u radnji, a posve drugo kad na državnoj zgradi zvanični naziv nekog ministarstva pored ćirilice uklešemo i na engleskom jeziku.

Možemo pretpostaviti da velika većina stranaca zna latinicu. U snalaženju kroz ulice prestonice, to bi bilo sasvim dovoljno: latinični nazivi ulica upareni sa latiničnom mapom grada.

Ovako, stranac kod nas i ako dobije mapu grada na latinici, na terenu neće biti u mogućnosti da proveri gde se zaista nalazi jer su nazivi ulica ispisani samo ćirilicom.

Dodatni problem predstavljaće stari i novi nazivi ulica. Mnoge mape imaju upisane stare nazive ulica, pa ako naš posetilac i uspe da nauči ćirilicu, i dalje će mu biti nejasno gde se nalazi ako mu je prijatelj rekao da dođe u Ulicu Đure Đakovića, na mapi piše Vanizelosova, a na tabli Поенкареова. Prosto je neverovatno kako se niko od nadležnih nije setio jednostavnog principa da novi natpis ulice postavi pored starog, da stari prekriži crvenom bojom, pa kada svima postane jasno kako se ulica zove „po novom“, ukloni stari naziv.

Irska je 1921, posle više stotina godina engleske vladavine, najzad izvojevala nezavisnost i postala samostalana država. Na tu činjenicu Irci su veoma ponosni i često je potenciraju. Irci su star narod, bogate tradicije. Imaju svoj specifičan jezik, teško razumljiv običnim turistima. Ipak, Irci su i veoma praktični. Tradiciju neguju, ali u svakodnevnom životu koriste se engleskim jezikom. Da li su se odrekli irskog? Ne. Svi natpisi su dvojezični, tako da se u Irskoj ne osećate konfuzno. Nazivi na irskom ispisani su malim, a na engleskom velikim slovima.

I kod nas na glavnim državnim putevima postoje oznake na oba pisma. Ipak, ispisane su istom vrstom slova, a pošto su ćirilica i latinica relativno slične, strancu koji gleda u natpis prosto nije jasno šta je pisac hteo da kaže. Ne razume u prvom trenu da je reč o istom nazivu provučenom kroz prizmu ravnopravnosti pisama. A u vožnji je bitno da se sve shvati baš u prvom trenutku. Nikome nije palo na pamet da na neki način izdiferencira natpise na ćirilici i latinici, kao što je to urađeno u Irskoj (velika i mala slova) ili Grčkoj (bela i žuta slova).

Naravoučenije: ispisivanje i postavljanje oznaka isuviše je bitno da bi bilo prepušteno putarima i saobraćajnim tehničarima.

Ovaj članak je napravljen uz podršku Evropske unije. Sadržaj ovog dokumenta je isključiva odgovornost nedeljnika „Vreme“ i ni na koji način ne odražava stavove i mišljenje Evropske Unije. Projekat („Vrline života u porodici evropskih naroda“) finansira Evropska unija kroz program Medijski fond u okviru evropskih integracija, kojim rukovodi Delegacija EU u Srbiji a realizuje BBC World Service Trust.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Svet
sirotiste u nigeriji

Nigerija

28.april 2026. A.M.

Naoružani napadači ubili najmanje 29 ljudi u Nigeriji

Dva napada su se dogodila u Nigeriji. U jednom su ljudi ubijeni, a u drugom deca kidnapovana

Državni sekretar SAD Marko Rubio ispred američke zastave u tamnoplavopm odelu sa svetloplavom kravatom

Mirovni pregovori između SAD i Irana

28.april 2026. A.I.

Rubio: Iran Ormuski moreuz koristi kao „ekonomsko nuklearno oružje”

Državni sekretar SAD Marko Rubio optužio je Teheran da Ormuski moreuz koristi kao „ekonomnsko nuklearno oružje”, a Iran je američku blokadu iranskih brodova nazvao “povratkom piraterije”

Mađarska

27.april 2026. B. B.

Panika među Orbanovim tajkunima: Pakuj avione, spasavaj šta se spasiti može

Od kako je odlazeći premijer Mađarske Viktor Orban izgubio izbore, među njegovim bliskim saradnicama vlada panika. Oni koji su se obogatili krenuli su u bežaniju, piše "Gardijan", prebacuju ubrzano svoju imovinu u inostranstvo

Jagma za oružjem

27.april 2026. Peter Hile (DW)

Vrli novi svet: Naoružavanje do zuba

Uporedo sa razbuktalim sukobima i porastom globalne nestabilnost padaju istorijski rekordi u trci u naoružavanju

SAD

27.april 2026. B. B.

Pucnjava, panika, hapšenje: Ko je atentator na Donalda Trampa

Kol Tomas Alen (31) iz Kalifornije, osumjičen da je pokušao da ubije predsednika SAD Donalda Trampa, je mašinski inženjer, programer igara i nastavnik. Koji je motiv imao

Komentar
Viktor Rajić, dečak koji hekla, internet zvezda, daje intervju televiziji Nova
Heklaj, Viktore, nek’ crknu dušmani!

Frustrirane budale na internetu nisu mogle da zaobiđu ni Viktora Mitića, dečaka od jedanaest godina koji hekla. To je vrli novi svet

Nemanja Rujević
Zajednička konferencija za novinare opozicionih poslanika

Pregled nedelje

Šta će biti sa opozicijom – možda se ujedini

Pred opozicijom je teška odluka. Izići na izbore i rizikovati  još jedan poraz ili podržati studente u stvaranju referendumske atmosfere. Šta nam govore rezultati nedavnog glasanja u Mađarskoj

Filip Švarm
Nikola Selaković

Komentar

Ko to može Selakovića da „povuče za Generalštab“

Ministar kulture Nikola Selaković nasred Skupštine poručuje opoziciji da može da ga “povuče za Generalštab”. To je ispod zdravog razuma, pristojnosti, a pre svega časti

Sonja Ćirić
Vidi sve
Vreme 1842
Poslednje izdanje

Represija i dirigovana anarhija u Vučićevoj Srbiji

Koliko živ čovek može da podnese Pretplati se
Represija i dirigovana anarhija (III): Informerov rijaliti sa “dekom”, pozornikom i Vučićem

Združeni napad na zdrav razum

Paralele: Srbija i Mađarska

Borba za duše nagnute nadesno

Intervju: Srđan Dragojević, režiser i pisac

Pokažite kičmu, pokažite obraz

Roman

Poigravanje pravilima igre

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1842 22.04 2026.
Vreme 1840-1841 08.04 2026.
Vreme 1839 02.04 2026.
Vreme 1838 25.03 2026.
Vreme 1837 18.03 2026.
Vreme 1836 11.03 2026.
Vreme 1835 05.03 2026.
Vreme 1834 26.02 2026.
Vreme 1833 18.02 2026.
Vreme 1832 11.02 2026.
Vreme 1831 05.02 2026.
Vreme broj 1830 28.01 2026.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure