

Crowdfunding
Podrži „Vreme“, podrži pravo novinarstvo
„Vreme“ zavisi samo od vas, jer je čvrsto rešilo da ne pravi trule kompromise. Zato smo pokrenuli crowdfunding kampanju. Uključite se u važan posao očuvanja nezavisnog novinarstva




"Udaja državne mezimice"; Vreme 1034
„Draž tendera – čak i ako su namešteni, oni posmatračima nude obilje informacija, a svim akterima nameću rizike najvećeg intenziteta“, napisa Dimitrije Boarov u „Vremenu“ i sa tim se baš slažem. Još ćemo se naslušati čudesnih informacija od „Tadića i njegovih“, pa i od Boarova, dok se ne završi ova ujdurma oko Telekoma Srbija koju neki nazivaju prodajom državnog vlasništva.
Sa pomenutim autorom se slažem i da vlast laže na ovu temu, ili kako on piše: „Oni iz svojih razloga nisu dovoljno objasnili građanima Srbije u koliko krupnim ekonomskim problemima se nalazi zemlja. Zbog toga je lansirana priča da se Telekom prodaje radi izgradnje autoputeva.“
Složiću se i da je „ovakva prodaja politički profitabilna za vladajuću koaliciju (to jest da će njeni politički profiti biti veći od političkih troškova)“. Kao i sa procenom da će „Tadić i njegovi imati načina da povodom prodaje Telekoma Srbija podsete opoziciju na to šta je sve prodato i kako je prodato i kada je Koštunica bio premijer, mada su u svim tim poslovima asistirali i on i njegovi. Uostalom, još je Milošević (1997. godine), ‘uz podršku naroda’, bio prodao pola Telekoma za 1,5 milijardi nemačkih maraka.“
Mogao bih da nabrojim još nekoliko saglasnosti sa pojedinim stavovima iz ovog teksta, ali važnije je da nabrojim šta smatram netačnim i sa čime se ne slažem.
Nema odluke Vlade
U prvoj rečenici svoga osvrta na sudbinu Telekoma Srbija, Boarov piše da je „Vlada Srbije 14. oktobra donela odluku o prodaji 51 odsto kapitala svog udela u akcionarskom društvu Telekom Srbija“, ali to nije istina. Već je više puta preko medija plasirana vest kako je Vlada donela takvu odluku, ali raspolažemo dokazima da – odluke Vlade o prodaji Telekoma (još) nema. Prema tome, Vlada nije sprovela zakonit postupak za odlučivanje o ovoj prodaji.
Tajne analize i prognoze umesto zakonite odluke sa obrazloženjem
Boarov smatra da je vlast mogla da stavi javnosti na uvid „radne projekcije“ i „tmurne prognoze“ pa je uveren da bi posle toga „grupa stručnjaka“ našla odgovor na pitanje koje su postavili Borisu Tadiću, predsedniku Republike – koji su stručnjaci, navedeni imenom, prezimenom i referencama, učestvovali u izradi studije opravdanosti prodaje Telekoma. „Deklarativne i zvanične strategije razvoja“, tvrdi autor, ne treba čitati u potrazi za odgovorom na pitanje šta to radi Vlada.
Kako su to tajne projekcije i prognoze – makar bile i radne i tmurne – postale važnije od zvaničnih strategija, zakona i činjenica? Poznato je po kojoj se proceduri donose ovakve odluke, kao što je prodaja državnog vlasništva u Telekomu? Zato se ne slažem da bilo kakve anonimne i tmurne prognoze mogu da zamene obrazloženu odluku kvalifikovanih autora, niti mišljenja bar dva nadležna ministarstva koja su dužna, po Poslovniku o radu Vlade Srbije, da se izjasne o predlogu takve odluke – pre nego što je Vlada uopšte stavi na dnevni red. Ničega od toga – što su obaveze državnih organa – nema povodom prodaje Telekoma, sem „radnih i tmurnih prognoza“ koje su poznate samo autoru „Vremena“? Potcenjivanje „deklarativne i zvanične strategije razvoja“, prilikom odlučivanja Vlade, da i ne pominjem.
Prodaja potrošenog kapitala sa opasnim zakašnjenjem
Tek kada počne da nabraja „ekonomske argumente“ za prodaju Telekoma, autor još više zbunjuje i podstiče na neslaganje, pošto tvrdi da je studiranjem tih, javnosti nepoznatih, tmurnih prognoza, zaključio da je sav društveni i državni kapital privrede Srbije „unapred potrošen u Miloševićevoj deceniji“. Odmah zatim dodaje – u prilog prodaje Telekoma – kako je „prodaja tog kapitala opasno zakasnila“, što znači da ipak nije „sav potrošen“?
Ko pravi gubitke, a ko iskazuje dobit
Sledi tvrdnja da „u javnim preduzećima Srbije, prema podacima s kraja 2009. godine, ima tri milijarde evra nepokrivenih gubitaka i da se kapital tih preduzeća hronično topi“. Nejasno je da li se to odnosi i na Telekom Srbija, mada je jasno da je pomenuto javno preduzeće u 2009. godini (prema zvaničnim i dostupnim podacima) najprofitnije u Srbiji. Imajući u vidu prihod i profit Telekoma Srbija, postavlja se pitanje čemu ovde služi podatak o nepokrivenim gubicima u javnim preduzećima?
Šta nije tačno
Odgovorio bih i na ono da je dobro da neko sad „veliki stane iza nas“. Iskustva u regionu pokazuju kako „veliki stoje iza malih“ u oblasti telekomunikacija – visoke cene, male investicije, otpuštanja, sve u cilju postizanja što većeg profita – što zvanični podaci EU i pokazuju. U zemljama regiona koje su prodale operatore, cene bazičnih usluga su od četiri do deset puta više, manji je broj fiksnih linija (koje se koriste za brzi internet i telefon) i mnogo je veći broj korisnika po zaposlenom (pretpostavka za lošije usluge) nego u zemljama koje nisu prodale operatore (kao što su zapadnoevropske zemlje i Srbija).
Što se tiče duga „Telekoma Srbije od čitavih 758 miliona evra“, naveo bih koliko je koji zainteresovan kupac zadužen: Dojče telekom 41 milijardu evra, Telekom Austrija 36,2 milijarde evra, Frans telekom 34 milijarde evra, Oraskom T pet milijardi evra. Upoređujući godišnje izveštaje o poslovanju ovih operatora i Telekoma Srbija, može se videti da su svi i u apsolutnom i u relativnom smislu zaduženiji od Telekoma Srbija.
Dodao bih da prihod po zaposlenim ne govori o efikasnosti, nego o visokim cenama telekomunikacionih usluga u ovim zemljama. Pri tome, nije tačan podatak da je u slovenačkim telekomunikacijama prihod po zaposlenom pet puta veći nego je oko dva i po puta veći (prema godišnjim izveštajima ove dve kompanije).
Eksplozija tražnje ili perspektivna industrija?
Za rezultate Telekoma Srbija autor piše da su „njegovi dosadašnji finansijski uspesi samo plod eksplozije tražnje za uslugama u mobilnim komunikacijama“. Ta „eksplozija“ valjda znači da Telekom posluje u perspektivnoj privrednoj oblasti koju sa razlogom nazivamo industrijom budućnosti. Zar to nije razlog da se čuva i razvija, a ne da se prodaje zbog „političkog profita Tadića i njegovih“?
„Neki novi nivo“
Verovatno je u nekoj tmurnoj prognozi Boarov pronašao da „za investicije u neki novi tehnološki nivo četvrte generacije Telekomov profit nije dovoljan“, pa je to – novi argument za bezobzirnu prodaju ove firme. Bilo bi lepo da svi saznamo, bar malo, šta zaista piše u tim tajanstvenim prognozama, a ne da govorimo o „nekom novom tehnološkom nivou“ za koji bismo još morali da poverujemo kako je za nas nedostižan. Možda autor „Vremena“ ne veruje da u Srbiji ima ljudi koji znaju o „tehnološkom nivou“ više od pisaca tmurnih prognoza, ali ja se sa tim ne slažem.
Tehnologije četvrte generacije su u samom začetku te se standardi još formiraju. Gde je tu Telekom Srbija? Telekom Srbija učestvuje u dva naučno-razvojna evropska projekta Lola i Exalted, koja se bave upravo tehnologijama četvrte generacije. To znači da je Evropska komisija prepoznala Telekom Srbija kao jednog od lidera u ovoj oblasti. Žalosno je da gospodin Boarov ili nema pojma o tome ili vređa i potcenjuje domaće stručnjake ili piše u nečijem interesu, mada ne poznaje temu o kojoj je reč.
I da ovoga puta ne pomenem baš sva neslaganja sa tekstom u „Vremenu“, primetiću da je Boarov napisao ironično – pod znakom navoda – da je „grupa stručnjaka“ (na čelu sa rektorom Beogradskog univerziteta prof. dr Brankom Kovačevićem, a na repu sa urednikom „Balkan magazina“ Slavoljubom Kačarevićem), kao prethodnica Koštuničinog stava da nikako ne treba prodavati Telekom, početkom ove godine uputila otvoreno pismo predsedniku Republike Borisu Tadiću“.
Otvoreno pismo, podsećam, upozoravalo je da bi odluka o prodaji Telekoma Srbija „trebalo da bude plod sistematskog promišljanja timova stručnjaka i kao takva optimalna za sadašnje i buduće generacije građana Srbije. Međutim, istupi Vladinih i partijskih zvaničnika u javnosti ne izazivaju očekivanu pozitivnu reakciju.“
Tvrdim da nema mesta znacima navoda uz ove stručnjake: dr Aleksandra Smiljanić, prethodna ministarka za telekomunikacije, dr Branko Kovačević, redovni profesor Elektrotehničkog fakulteta, rektor Univerziteta u Beogradu, dr Miodrag Popović, redovni profesor, dekan Elektrotehničkog fakulteta Univerziteta u Beogradu, dr Mirko Vasiljević, redovni profesor, dekan Pravnog fakulteta Univerziteta u Beogradu, dr Dragan Antić, redovni profesor, dekan Elektronskog fakulteta u Nišu, dr Ilija Ćosić, redovni profesor, Dekan Fakulteta tehničkih nauka u Novom Sadu, dr Nebojša Popov, naučni savetnik, dr Borivoje Lazić, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, bivši dekan Elektrotehničkog fakulteta, dr Vladimir Milačić, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, dr Vera Vratuša, profesor Univerziteta u Beogradu, prof. dr Časlav Ocić, dopisni član SANU-a, prof. dr Danijel Cvijetičanin, redovni profesor Univerziteta Singidunum, Aleksandar Marinčić, redovni profesor Elektrotehničkog fakulteta Univerziteta u Beogradu u penziji, redovni član SANU-a.
Neka je moje ime i „na repu“ ovog otvorenog pisma. Tu nema nijednog lažova, ni bogataša sumnjivog bogatstva, ni pripadnika vlasti koja profitira od prodaje državne imovine. Neka gospodin Boarov vidi na kakvom se repu sam nalazi kada se svrstao uz one koji ovako propagiraju prodaju Telekoma Srbija. A to što je naše upozorenje postalo „prethodnica stava“ barem jednog srpskog političara – baš mi je drago, šteta je što još poneko neće da uvaži argumente onih koji znaju više.


„Vreme“ zavisi samo od vas, jer je čvrsto rešilo da ne pravi trule kompromise. Zato smo pokrenuli crowdfunding kampanju. Uključite se u važan posao očuvanja nezavisnog novinarstva


Antirežimski blok veoma dobro stoji u Sevojnu, Boru, Kuli, Bajinoj Bašti i Aranđelovcu. Nešto je slabiji u Smederevskoj Palanci, Kladovu, Majdanpeku, Knjaževcu i Lučanima. Manje zbog toga što se nije baš najbolje organizovao, više usled visoke startne pozicije režima u pojedinim delovima zemlje – analitičari kažu da je SNS najmanje oslabio na jugu i istoku Srbije


Kada vlast ignoriše posledice svojih odluka, ne samo da zanemaruje sadašnje žrtve, nego i stvara kulturu u kojoj svaka buduća katastrofa postaje legitimna


Slučaj u kome se patrijarh Porfirije (na slici) suočava sa mogućnošću da protiv njega bude pokrenut postupak zbog mobinga – koji je u krajnjoj suprotnosti sa hrišćanskim vrednostima – ostavio je gorak utisak u delu javnosti u Srbiji, najpre među onima koji, ruku na srce, naivno veruju da se takve stvari u Crkvi ne događaju. Međutim, poznavaoci crkvenih prilika odavno znaju da su slučajevi mobinga nad sveštenicima koji izađu u javnost nažalost samo vrh ogromnog ledenog brega o kojem se malo govori


U kojoj meri su istinite informacije da se Vojska Srbije ozbiljno “bilduje” oružjem? Čemu služi jačanje oružanih kapaciteta i, samim tim, kakve se poruke šalju za unutrašnju upotrebu, a kakve su poruke namenjene okruženju? Da li vojna saradnja Zagreba, Tirane i Prištine zaista plaši režim i Vučića ili je sve to predstava koja hrani sujetu jednog čoveka? Zašto se u ovom tenutku preko prorežimskih medija tendenciozno plasira vojna “moć”, kakva je korelacija ovog propagandnog paketa sa izborima, a kakva je u širem kontekstu geopolitičkih prilika? Na ova pitanja odgovaraju Vojkan Kostić, Petar Bošković i Boško Jakšić
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve