
Jezik
„Neopoziva ostavka“ – vrag u rečima
Lepo je kad se narod bavi i jezikom. Recimo, povodom toga šta u slučaju Željka Obradovića znači „ostavka“ i koliko je bitno da li jeste ili nije „neopoziva“
foto: tanjug
Politički direktor Ministarstva spoljnih poslova
Osnovni podaci: Rođen 1974. u Novom Sadu. Odrastao na novosadskom Limanu. Maturirao u Karlovačkoj gimnaziji, a potom upisao i diplomirao na Pravnom fakultetu. Advokatski pripravnik je prvo njegovo zaposlenje. U diplomatiji je od 2001, u Ministarstvo spoljnih poslova došao je preko javnog konkursa. Iz Srbije odlazi 2003. u Vašington, u ambasadu tadašnje državne zajednice Srbija i Crna Gora (tada je ambasador bio Ivan Vujačić). Borislav Stefanović je bio zadužen za lobiranja u američkom kongresu i zaslužan je za osnivanje srpskog kokusa na Kapitolu. Vremenom, napreduje do mesta zamenika ambasadora. U SAD je službovao do 2007. godine i kada je maja 2007. Vuk Jeremić izabran za ministra spoljnih poslova, Borislava Stefanovića je pozvao u Beograd za šefa svog kabineta i, ujedno, političkog direktora u Ministarstvu spoljnih poslova.
Borislav Stefanović je u mladosti bio panker i basista u bendu Generacija bez budućnosti. I danas ponekad zasvira i bas. Član je DS-a.
Glavni posao: Koordinator srpskih timova za pregovore s kosovskim institucijama. Dnevnik „Blic“ je poslednjeg dana novembra objavio da je Stefanović kao čovek od velikog poverenja lični izbor predsednika Srbije Borisa Tadića, i da je izabran da vodi srpski pregovarački tim među nekoliko kandidata od kojih su najpoznatiji Jovan Ratković, Dušan Bataković i Zdravko Ponoš. Upućeni kažu da je Stefanović „doveden da rešava pitanja, a ne da ih odlaže i odugovlači“. Njegov zamenik biće Vlada Jovičić, savetnik u Ministarstvu za Kosovo i Metohiju, dok će ostali članovi tima biti eksperti koji će se menjati u zavisnosti od teme razgovora. Očekuje se da će prve teme razgovora biti pitanja sudbine nestalih, saobraćaja ili komunikacija, pišu beogradski mediji.
Kako ga vide: Borislava Stefanovića vide kao „eksperta za tajne poslove“ i kao čoveka za specijalne zadatke, što njegova biografija i potvrđuje. Aktivno je bio uključen u niz najosetljivijih diplomatskih zadataka i poslova, kao što su: pregovori u rešavanju afere „satelit“, organizacija posete ruskog predsednika Dmitrija Medvedeva, prodaja NIS-a, navodno i Telekoma, kao i u poslovima u vezi sa aferom „Miladin Kovačević“ i „Ejup Ganić“.
Svojevremeno je Vuk Jeremić na novinarsko pitanje „zašto je baš vaš čovek Borislav Stefanović zamenio Dinkića u pregovaračkom timu za gasni sporazum“ odgovorio: „To je bio predlog Vlade, a ne moj.“
Kolege iz Ministarstva kažu da Stefanović važi za osobu od najvećeg Jeremićevog poverenja, koji u Ministarstvu pokušava da zavede red. Među pojedinim srpskim ambasadorima u inostranstvu je nepopularan jer je Stefanović po njihovom sudu krivac za njihov opoziv.
U vrlo dobrim odnosima je sa Rusima, tvrd u javim nastupima, a istovremeno drži otvorenu vezu sa zapadnim diplomatama.
Kada je postao poznat: Javnosti je pao u oči kad je objavljeno da je šef kabineta Baraka Obame Ram Emanuel njegov lični prijatelj. Široj javnosti je poznat od jula 2009, kada se u Egiptu, kod Luksora prevrnuo autobus sa 17 putnika, a poginulo devetoro turista iz Srbije. Stefanović je tada organizovao zbrinjavanja unesrećenih i sarađivao s vlastima u Kairu. Ministarstvo spoljnih poslova Srbije je hitno uputilo specijalni konzularni tim, koji je pomagao u zbrinjavanju povređenih građana, i koji je obezbedio prenos tela poginulih građana Srbije.

Lepo je kad se narod bavi i jezikom. Recimo, povodom toga šta u slučaju Željka Obradovića znači „ostavka“ i koliko je bitno da li jeste ili nije „neopoziva“

Mnogo koji navijač je oglasio „kraj Partizana“. Ili jer je u odlasku Željka Obradovića video rušenje po notama režima ili jer klub koji napusti njegova najveća legenda gubi moralno pravo da postoji. To je naslovna tema novog „Vremena“

Željko Obradović više nije trener “Partizana”. Otišao je jer nije mogao više, i uz reči koje predsedniku kluba Ostoji Mijailoviću ne ostavljaju prostor ni za šta osim da podnese ostavku. Navijači nisu dočekali da dosanjaju “jedan davni san”. Kako je jedan čovek postao više od košarke i kako je došlo do neslavnog kraja

Šta se desi kad brane oko Pionirskog parka puknu i horde ćacija se izliju na gradove u Srbiji u kojima se održavaju lokalni izbori? To smo proteklog vikenda gledali u Mionici, Negotinu i Sečnju. Nije ovo tekst o lokalnim izborima, ni o rezultatima, jer izbora tog dana u suštini nije ni bilo. Sve što smo videli bilo je bezvlašće, teror, suspenzija zakona i države, te opšta vladavina nasilnika i batinaša sa crnim kačketima. Takođe i nova fazu represije koja je još jača i iracionalnija

Srpska napredna stranka ne sme i neće raspisati parlamentarne izbore u skorije vreme. Razlog je jednostavan – ako je ovako prošla u Mionici, Sečnju, Kosjeriću i Zaječaru, u malim sredinama gde tradicionalno ima najtvrđu infrastrukturu i najlojalnije biračko telo, onda je stanje u Beogradu, Novom Sadu, Valjevu, čak i na nivou republike nesagledivo lošije. Zato su izbori sada po prvi put za SNS prestali da budu demonstracija sile i postali nepoznanica. A nepoznanica je opasna: nosi mogućnost da se izbori izgube
Odlazak najboljeg evropskog trenera
Ništa nije crno-belo osim “Partizana” i Željka Obradovića Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve