Sve original, sve samo što proizvedeno, sve ‘voliko, i sve tako da moraš da se mašiš za džep, i šerpe, i lonci, i noževi i druge belegije, i pletivo i ostalo heklanje, sve do ti svi sveci u teški ramovi, koji kad se kupuju nema da se godi, jer se Srbin ne cenjka sa svoju veru i svoj zapis
Svakog trećeg u mesecu, bio praznik ili radni dan, u Rumi je vašar, veliki i najveći. Vele da najveći od Rume pa dokle možeš zamisliš, do bog zna dokle, do najdalje. Nije to vašar u onom, starom smislu, koji im’o svoju funkciju u prošli vekovi, to pre veliki buvljak, još pre veliki sajam na otvorenom, gde hiljade prodavaca, gde desetine hiljada kupaca. I nisu tu samo razne džidžamidže, tri za 100 dinara, i drugi sitniš, tu bre čitavi regali i vazdan ostalog i tog krupnog, sve do traktori i druga poljoprivredna mehanizacija. Da se sve to utera gde i kako treba, bilo bi neki’ para i za državu i za ovu i njenu parlamentarnu demokratiju.
Dakle, nedelja, što prođe, dan kakav se mog’o samo zamisliti, sunčan, i sve u tom smislu. Kraj, produžetak glavne rumske ulice zakrčen automobilima, kamionima, tezgama, narodom. Hiljade, desetine hiljada ljudi, koja Guča, šparta novouspostavljenim prolazima između tezgi, sudara se, grabi napred, levo, desno, pa okrene, pa iz početka. Reporter uzme snima i beleži šta sve ima, ljute papričice, cipele na kilo, na pola kila, razne korpe i sepeti, kučići, golubovi, a ima i čokolada „milka“ za 70 dinara, šerpe, lonci, donji veš, gornji veš, ti kombinezoni, šnale, ukosnice, ta farba za jaja…
DRUGO PLETIVO: Što do pre koju godinu bilo u jednu, dve ulice, sad se umnožilo, ne mo’š sagledaš sve te prodajne staze i sokake, sve otišlo u nedogled i u pm: opet šerpe, opet lonci, ‘voliki eurokrem za 100 dinara, ‘volike čokolade, i to tri, za isto para, a tek čarape, liciderska srca, svilene bombone, kanure vune, noževi, futrole, razno semenje, drugo zrnevlje. I sve original, sve samo što proizvedeno, sve da moraš da se mašiš za džep, flaše sa šajkača zatvarači, flaše sa šubara zatvarači, noževi, belegije, sanitarije, ta galanterija, sve do ono što si mislio da nema i da nećeš nigde naći. Jedan gura kolica sa krem bananice, kako nije original, kako nije taze, juče proizvedeno, kutija 200 dinara, u kutiji 40 bananica, pet dinara po komadu, taze, juče proizvedeno, nova fabrika kod Loznice, đe Mercedesov servis, drugi se probija sa puna kolica original vunenih „Sirogojno“ džempera, i ostali poterali i nakrkačili svoj original.
Ima i da se stane, prezalogaji, ima pljeskavica, ima pivo, ima koka-kola, i ima pečenje pod velike šatre, „Kod složne braće“, „Kod Aca popa“… Kod jednu od te šatre, gde preko žice konji i rogata stoka, spomenik vašaru u vidu belog konja. Konj beli na postamentu, ima i česma, tu tabla na koju piše da vašar osnovan 1747 godine, pa ti vidi.
Tu i okolo i ‘de ‘oćeš sve vrste nafte, sve vrste goriva, semena i drugog zrnevlja, buradi i burića, džempera i drugog pletiva i heklanja, tu i ona „Kod složne braće“ šatra, pečenja nestalo, izjelo se, narod priseo, jedna krupna pa crna pa u neke crne helanke i ostale oskudne ‘aljine, samo zurli „Sve je isto kao nekad davno“, a jedan sa flašom ispomaže u nastavku pesme, „A tebe nema, a tebe nema“… Te muzike ima i na struju, kod prodavci nosača zvuka, jedan odvrnuo „Patio sam, patio, dok su deca mala bila / A sada su svi odrasli, mojoj duši treba malo mira“… Ima tu i patriotske muzike, ima i bezobrazne, i ima te video-kasete sa uživo snimci svadbi u Pariz, u Beč i ostali beli svet.
SVE POTKOVANO: Sve tako ‘odajući, obilazeći tezge i priručna prodajna mesta reporter stiže do jednog što sa neki mikrofončić prodaje svoju original medicinu. Da se zabeleži: Leči spondilozu vrata, ukočenost ramena, okoštavanje kičme, kukovi, kolena, zglobovi, noge, ruke, kada hladne, kada trnu, kada jako bole… A dalje, svega i ostalog, motike, sekire, keseri, metalne šipke, drvene motke, vazdan toga što nemaš pojma da postoji, i da nečemu može da služi. Ali sve ima kupca, svaka tehnika, migavci, rotaciona svetla, šavstuci, razni ključevi, mali i veći kuglageri, naiđemo kad jedan baš pazari nešto od taj metal i tehniku. Prodavac mu nudi 6204, kaže da je C3 najbolji, ovaj se nećka, nisu mu tako rekli, ipak uzima C3, komada dva. Pažnju odvlači i jedan crnpurast sa original kutije, mirisi i kozmetika, ima sve, ima Šanel, ima Armani, sve original, u poverenju veli da to šanirano u Nemačku, 30 evra, a ima i za 25, još u poverenju i na uvo veli da ima i original naočare, rej ban, micubiši, kolt, druge marke, i to iz Nemačku, i to ima cenu, u te strane pare.
Upadnemo u sač, sekače, masate, burgije, drugo gvožđe i tu sitnuriju, tu sve tehnički potkovano, samo čuješ, Ne pravim pitanje za seriju i količinu, a vi se potkusurajte. Tu i muzika nekako tvrđa, muškija, „Duga kosa i velika brada / Na šubari četnička kokarda“, i odma’ se vidi da kupci znaju šta ‘oće, nema biranja, pravo na robu, pravo na original: jedan u mantiju, sa tu mnogo pravoslavnu bradu i držanje, raširio spisak i ide od tezge do tezge, kad pazari upisuje broj telefona prodavca, iskustvo sa originalima, ili zbog daljih porudžbina. A ima da se posle to mnogo ‘odanja stane, posluša savet iskusnijeg, Stani ovde sa strane d’odmoriš. I reporter vidi kak’a taktika i vladanje, po uputstvu stane u stranu do tezge de jedan veli, Pomeri ušku, vidiš, imaš garanciju, original briksov motor…
Dalje ima još i preko toga, štipaljke, voće, povrće, rasada, sadnice, prozori, ta limunada, pa četke, prozori, kamioni nameštaja, cveća, sudopera, raznih sita i sepeta. Ima i tog krupnog i ukrasnog gvožđa, velike kapije od gvožđa sa ti šiljci i drugi ukrasi, ko da su mermerne česme, sa tu šarenu ‘ticu ozgo, još ti’ metli i četki, velike slavske ikone uramljene u teške ramove, sa kojih vise teška kandila. Kod ta slavska obeležja, nema pošto je, može li jevtinije, prodavac drži nivo za sve, upozorava, nema pogađanja, ako su hrišćani, ako su Srbi, nema da je skupo, to se jednom kupuje. Ko je taj ko se cenjka za svoju veru i svoj zapis. Dalje opet ti kamioni sa kauči i dvosedi, stolice i taburei, tezga sa „Dalape“ i „Gverini“ harmonike, jedan sa mikrofon ispred gušu, koji nešto masati i samo čini: Na svim meridijanima planete, čuvena vidija, sam radiš, sam oštriš, izvol’te, mali novac, a velika korist, prodaje se na svim meridijanima planete, lagano vučem, dva polja, jedno za noževe, jedno za makaze, izvol’te domaćine…
Reporter domaćinski krene dalje, podne odmaklo, prošla špica, narod zaždio u rikverc, ko sa metle, ko sa letve, ko sa drugu i raznu original tehniku. A ima još toga i svega, šarplaninci i kučići lovaći i kučići drugi’ rasa, zečevi i zečice, golubovi visokoletači i golubovi niskoletači, pa onda ta velika mehanizacija, traktori, sejačice, kosačice, razne tanjirače, cisterne za vodu i gorivo. Podne još odmaklo, i ta špica davno prošla, narod se uprtio i pretovario, udario u povlačenje, samo čuješ, Ajmo pojedemo nešto, nismo ništa jeli…
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Po Ugovoru koji su na Vidovdan ove godine potpisali partijarh Porfirije i Đuro Macut, Vlada je SPC odobrila 763.100.000 dinara. Crkvi je odmah uplaćeno 234.800.000 dinara, a ostatak bi trebalo da bude isplaćen do kraja novembra 2026. godine. Dokument do koga je došlo “Vreme” pokazuje da je ovaj novac – dakle oko 6,5 miliona evra – namenjen za izradu novog mozika veličine 2315,33 kvadratnih metara. Nije jasno o kom se mozaiku radi jer je uređenje enterijera završeno 2020. godine. Alarm javnosti uključile su dve činjenice: javni novac uplaćen je na jedan od računa koje SPC ima u “Alta banci”, a drugo je sumnja da je novac u gotovini iznet iz Srbije i predat izvesnim partnerima u Moskvi. Kao izvšilac se pominje Dejan Nakić, a prema brojnim izvorima “Vremena” iz SPC, on je od ranije pominjan po raznim kontroverzama povezanim sa poslovanjem Crkve
Šta nova vlast može da radi sa ljudima iz sistema bezbednosti koji su prihvatili da u ime jednog režima vode specijalni, hibridni rat protiv većine svojih građana? Šta da radimo sa ljudima koji su prihvatili takva pravila igre? Moramo da se oslobodimo tereta koji predstavljaju, jer oni nisu sposobni da rade svoj posao. Ne, to nije odmazda. Studentski pokret je od početka insistirao na tome da se uredi državni sistem, a to podrazumeva i vrlo radikalne mere u bezbednosnom sistemu, gde sede ljudi koji su godinama dobijali velike plate da bi pratili i šikanirali protivnike vlasti. Oni moraju da odu iz službe. Ako su svi takvi, svi moraju da odu
Pozivi na “prijateljske razgovore”, optužbe za špijunažu, pokušaji vrbovanja, pretnje i praćenje. Doroteja Đenisijević i Lazar Mišić, studenti Poljoprivrednog fakulteta, govore za “Vreme” kako je izgledao njihov susret sa Bezbednosno-informativnom agencijom i šta je usledilo kada su odbili saradnju
Skrivena oprema u fakultetskom amfiteatru, špijunski softver u studentskom telefonu, nadziranje tužilaca i privatni razgovori na televiziji. Posle političke promene ostaje pitanje ko upravlja tim sistemom. Sudija Milimir Lukić traži ukidanje Bije, nezavisnu istragu i otvaranje dosijea. Predrag Petrović upozorava da bi Služba mogla da preživi i ovu promenu – preko novih saveznika
Iz dokumentacije u koju je BIRN imao uvid jasno je kako su postojali razlozi da Narodna banka Srbije (NBS) mnogo ranije uđe u detaljnu kontrolu rada Alta banke, a neki od rizika koje je kontrola centralne banke našla krajem oktobra 2026. postojali su i duže od godinu dana. Pitanje je zašto NBS nije reagovala ranije
Četvoro nezavisnih članova REM-a primer su istrajnosti i građanske odgovornosti. Rodoljub Šabić je, čak, po izlasku iz prostorija REM-a, posle izricanja kazne Informeru, doživeo da ga esenesovci vređaju, udaraju rukama i nogama. Ali i to će, uskoro, biti gotovo
Vučić je pomilovao batinaše i Dijanu Hrkalović. Izborni pobednici treba da ukinu sultansko ovlašćenje koje jednom čoveku omogućava da se izmotava sa celim pravosudnim sistemom
ALTA imperija Davora Macure je presađeno srce korumpiranog režima Aleksandra Vučića koji je poražen na izborima 25. oktobra. Iz ALTA banke putevi vode direktno ka vrhu naprednjačke vlasti.
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.