img
Loader
Beograd, 31°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Zašto niko ne zaslužuje moj glas

02. новембар 2011, 22:11 Nina Glavaš
Copied

"Politika infantilizacije"; VREME 1086

Ja sam sasvim prosečna građanka Srbije. U politiku se ne razumem, niti se njome bavim. Nemam nikakve ambicije da se kandidujem na izborima i nisam spremna da preuzmem odgovornost za stanje u društvu i položaj Srbije na međunarodnoj sceni. Nisam spremna jer realno sagledavam svoje sposobnosti. Znam da nemam potrebna znanja i veštine kojima bih mogla postići ono što želim. Ali znam čemu težim. Znam šta želim od društva kom pripadam i u šta verujem! Da imam političku stranku koja predstavlja iste vrednosti, glasala bih za nju. Nažalost, ja sam jedna od onih sa stavom „niko nije dovoljno dobar za mene“. Možda sam ja malograđanka, možda sam infantilna i možda nedovoljno obrazovana za vaš ukus, ali ovo je zemlja od oko 7.500.000 stanovnika i, zamislite, nismo svi isti. Upravo je zadatak političke elite da menja stanje u društvu, da pronađe mehanizme kojima će unaprediti moralne norme, nivo svesti, zdravog razuma, pa čak i obrazovanja društva koje mu je ukazalo poverenje na izborima.

Dugo već u Srbiji nije na vlasti totalitarni režim. Očigledno je da sve aktivne političke partije imaju sasvim dovoljno medijskog prostora da me ubede kako baš za njih treba da glasam. I… niko me nije ubedio. Naterajte me da drugačije mislim! Šta se desilo kad su demokratske stranke znale šta žele? Šetali smo s njima, borili smo se, nalazili načine da širimo ideje koje nam nude, nismo bili inertni jer smo znali za šta se borimo. Verovali smo da to znaju i oni koji nas predstavljaju. Kad oni budu na vlasti, da će se i onaj drugi deo Srbije osvestiti, da će u zemlji biti manje mržnje i besa, da ćemo postati zdraviji. A onda smo počeli verovati u dečje bolesti, u to kako se dešavaju propusti, jer je parlamentarna demokratija tek u povoju.

Dovoljno dugo su građani ove višestranačke demokratske zemlje glasali protiv svojih strahova i imaju puno pravo da sad očekuju od svojih predstavnika ispunjenje vlastitih težnji. Ako su fašistoidno nastrojene stranke uspele da ubede jedan deo naroda u ispravnost svojih težnji, a demokratske stranke nisu, onda je to pokazatelj ili njihove nesposobnosti ili dvoličnosti. Nemojte građanima pričati o odgovornosti! Oni su tu samo da prepoznaju (ili ne) kome mogu verovati.

Ako je fašizam u Srbiji u porastu, onda su za to jednako odgovorni i SRS i LDP. Ne razumem se u politiku, ali poznajem mnogo ljudi različitih nacionalnosti, iz različitih okruženja i jasno mi je da su svi narodi isti, a društveni trendovi zavise isključivo od medija, intelektualne i političke elite. Nismo mi jedina zemlja u kojoj ima neobrazovanog, nedovoljno obaveštenog i polupismenog sveta. Ali nekako su u naprednijim i bolje uređenim državama uspeli i tim ljudima objasniti šta je normalno i moralno dopustivo, a šta ne. U Srbiji imamo stranke koje podilaze niskim strastima mase i one koje istu masu preziru i obraćaju se samo uskom krugu istomišljenika. Jedni dobro rade svoj posao i imaju ideje u potpunoj suprotnosti sa mojima, a drugi se ne bave onim zbog čega postoje, nego grade svoj imidž „ruže u kukolju“. Za koga da glasam? Iz mog ugla gledano, niko se zapravo ne trudi da unapredi stanje u zemlji. Svima odgovara (istina, iz različitih pobuda) da budemo što bedniji i nazadniji. Kad se pojavi stranka koja ne pretvara energiju mase u bes, koja nije samo deklarativno demokratska, koja se trudi da svim građanima ove zemlje (na njihovom nivou) objasni osnovne ljudske vrednosti, stranka čiji će predstavnici razumeti ciljeve za koje se deklarativno zalažu, kad bar novinarima, političarima i intelektualcima bude jasna razlika između ponosa i šovinizma, tolerancije i „urbanog“, kad budu razumeli i bar pokušali objasniti narodu šta su to famozne „evropske vrednosti“, kad prepoznam da nam neko nudi više od igara (pošto ni hleb ne nude), kad neko energiju mladih bude usmeravao ka pozitivnim ciljevima, kad stranka istupi u javnosti sa konkretnim planovima kako da korupciju svede na minimum, da uvede pravo u sudove i odgovornost za rad u Skupštini i istupanje u javnosti, kad prepoznam da se neko trudi da menja ovo društvo nabolje – imaće moju podršku na izborima. Do tada, izvinite me, ostajem infantilna, nepismena malograđanka sa snobovskim stavom: niko nije vredan mog glasa na izborima. Izašla na izbore ili ne, ja sam u ovoj zemlji, svejedno, nadglasana!

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike POŠTA

Reagovanje

13.јун 2018. Dragan Todorović, novinar

Haiku za Vesnu Dedić

Seksizam i cena knjige, "Vreme" br. 1431

Reagovanje

06.јун 2018. Vesna Dedić, vlasnik IK "Dedić"

Seksizam i cena knjige

Lajkovac – Festival ženskih tajni poznatih autorki, "Vreme" br. 1430

09.мај 2018.  

Ispravka

Reagovanje

21.фебруар 2018. Milan Žunić

Podržavamo Vučića i vladajuću koaliciju

Oj, Krajino, noćas si daleko, "Vreme" br. 1415

Ispravka

13.јануар 2016. Zoran Devrnja

Netačno navedeni iskazi

"Između Boga i društva", "Vreme" br. 1303

Komentar
Bivši šef beogradske policije Veselin Milić u policijskoj uniformi sa šapkom

Pregled nedelje

Tako je govorio Boske

Kako je priznavši ubistvo Aleksandra Nešovića, Saša Vuković Boske vratio pažnju javnosti na Veselina Milića? Šta još upada u oči u njegovom iskazu

Filip Švarm

Komentar

Ubistvo na Senjaku: Slučaj za Herkula Poaroa

Ubistvo Aleksandra Nešovića u restoranu „27“ pretvara se kriminalističku misteriju koju bi mogao da reši samo Herkul Poaro

 Andrej Ivanji
Aleksandar Vučić u košulji u plavoj pozadini crtež Hrama Sveto Save

Pregled nedelje

Vučićev šibicarski autoportret 

Što treba znati o Vučićevoj najavi ostavke? Zašto neće sesti u fotelju koju mu greje Macut? I zbog čega mora da spoji predsedničke i parlamentarne izbore

Filip Švarm
Vidi sve
Vreme 1850
Poslednje izdanje

Intervju: Radovan Lazić, tužilac

Kako je kontaminiran slučaj Veselina Milića Pretplati se
Državna uprava

Država u v.d. stanju

Predizborna prestrojavanja

Doba čvrstih odluka, predomišljanja i kalkulacija

Intervju: Vladimir Međak

Sa SNS-om Srbija nikada neće ući u EU

Fudbalski Mundijal 2026

Kontroverze u senci dobre igre

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1850 17.06 2026.
Vreme 1849 10.06 2026.
Vreme 1848 03.06 2026.
Vreme 1847 27.05 2026.
Vreme 1846 20.05 2026.
Vreme 1845 13.05 2026.
Vreme broj 1843-1844 29.04 2026.
Vreme 1842 22.04 2026.
Vreme 1840-1841 08.04 2026.
Vreme 1839 02.04 2026.
Vreme 1838 25.03 2026.
Vreme 1837 18.03 2026.
Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure