
Novi broj „Vremena“
Rat oko KK Partizan: Između režima i navijača
Tuče na tribinama, režimski napadi na partijskog saborca Ostoju Mijailovića, navijačko negodovanje… „Vreme“ istražuje šta se dešava oko košarkaškog kluba Partizan
foto: stefana savić
Ocenjena kao najveći borac protiv korupcije u Srbiji, godinama se suprotstavljala centrima moći u srpskom društvu, ekonomiji i politici, utoliko istrajnije ukoliko se su njeni i izveštaji Saveta sudarali sa zidom odbijanja i ćutanja
Verica Barać, predsednica Saveta za borbu protiv korupcije, umrla je u Beogradu u 57. godini.
Rođena je 14. juna 1955. u Mrčajevcima kod Čačka, gde je završila osnovnu školu i gimnaziju, a u Beogradu je 1980. diplomirala na Pravnom fakultetu i položila pravosudni ispit. Posle nekoliko godina rada u Poljoprivrednom kombinatu Beograd vratila se u Čačak i zaposlila se kao pravnik u opštinskom komitetu za urbanizam. Od 1997. do 2000. bila je javni pravobranilac opštine. U vreme vojne intervencije NATO na SR Jugoslaviju javno je protestovala protiv rata i režima Slobodana Miloševića.
Posle petooktobarskih promena smenjena je sa mesta opštinskog pravobranioca. Bila je poverenik čačanske kancelarije G17 plus. Za predsednika Saveta za borbu protiv korupcije Vlade Srbije, formiranog u decembru 2001, izabrana je 23. maja 2003.
Ocenjena kao najveći borac protiv korupcije u Srbiji, godinama se suprotstavljala centrima moći u srpskom društvu, ekonomiji i politici, utoliko istrajnije ukoliko su se njeni i izveštaji Saveta sudarali sa zidom odbijanja i ćutanja, uz diskretne preporuke da se ne bavi stvarima koje ne zna.
Dobitnica je Povelje za građansku hrabrost „Dragoljub Stošić“ za 2008, koju dodeljuju Unija sindikata i Kuća pravde Strazbur. Nagradu „Osvajanje slobode“ Fonda „Maja Maršićević-Tasić“ dobila je 2010, a krajem 2011. nagradu „Vitez poziva“ koju nevladina organizacija Liga eksperata LEX dodeljuje na svetski dan ljudskih prava pojedincima koji su se istakli u svojim profesijama.
Obolela je 1996. a sa bolešću se nosila podjednako uporno i otvoreno kao i sa kancerom korupcije u društvu.
Građani Srbije moraju da se suoče sa činjenicom da je Verica Barać bila jedina do kraja dosledna u borbi sa korupcijom i da je gubitak takve osobe svojevrsna opomena građanima kako moraju što pre da se angažuju u borbi koju je ona beskompromisno vodila, izjavila je Slobodanka Turajlić. „Smrt nikog ne ostavlja ravnodušnim, ali kada se radi o Verici Barać onda je to jedno pojačano osećanje tuge, jer je ona jedna od retkih časnih i poštenih osoba kojih u ovoj zemlji, rekla bih, ima sve manje… Ono što ostavlja gorak utisak jesu srceparajuće izjave naših političara, koji nisu štedeli truda da je u poslednjih sedam-osam godina napadaju kad god je to bilo moguće, da je ometaju u radu, da je omalovažavaju.“
I dodala: „Prosto mi se čini kako pristojnost nalaže da vlast ovog momenta makar ćuti s pijetetom i ne pokušava da i na Verici Barać stiče neke predizborne poene.“

Tuče na tribinama, režimski napadi na partijskog saborca Ostoju Mijailovića, navijačko negodovanje… „Vreme“ istražuje šta se dešava oko košarkaškog kluba Partizan

Najmoćniji čovek u državi, Aleksandar Vučić, potpuno je nemoćan pred Dijanom Hrkom, ožalošćenom ženom čija je pojava još ogolila čemu služi Ćacilend. To je naslovna tema novog „Vremena“

Odluka Dijane Hrke da stupi u štrajk glađu mora se posmatrati u dva konteksta, ljudskom i političkom. Sa ljudske strane, apsolutno svako ko stoji uz nju želi da prekine štrajk glađu i da sačuva zdravlje. Sa političke strane, njen potez je nešto na šta Aleksandar Vučić nema odgovor

Na početku je propagandno-bezbednosni kamp u Pionirskom parku bio mesto “studenata koji žele da uče”, a sada ga Vučić naziva “ostrvom slobode”. Ispada da vlast kreće u oslobađanje države. Od koga? Pa valjda od studenata i građana, nikog drugog

Veliki režimski poraz je i to što su građani, zajedno sa studentima, politički sazreli – bar ogromna većina njih. To se videlo se u Novom Sadu, čulo iz izjava građana i studenata. Sve je manje onih nestrpljivih koji očekuju da se nešto može tokom jedne noći ili jednog dana promeniti. Cilj je blizu, ali valja do njega još tabanati, sve sa ranjenim nogama. Oni studenti koji su sa od žuljeva krvavim čarapama umarširali u Novi Sad simbolički su pokazali da odlučnost postoji i da ih ništa ne može zaustaviti
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve