
Jezik
„Neopoziva ostavka“ – vrag u rečima
Lepo je kad se narod bavi i jezikom. Recimo, povodom toga šta u slučaju Željka Obradovića znači „ostavka“ i koliko je bitno da li jeste ili nije „neopoziva“
Milanka Karić o istupu pred delegacijom Evropskog parlamenta u Beogradu, Tomislavu Nikoliću, Aleksandru Vučić i Vladimiru Putinu, poslovima i položaju porodice Karić, odnosu vlasti prema vlasnicima krupnog kapitala, privatizacijama, svojim političkim ambicijama, suprugu Bogoljubu Kariću i koliko je i kad je izvesan njegov povratak u Srbiju
„Ja sam na sastanku sa delegacijiom Evropskog parlamenta, samo prenela istinu o stanju u našoj zemlji. Nisam istupila ispred porodice. Nisam pominjala ime mog Bogoljuba. Istupila sam kao narodni poslanik u ime svih poslovnih ljudi koje su pojedinci iz bivše vlasti godinama ucenjivali i reketirali. Rekla sam da Srbija treba pod hitno da postupi po svim preporukama i zahtevima EU ukoliko zaista želi da postanemo njen punopravni član. Jasno je da medijima, koji su pod kontrolom pojedinih poslovno-političkih centara moći, ne odgovara da ja, ili bilo ko drugi, ukazuje na razne zloupotrebe koje su vršili pojedinci iz bivše vlasti“
„Reagovala sam instiktivno jer sam već sedam godina žrtva medijske blokade i satanizacije. Svih ovih godina nisam imala pristup medijima, sem časnih izuzetaka, kako bih branila istinu i pravdu. To je bio razlog što sam se javila za diskusiju pre predviđenog vremena. Ja sam političar tek nekoliko godina, a poslanik tek dva meseca, tako da su to evropski parlamentarci potpuno razumeli.“
„Kao što vidite, Grčku, Italiju, Španiju, Irsku i Portugaliju zahvatila je najveća ekonomska kriza, posle Drugog svetskog rata, koja, istini za volju, još uvek nije u toj meri prisutna u Srbiji, ali je vrlo blizu. Molim Vas, pa u tim zemljama samo što nije došlo do optenarodnog ustanka. Poslednja dva meseca maksimalno se radi na tome da se podrže vlasnici kapitala od kojih država očekuje da otvaranjem novih radnih mesta pune budžet. Dva susreta našeg predsednika gospodina Tomislava Nikolića sa predsednikom Ruske Federacije Vladimirom Vladimirovičem Putinom daju veliku nadu da će Rusija učiniti sve da Srbija lakše prođe kroz ovu ekonomsku krizu. Ne treba zaboraviti da pred vratima Kremlja čekaju američki i evropski političari i biznismeni ne bi li dobili neki posao jer su u strašnim dubiozama, a kao što vidite našem predsedniku Nikoliću vrata Kremlja otvorena su 24 sata. Mi samo treba da kažemo šta možemo da uradimo i proizvedemo i za koje investicije smo zainteresovani i to ćemo i dobiti preko reda.“
„Ni ja, ni bilo ko iz porodice Karić nije nikada učestvovao ni u jednoj privatizaciji. Zbog toga sam upravo potpuno nepristrasna kada je ta tema u pitanju. Istina je da pripadam porodici koja je i te kako oštećena u procesu „privatizacije“, odnosno otimanju i prodaji kompanije „Mobtel“. Upravo zato ću najbolje štititi interese svih onih građana Srbije koji su oštećeni u procesima protivzakonitih privatizacija.“
„Povratak mog Bogoljuba zavisi od brzine uspostavljana nezavisnog pravnog poretka. Došao bi da vidi svoju ostarelu majku i svoje saborce iz Pokreta SNAGA SRBIJE-BK. Napominjem ipak da je veoma zauzet ogromnim poslovnim projektima koji zahtevaju njegovo lično prisustvo. Bogoljub Karić danas rukovodi poslovima vrednim milijarde dolara u kojima je angažovao više od trideset hiljada ljudi.“
„Bogoljub je vitalan, energičan i optimističan. Radi kao i uvek pune dve smene, a kada smo zajedno kreće i treća smena. Njega posao odmara. Rešio je da, kako on kaže, poslednje četiri decenije svog života najvećim delom posveti deci i porodici. On sada prolazi najteži ispit u životu, a to je da naša deca rade sa njim, uče od njega i polako se pripremaju za preuzimanje poslova.“
(…)
Ceo tekst možete pročitati u novom broju nedeljnika Vreme koji je u prodaji od 4. oktobra 2012. Pretplatnici na internet izdanje ostatak mogu pročitati sa ovog linka.

Lepo je kad se narod bavi i jezikom. Recimo, povodom toga šta u slučaju Željka Obradovića znači „ostavka“ i koliko je bitno da li jeste ili nije „neopoziva“

Mnogo koji navijač je oglasio „kraj Partizana“. Ili jer je u odlasku Željka Obradovića video rušenje po notama režima ili jer klub koji napusti njegova najveća legenda gubi moralno pravo da postoji. To je naslovna tema novog „Vremena“

Željko Obradović više nije trener “Partizana”. Otišao je jer nije mogao više, i uz reči koje predsedniku kluba Ostoji Mijailoviću ne ostavljaju prostor ni za šta osim da podnese ostavku. Navijači nisu dočekali da dosanjaju “jedan davni san”. Kako je jedan čovek postao više od košarke i kako je došlo do neslavnog kraja

Šta se desi kad brane oko Pionirskog parka puknu i horde ćacija se izliju na gradove u Srbiji u kojima se održavaju lokalni izbori? To smo proteklog vikenda gledali u Mionici, Negotinu i Sečnju. Nije ovo tekst o lokalnim izborima, ni o rezultatima, jer izbora tog dana u suštini nije ni bilo. Sve što smo videli bilo je bezvlašće, teror, suspenzija zakona i države, te opšta vladavina nasilnika i batinaša sa crnim kačketima. Takođe i nova fazu represije koja je još jača i iracionalnija

Srpska napredna stranka ne sme i neće raspisati parlamentarne izbore u skorije vreme. Razlog je jednostavan – ako je ovako prošla u Mionici, Sečnju, Kosjeriću i Zaječaru, u malim sredinama gde tradicionalno ima najtvrđu infrastrukturu i najlojalnije biračko telo, onda je stanje u Beogradu, Novom Sadu, Valjevu, čak i na nivou republike nesagledivo lošije. Zato su izbori sada po prvi put za SNS prestali da budu demonstracija sile i postali nepoznanica. A nepoznanica je opasna: nosi mogućnost da se izbori izgube
Odlazak najboljeg evropskog trenera
Ništa nije crno-belo osim “Partizana” i Željka Obradovića Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve