
Novi broj „Vremena“
Rat oko KK Partizan: Između režima i navijača
Tuče na tribinama, režimski napadi na partijskog saborca Ostoju Mijailovića, navijačko negodovanje… „Vreme“ istražuje šta se dešava oko košarkaškog kluba Partizan
KORESPODENT ALEKSANDRA VUČIĆA: Dirk Nibel, nemački ministar za privrednu saradnju i razvoj / foto: reuters
Vučić je u Berlinu ostavio "iznenađujuće" dobar utisak. Nemačka je spremna da Srbiji pruži pomoć u borbi protiv korupcije, od ekspertize do pomoći u opremi i obuci. Poželjan bi bio bilateralni sporazum o pravnoj pomoći i protoku informacija, ali će morati do kraja da se sprovede istraga o ranjavanju nemačkog vojnika KFOR-a na srpskim barikadama na Kosovu
Kada su posle majskih izbora počeli da se naziru obrisi vlade u kojoj će dominantnu ulogu imati Srpska napredna stranka (SNS), u većini zapadnih ambasada u Beogradu, raznoraznim fondacijama, državnim agencijama i privrednim predstavništvima zavladala je panika: svi su očekivali kontinuitet vlasti bivšeg predsednika Srbije Borisa Tadića i Demokratske stranke (DS), a na povratak na vlast „nekadašnjih nacionalističkih, ratnohuškačkih snaga“ niko nije bio spreman. Na Ivicu Dačića već su se bili navikli, za njega i Socijalističku partiju Srbije (SPS) na neki način je garantovao lično Boris Tadić i rehabilitovao ih na međunarodnoj sceni, doduše dok su bili pod okriljem „dokazano prozapadnog i uračunljivog“ DS-a. Ali, bez obzira na posve promenjenu retoriku čelnika SNS-a, partija proizašla iz Srpske radikalne stranke (SRS) izazivala je, a i dalje u izvesnoj meri izaziva, podozrenje na Zapadu.
Promena vlasti u Srbiji i u Berlinu je izazvala uzbunu. Nemačka ambasada u Beogradu, Delegacija nemačke privrede u Srbiji, Organizacija za međunarodnu saradnju GIZ, fondacije kao „Konrad Adenauer“ ili „Fridrih Ebert“ bile su preplavljene pitanjima: ko su ti ljudi iz SNS-a? Da li ćemo moći s njima da sarađujemo? Da li će Srbija da skrene sa evropskog kursa? Da li su ugroženi naši projekti? Da li će poslovanje moći normalno da se odvija? Da li će se stvoriti antinemačka klima, kakva je vladala devedesetih godina? Da li će promena vlasti poremetiti regionalne međudržavne odnose? Da li će u srpskoj politici sada prevagnuti rusofili, bez obzira na to što je Nemačka jedan od najvažnijih privrednih partnera Srbije i pojedinačno najveći donator u Srbiji?
Dok Dačić – za sada uspešno – šarmira baronesu Ketrin Ešton u kosovskom maratonskom procesu, a Mlađan Dinkić se povija prema očekivanjima Međunarodnog monetarnog fonda, čini se da Aleksandar Vučić prema Nemačkoj pokazuje politički senzibilitet kakav predstavnici prethodne vlade nisu pokazivali. Potpredsednik Vlade zadužen za odbranu, bezbednost i borbu protiv korupcije i kriminala, ministar odbrane, generalni sekretar Nacionalnog saveta za bezbednost i koordinaciju bezbednosnih službi, tokom posete Berlinu u prvoj polovini septembra ostavio je, kako „Vreme“ saznaje, na svoje sagovornike „veoma dobar“ ili pak „verodostojan“ utisak. Opšta ocena je da je Vučić „pragmatičan“ čovek sa kojim – za sada – treba sarađivati i koga treba podržati. Prilikom javnih nastupa i bezbrojnih raznolikih izjava, Aleksandar Vučić je isticao koliko je Nemačka za Srbiju u svakom pogledu važan partner, ni na koji način ne dovodeći u pitanje dobre namere Nemačke u Srbiji, uz dužno poštovanje prema raznolikosti stava po pitanju Kosova. Produbljivanje saradnje sada se najavljuje i u borbi protiv korupcije.
(…)
Ceo tekst možete pročitati u novom broju nedeljnika Vreme koji je u prodaji od 8. novembra 2012. Pretplatnici na internet izdanje nastavak mogu pročitati sa ovog linka. (Pretplatnici: prvo se ulogovati pa onda kliknuti.)

Tuče na tribinama, režimski napadi na partijskog saborca Ostoju Mijailovića, navijačko negodovanje… „Vreme“ istražuje šta se dešava oko košarkaškog kluba Partizan

Najmoćniji čovek u državi, Aleksandar Vučić, potpuno je nemoćan pred Dijanom Hrkom, ožalošćenom ženom čija je pojava još ogolila čemu služi Ćacilend. To je naslovna tema novog „Vremena“

Odluka Dijane Hrke da stupi u štrajk glađu mora se posmatrati u dva konteksta, ljudskom i političkom. Sa ljudske strane, apsolutno svako ko stoji uz nju želi da prekine štrajk glađu i da sačuva zdravlje. Sa političke strane, njen potez je nešto na šta Aleksandar Vučić nema odgovor

Na početku je propagandno-bezbednosni kamp u Pionirskom parku bio mesto “studenata koji žele da uče”, a sada ga Vučić naziva “ostrvom slobode”. Ispada da vlast kreće u oslobađanje države. Od koga? Pa valjda od studenata i građana, nikog drugog

Veliki režimski poraz je i to što su građani, zajedno sa studentima, politički sazreli – bar ogromna većina njih. To se videlo se u Novom Sadu, čulo iz izjava građana i studenata. Sve je manje onih nestrpljivih koji očekuju da se nešto može tokom jedne noći ili jednog dana promeniti. Cilj je blizu, ali valja do njega još tabanati, sve sa ranjenim nogama. Oni studenti koji su sa od žuljeva krvavim čarapama umarširali u Novi Sad simbolički su pokazali da odlučnost postoji i da ih ništa ne može zaustaviti
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve