

Film
Gde su konkursi za film koje je najavio Selaković?
NAFFIT je završen, a konkursi za film Filmskog centra Srbije nisu raspisani pre početka ovog festivala, kao što je najavio ministar Nikola Selaković. Od poslednjih konkursa prošlo je dve godine


Pre nekoliko nedelja u „Vremenu“ smo čitali reportažu o Poslednjem petku u mesecu u Jagodini. Ukoliko niste zapamtili, to je dan kada se u opštini organizuje prijem za socijalno ugrožene građane, deli jednokratna novčana pomoć i stvara neraskidiva veza između lokalne vlasti i birača. Televizija Palma Plus, naravno, detaljno izveštava o ovom događaju i danima reprizno emituje rijaliti program – Palma deli lovu!
Trideseti novembar je bio petak, poslednji u mesecu – emisija je emitovana naredna četiri dana, što znači da sam u nekoliko navrata naleteo na nju. Pošto nisam korisnik usluge, niti Jagodinac, niti potencijalni birač, nemam prava na pomoć, deljenje novca gledao sam kao nezainteresovana stranka. Utisak je toliko jak da danima ne mogu da mu se oduprem.
Već od ranog jutra ispred opštine se formirao ogroman red. Za naše pojmove delovao je prilično disciplinovano što znači da su ljudi naviknuti, ali i to da su uvereni da će svi dobiti pare. Scenografiju za emisiju kao da su pripremili Jezda i Dafina – ne zaboravljeni finansijski mađioničari u Srbiji. Već u prvim kadrovima vidimo da su molioci – stariji ljudi sa sela, Romi i majke (samohrane) sa sitnom dečicom. Kada se vrata otvore, red zavijuga hodnicima opštine, stepeništima do svečane sale za prijeme, gde neke devojke (iz aviona se vidi razlika u odnosu na one iz reda) sa rokovnicima u rukama slušaju tužne životne priče i odrežu pomoć od nekoliko hiljada dinara. Što se radnje tiče – to je to. Slede desetine ispovesti pred kamerama gde po šablonu čujete priču ponovljenu mnogo puta (vidite da je izgovaraju rutinski), onda sledi zahvaljivanje i na kraju blagosiljanje Palme. Pedeset puta. Pa onda po podne repriza. Iz priloženog materijala možemo zaključiti da u Jagodini ima mnogo siromašnih, mnogo bolesnih o kojima niko osim Palme ne vodi računa, a posebno me zabrinjava ogroman broj samohranih majki sa dvoje i više dece. Pošto Palma veoma brine o neudatim i neoženjenim, pitam se gde su ti muževi i očevi koji ostaviše tolike žene i toliku decu? Na kraju, opštinski automobili se (barem pro forme) toga dana stavljaju na raspolaganje građanima pa razvoze babe i dede nazad u njihova sela srećne i zadovoljne jer su dobili svoju mesečnu pomoć. Tu se priča za ovaj petak završila.
Da se razumemo. Činjenica da Palma pomaže socijalno ugroženima mora da se pohvali. Opština mora biti u službi građana – i tu je Palma potpuno u pravu. Ipak, slika sirotinje kojoj neko daje hranu iz kamiona, deli crkavicu u redovima i posle o tome talambasa na televiziji kod mene izaziva pomešana osećanja. Već u TV emisiji je vidljiv veliki broj ljudi koji skriva lice, okreće glavu od kamera i ne želi da govori o svojim problemima. Vidite da ih je muka naterala, a ne bi da prolaze kroz ceo program koji se završava blagosiljanjem darodavca.
Model beskrajne reke građana veoma je popularna TV forma na Palmi Plus, jer tako izgledaju prilozi o posetiocima Akva parka, pa Zoo vrta, stočari koji na lutriji dobiju junice, mladi parovi na smuvavanju u Grčkoj. Tu gde cvetaju ruže, u oglednoj opštini, odjednom reka gladnih koja računa na malu finansijsku infuziju.
Pošto se pomoć deli godinama – zašto opština nema precizniju, ili bilo kakvu bazu o socijalno ugroženima kojima bi se pomoć dostavljala na manje ponižavajući način. Ovako stičem utisak da je trijaža arbitrarna, odokativna, a da se presuđuje ko u doba knjaza Miloša. Pojavljuje se i pitanje evidencije, a pitam se šta je sa onima koji nisu u stanju da uopšte dođu lično po svoje pare. Pare koje se dele, nadalje, nisu ni Palmine, ni stranačke – to su pare iz budžeta opštine, pa čik da vidim tu inspekciju koja će se drznuti da proveri da li je sve po zakonu. U ranijim epizodama podele novca obavezno se pojavljivao i gradonačelnik lično, ali danas više prisustvo nije obavezno (bar ono pred kamerama). Palma je dostigao u Jagodini status kakav priželjkuje svaki političar u Srbiji, da ne morate biti pred kamerama, a da svi govore o vama kao da ste tu. Plašim se da smo došli do te tačke poniženja i beznađa – gde političku prevlast daje ta mala izvesnost da će sledeća kašičica pomoći gladnima u Jagodini biti deljena tačno 28. 12. 2012. Kakav marketing!


NAFFIT je završen, a konkursi za film Filmskog centra Srbije nisu raspisani pre početka ovog festivala, kao što je najavio ministar Nikola Selaković. Od poslednjih konkursa prošlo je dve godine


Najavljen je drugi ne:Bitef kao zajednički, pobunjenički i slobodarski čin građanske neposlušni i kreativnosti. Na 60 mesta u Beogradu biće predstavljeno 60 godina Bitef festivala


U Ljubljani u Cankarjevom domu održana je komemoracija velikoj slovenačkoj i jugoslovenskoj glumici Mileni Zupančič. Prenosimo govor Svetozara Cvetkovića, jednog od kolega koji su se tom prilikom oprostili od nje


Završen je NAFFIT o kome se ništa ne zna: ni ko je njegov kreator, ni ko je selektovao filmove i serije, ni zašto su prikazivani u predfestivalskom programu, kao ni ko je odlučivao o nagradama. Zna se samo da je na njemu bila Nastasja Kinski


Nakon sportskih saveza, Macutova Vlada počela je da menja nazive i kulturnih institucija i promenila ime Istorijskog muzeja Srbije u Srpski istorijski muzej. Bez objašnjenja
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve