U ekipi iz Drlače rekoše da više ne orgamizuju takmičenje za Najvećeg lažova, sad to profesionalizovano, niko ne može ni prići Vrhovnom lažovu
foto: dragan todorovićJOVA MOŽE I BEZ NJIH: Organizator bez zvaničnih otvarača;…
Petnaestak kilometara od Valjeva, prema Šapcu, desno skretanje, na tabli piše “Spomen-kompleks Brankovina”. To je destinacija brojnih đačkih ekskurzija, tu grob, spomen-škola najveće srpske pesnikinje Desanke Maksimović, tu i spomenici brojnim Nenadovićima, Jakov, Mateja… koji su učestvovali u stvaranju moderne Srpske države. Sad je sve toliko napredovalo da se na tom mestu saboruje, uz kotliće, prasiće na ražnju, a ispod šatre, sa upaljena vedla, samo čuješ, ajmooo, Idem preko zemlje Srbije…
ORGANIZATOR SVE ZAMOLJAVA
Sa asfaltnog puta, preko mostića, koji na potoku, pravo u dim i larmu, koji do porte crkve, u kojoj kulturno-istorijski spomenici. Ispred bele lučne šatre, ispod koje upaljene sijalice, sa sve komanduje domaćin i organizator Jovo, ima ga i na metar i na kilo, šajkača, zulufi, crvena majica na kojoj svinjska glava, oko koje piše Pečenjara kod Jove, Brankovina. Pitamo Jovu u koliko sati je svečano otvaranje, takmičenje u brzom ispijanju piva… Jova manu desnom rukom, ništa od toga, iz Mesne zajednice tražili da potpiše za Srpsku naprednu stranku, rekli, onda će sve da bude, evo im šipak, može Jova i bez njih. A umetničkog programa će, veli, bude, od šatre, preko razglasa, grunu Ej živote, ej sudbino čovekova/ kad bi ovaj život trajo bar jedno pet vekova…
foto: dragan todorović…nagrade čekaju pobednike;…
Do šatre velika tenda pod kojom Jova nudi pečenje i sve sa roštilja, tu i veliki kazan u kome Jova lično meša gulaš, preko puta šatra za upis takmičara, ispred komisije gomila zlatnih pehara, kotlići, a ima i jedan televizor za pobednike. Dalje, na donju strtanu, suncobrani pod kojima posade u poslu spremanja gulaša. Prvo pa ekipa “Šumadijska jaja”, kapiten ekipe pokazuje na okačene diplome, pogledamo, puno diploma, ima da pobednici Mudijade, gastro festivala, za najbolji gurmanski specijalitet…
Dalje suncobran ekipe Ježevice kod Čačka, Rumenačke pihtijade, na drvetu zalepljen beli papir na kome informacija, Učesnici sami donose uzorke jela na ocenjivanje, organizator zamoljava sve učesnike da poštuju satnicu… kako bi sudije bez pritiska ocenile uzorke… Ima i posada “Do jaja”, “Šteta što se ničega nećeš sećati”, Turističke organizacije Osečina, reporter zastane kod ekipe “Društvo lažova iz Drlače”, od Ljubovije su, dvanaest kilometara prema Bajinoj Bašti, poznati po organizovanju Takmičenja za najvećeg lažova. Jedan uze da priča, drugi da klima glavom, nemaju više takmičenje, ukinuli, a i šta će im, sad to profesionalizovano, niko ne može ni da priđe Vrhovnom lažovu, komšije im, ima tri dana, otišle na taj Svesrpski sabor, da slušaju, neće da kažu koga, na šta onaj što klimo glavom, uze sitno da se smeje i odobrava.
Novinar se vrati do “Šumadijskih jaja”, jadan uze da se predstavi, on je Živanović Zoran, od Kragujevca su, ima da kaže da je postao Viteški sudija kulinarskih veština, i posla nas do onije diploma da vidimo da su ga Vojvođanski kuvari proglasili za viteza. Kad smo pregledali vitešku diplomu, uze veli da idu svuda gde se kuva, bili u Nišu, pa Bačkoj Topoli, danas ovde, iduće nedelje idu u Prijepolje, svuda osvajaju zlatnu medalju…
DONESI NAM TURU
Reporter krenu na drugu stranu, među tezge koje bile u porti crkve, palačinke, tezga sa džidžamidže, šubare i kokarde, de ima “muzika na USB”, diskovi sa muzikom, Roki Ristić, Baja Mali Knindža, Jandrino jato, Baja Mali Knindža, guslar Milija Milić, Baja Mali Knindža… ima i proizvodi na biljnoj bazi, šećerna vuna, metalne modlice za vanilice, drvene daske i varjače, još tih plastičnih džadžamidža…
Iako nije podne, pod šatrom dvojica već ukrstili, tuku pivo, zamanjuju, Ej mladosti, ej živote… stigoše, i zasedoše do zida šatre, dva policajca u uniforme, Jova uslužno upita, šta će, neće ništa, na dužnosti, i uzeše po pivo. Put navede novinara do “Rumenačke pihtijade”, od Rumenke, kod Novog Sada, dolaze svake godine, dolazi i Jova na pihtijadu, koja u januaru… S leve strane suncobran pod kojom zastava, i oni imaju kotlić i plastično i veliko crno bure, u kome drže led, a u ledu pivo. Ježevčani složno viknuše Šta je čovek onoga trenutka kad prestane da ljubi i pije, iznad njih od suncobrana sa transparentom “Vladimirci”, uzeše odgovaraju, Svima redom donesi nam turu/ imam ženu, ali volim curu…
Pod veliku, belu i lučnu, šatru uzeše unose još velikih crnih zvučnika, žensko u cvetnoj haljini, kosa skupljena u konjski rep, turi naočare za sunce, pa uze mikrofon, pa uze čini, Jedan, jedan, jedan… Jova sa šajkaču i voliki zulufi izmače se do kotla sa gulašom, i stade daje izjavu, ima i to, za “ TV Telegraf”, objasni u kameru da je vreme lepo, da graške pasulja treba da ostanu cele, i da ne bude ljuto, i da ne bude slano, da bude nako umereno, ko voli ljuto, nek se ljuti, ko želi slađe, nek se sladi… Reče, to je to, i završi, ali novinarka, koja bila veća od Jove, uze pita, šta Jova voli, a Jova da odgovara. ako su mrsni dani, onda gulaš, ako su posni, riblja čorba, dade i ekskluzivnu informaciju, doći će i bajkeri, čekaju da zaladi, biće umetnički program pod šatrom, “Goci bend”, najbolji u regionu…
Kad vide kako koleginica radi poso, ohrabri se i novinar “Vremena”, uze pita domaćina Jovu, pošto bilo vreme svečanog otvaranja, može li da otvori festival, Jova reče da može, u smislu zvaničnog otvaranja, ljudi su toga zasićeni, žele da to bude opušteno, bez govornika, samo slobodno, da se poštuju mere, a inače, zvao, doći će, neće o imenima, imaju hitnu pomoć, upozoravaju ljude na masno, preslano… ko došo, dobro došo, ko ne došo, nema s tim ništa… Primakoše se muzikanti, bas, harmonika i violina, uzeše da tamburaju za potrebe fotografisanja, “Rumenačka pihtijada” je svima nudila štrudlu sa makom, oni kod kace s ledom upadoše u kacu, Vladimirci digoše zastavu, sve se pomeša i odvrnu, Nije mali učio, nije imo kada/ Svako veče koma, propala mu škola i diploma…
foto: dragan todorović…pevaljka na zadatku
Jova kroz sve to uze nosa gajbicu maline u kojoj bile dve pare od po pet hiljhada dinara, poklon anonimnog darodavca, pod belom šatrom pojačaše osvetljenje, pevaljka u cvetnoj haljini manu konjskim repom, Ja se nisam udala da bi kuću čuvala… pa nastavi, Ajdeee, pa viknu Slađano moje, slađano, oko moje jedino… Jopet bi, Ajdeee, pa bi, Otkopčaj me dok sam mlada… društvo iz ćoška, sa crnim majicama sa istim natpisom, zatraži svoju želju, pevaljka priđe, pa pusti grlo, Zovite me gospodinom, i kad ne mogu sve da platim/ imam dušu kojom mogu sve na svetu da pozlatim…
Pod malu šatru bi ručak za goste i prijatelje, nigde gradskog funkcionera, koji bi za sofru seli kako došli, sve moralo na Svesrpski sabor. Bi gulaš sa kupus salatu. Bilo i krompira. Novinar ne sačeka pečenje, diže se za odlazak, ispod šatre sa muzikom krenu Busije program, jedan sa četvrtastom glavom, digo obe ruke, Kada kreneš iz Krajine Jovo, ti ponesi ulje maslinovo…
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Bolji i lepši datum od 15. februara kragujevački studenti nisu mogli da odaberu za veliku blokadu ovog grada. Sve je u tom izboru savršeno. I vreme i mesto i višestruka simbolika koju Sretenje, Dan državnosti i Kragujevac nose kad se povežu
Kuda se to uputila Srbija? Koji je izlaz iz ove krize? Šta treba da se desi da tužilaštvo sasluša Aleksandra Vučića koji je javno tvrdio da zna ko je počinio krivično delo bespravnog rušenja u Hercegovačkoj ulici i time počinio krivično delo prikrivanja počinioca krivičnog dela? Drugim rečima: koliko bi pritisak u društvu morao da poraste da ova vlast pristane na vladavinu prava koja bi značila njeno razvlašćenje
Iako su i studenti iz Niša izloženi medijskom targetiranju, iako ih neki profesori i deo javnosti pritiskaju i zastrašuju, oni ipak uživaju veliku podršku većeg dela akademske zajednice. Ta podrška ide toliko daleko da je, nakon osnivanja Neformalne grupe niških studenata, osnovana i Neformalna grupa nastavnika, saradnika i istraživača Univerziteta u Nišu
Nastavnici, advokati, glumci i drugi radnici prekidaju posao, studenti su u stalnoj blokadi fakulteta i ulica, a demonstrira se i u najtvrđim uporištima Srpske napredne stranke. Dok se Vučićev karavan seli iz grada u grad, protesti ga prate u stopu. Šta se do sada zaustavilo i gde sve to vodi
“Blokade imaju sve odlike organske promene – promene koja je čista, samonikla i originalna. U takvim okolnostima, teško da je bilo kakva podrška sa strane potrebna da se protest pretvori u političku promenu. Najveća snaga ovog protesta su čvrsti zahtevi. Protest je čist i neinstrumentalizovan. Štaviše, i onaj koji bi pokušao da ga instrumentalizuje, ne zna kako bi to uradio. Zato će svi međunarodni faktori čekati da vide razrešenje situacije i nakon njega zauzeti nove pozicije”
Odbor Festa je doneo odluku da taj festival više neće biti u februaru nego u septembru. Stiče se utisak da je rešavanje ovog sporednog problema zapravo samo najava rešavanja onog suštinskog
Lažov zna razliku između stvarnosti i laži. Zato i jeste lažov. Zato se smatra uračunljivim. Ali više nismo sigurni da Aleksandar Vučić tu razliku pravi
Ne postoje dve Srbije, već samo jedna koja se za Sretenje slila u Kragujevac. Ako se ne bude ratosiljala kleptokrata i lažnih proroka koji su je zajahali, neće je biti
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!