

Novi broj „Vremena“
„Siromašniji glasači su jeftiniji za održavanje“
U Srbiji se stvara „začaran krug između siromaštva i loših politika“, priča ekonomista Vladimir Vučković za novi broj „Vremena“




U novembru 2020. godine proslavljamo 70. godišnjicu Evropske konvencije o ljudskim pravima. Konvencija danas okuplja 47 država, uključujući Srbiju, objedinjenih oko ideje poštovanja i zaštite demokratije, vladavine prava i ljudskih prava više od 830 miliona ljudi u Evropi
Krajem četrdesetih godina 20. veka, u vremenima nesigurnosti, na kraju dekade koju je obeležio genocid, diktature, masovna uništenja, socijalno i ekonomsko siromaštvo, zapadnoevropski političari i intelektualci su bili odlučni da nauče iz grešaka prošlosti i da pomognu zaštitu pojedinaca od zlostavljanja države. Presudni trenutak bio je Evropski kongres održan u Hagu, u maju 1948. godine. Ideje formulisane na Kongresu inspirisale su stvaranje Saveta Evrope, u maju 1949. godine u Londonu, i razvijanje novog i inovativnog sporazuma o ljudskim pravima, Evropske konvencije o ljudskim pravima. Do naredne godine tekst Konvencije je usaglašen i otvoren za potpisivanje.
Da li je ovaj posleratni uspon ljudskih prava bio „trijumf civilizacije nad real-politikom i varvarizmom“, ili je istovremeno bio „trijumf dobrim delom prožet cinizmom u pogledu državnog interesa, takođe“, kako ga je predstavio istoričar Mark Mezauer (Mazower)? Koji su koraci doveli do subote, 4. novembra 1950. godine, kada su se ministri spoljnih poslova Belgije, Danske, Francuske, Savezne Republike (Zapadne) Nemačke, Islanda, Irske, Italije, Luksemburga, Holandije, Norveške, Turske i Ujedinjenog Kraljevstva, ministar unutrašnjih poslova Sarlanda (koji je bio pod kontrolom Francuske), kao i prvi generalni sekretar Saveta Evrope Žak Kami Pari (Jacques Camille Paris), okupili u Palati Barberini u Rimu kako bi potpisali Evropsku konvenciju o ljudskim pravima?
I dok je postojao širok konsenzus u pogledu kataloga prava, koja su proizašla iz Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima Ujedinjenih nacija, ključna odluka je bila u pogledu mehanizma u okviru Saveta Evrope koji će osigurati njihovu primenu, na osnovu obavezujuće nadležnosti Evropskog suda. Između maja 1949. i leta 1950. godine posleratna podela sveta je postala evidentna, a potreba „da se zaštiti demokratsko upravljanje od budućih protivnika“, prema rečima istoričara Endrjua Moravčika (Andrew Moravscik), postala je imperativ. Spoljni faktori su olakšali potragu za kompromisom i uspostavljen je sistem Evropske konvencije koji je zasnovan na dva stuba – pravu na pojedinačnu predstavku i obavezujućoj prirodi odluka Suda. Konvencija je postala jedinstven, pravno obavezujući sporazum, čiju primenu nadgleda nezavisni međunarodni sud, koji štiti osnovna prava i slobode ljudi.
KONVENCIJA KAO ŽIVI INSTRUMENT
Povodom obeležavanja 70. godišnjice Evropske konvencije o ljudskim pravima, Kancelarija Saveta Evrope u Beogradu otvara za posetioce izložbu u galeriji Zadužbine Ilije M. Kolarca. Izložba će biti otvorena od 25. novembra do 18. decembra, kada će biti izloženi eksponati koji ilustruju sedamdeset godina dugu istoriju Saveta Evrope i Konvencije, a u galeriji će biti organizovani i događaji tokom kojih će biti predstavljene aktivnosti projekata koje Savet Evrope sprovodi u Srbiji.
Primena Konvencije, uključujući izvršavanje presuda Evropskog suda za ljudska prava, do danas je jedno o ključnih pitanja za države članice Saveta Evrope. Na dan 31. oktobra 2020. godine, pred Sudom je bilo 1650 pojedinačnih predstavki podnetih protiv Srbije (što čini 2,7 odsto od ukupno 61250 predstavki koje su podnete Sudu), što svrstava Srbiju u sam vrh zemalja po broju podnetih predstavki. Na taj način, konvencijski sistem posredno ukazuje da postoje otvorena pitanja u ukupnom sprovođenju pravde i zaštiti ljudskih prava u zemlji.
U isto vreme, ovaj sistem dovodi do pozitivne promene. Predmet Zorica Jovanović protiv Srbije (slučaj „nestale bebe“), u kome je Evropski sud za ljudska prava utvrdio da je Srbija propustila da pruži verodostojne informacije o sudbini beba za koje se sumnja da su nestale iz porodilišta u periodu između sedamdesetih i devedesetih godina prošlog veka, dobar je primer za to. Sedam godina nakon presude Evropskog suda za ljudska prava konačno je usvojen Zakon kojim se uspostavlja nezavisni istražni mehanizam za utvrđivanje sudbine „nestalih beba“.
Komitet ministara Saveta Evrope je u svojoj poslednjoj odluci „pozvao nadležne organe da bez odlaganja preduzmu neophodne praktične mere kako bi osigurali delotvornu primenu novog mehanizma za utvrđivanje činjenica, što se posebno odnosi na uspostavljanje DNK baze koja će olakšati proces pronalaženja istine i obuke istražnih sudija i policije koji će raditi na slučajevima „nestalih beba“. Savet Evrope će nastaviti da nadgleda napredak u izvršavanju ove presude.
Evropska konvencija o ljudskim pravima je živi instrument, koji iznova dokazuje da može da odgovori na nove izazove u pogledu zaštite ljudskih prava. Kriza uzrokovana pandemijom kovid 19 je bez sumnje jedan od tih izazova.


DODATNI IZAZOVI
Dana 7. aprila 2020. godine, prvi put od kada je Srbija pristupila Savetu Evrope 2003. godine, i Evropskoj konvenciji 2004, Ministarstvo spoljnih poslova Republike Srbije uputilo je dopis generalnoj sekretarki Saveta Evrope Mariji Pejčinović Burić, u kome je obaveštava da će Srbija derogirati (privremeno obustaviti primenu) određenih članova Evropske konvencije o ljudskim pravima. Odluka je zasnovana na hitnoj potrebi da se zaustavi širenje virusa korona. Ove derogacije su povučene 12. oktobra 2020. godine, od kada se Evropska konvencija o ljudskim pravima u Srbiji ponovo primenjuje u celosti.
Dodatni izazov sa kojim se Evropa trenutno suočava jeste napad na slobodu izražavanja i sužavanje prostora za aktivno učešće građana, posebno mladih ljudi. Podučavanje istorije koje pomaže da se razvije šire sagledavanje pojava u današnjem društvu jedan je od prioriteta Saveta Evrope. Komitet ministara koji se sastao u Strazburu 21. oktobra 2020. godine odao je počast Semjuelu Patiju (Samuel Paty), francuskom profesoru istorije koga je ubio radikalizovani osamnaestogodišnjak; doneta je odluka da se osnuje Opservatorija za podučavanje istorije. Opservatorija koja je počela sa radom pre manje od nedelju dana, 12. novembra 2020. godine, prikupljaće i kroz serije izveštaja stavljaće na raspolaganje informacije o tome kako se podučava istorija, a služiće i kao platforma za razmenu znanja i iskustava. Isticanjem praksi koje ohrabruju podučavanje istorije u skladu sa standardima Saveta Evrope, Opservatorija će doprineti jačanju otpornosti na manipulacije i prekrajanje istorije i pomoći promovisanje mira i dijaloga. Raduje nas što je Srbija jedna od 17 evropskih zemalja koje su se priključile ovoj važnoj inicijativi.
Dok obeležavamo 70. godišnjicu Evropske konvencije o ljudskim pravima i slavimo istorijsku odluku Srbije da pristupi Konvenciji, ističem spremnost Saveta Evrope i kancelarije u Beogradu da radi sa institucijama Srbije, poslanicima, akademicima i civilnim društvom na nastavku promovisanja ljudskih prava i sloboda i obezbeđivanju njihove pune primene za dobrobit ljudi u Srbiji i čitavoj Evropi.


U Srbiji se stvara „začaran krug između siromaštva i loših politika“, priča ekonomista Vladimir Vučković za novi broj „Vremena“


Kako je Kokeza planirao da posredstvom fudbalskih huligana i italijanske mafije fizički naudi jednom od najuspešnijih domaćih fudbalera u 21. veku zbog toga što se uplašio da bi on svojim kritikama mogao da ugrozi njegov položaj u savezu? To je tema novog „Vremena“


U trenutku u kojem je pažnja čitave svetske javnosti usmerena na fudbalske terene Amerike, Meksika i Kanade, i kada je glavno pitanje da li će Lionel Mesi sa Argentinom ponovo osvojiti titulu prvaka sveta ili će Francuzi ovog puta da im se osvete za poraz u finalu 2022. godine, srpsku javnost potresla je informacija da je nekadašnji predsednik Fudbalskog saveza Srbije (FSS) Slaviša Kokeza planirao da posredstvom fudbalskih huligana i italijanske mafije fizički naudi jednom od najuspešnijih domaćih fudbalera u 21. veku zbog toga što se uplašio da bi on svojim kritikama mogao da ugrozi njegov položaj u savezu


Beogradski advokat Ivan Ninić kaže za “Vreme” da je u Srbiji upotreba Skaj komunikacije strogo kontrolisana i hirurški ograničena isključivo na nivo izvršilaca na terenu, dok je u Crnoj Gori ona postala alat za demontažu kriminalizovanog državnog aparata. On smatra da su razlozi za ovu selektivnu primenu pravno-političke prirode, jer u Srbiji Aleksandar Vučić još uvek drži pod kontrolom sektor bezbednosti i odlučuje šta će biti predmet tužilačkog procesuiranja


U Srbiji od malignih bolesti svake godine oboli desetine hiljada ljudi. Iza svake statistike su ljudi koji se ne mogu svesti samo na broj. “Vreme” istražuje kako izgleda put od dijagnoze do lečenja – od kapaciteta zdravstvenog sistema i dostupnosti terapija, do svakodnevnog života obolelih i izuzetnoj važnosti psihoonkološke podrške
Fudbal, kriminal, politika i skaj aplikacija
Zašto Nemanju Vidića nema ko da štiti Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve