
Novi broj „Vremena“
Pouke Đinđićevog mandata: Ne cmizdrite nego delajte
Pre četvrt veka je Zoran Đinđić postao premijer. Kakvu je Srbiju dočekao, a kakvu ostavio i šta se može iz toga naučiti danas? To je naslovna tema novog „Vremena“
Portparol LS-a

Karijera: Rođena je u Beogradu 1954. godine, gdje je pohađala školu, diplomirala na Pravnom fakultetu 1977, radila u Trećem tužilaštvu na Crvenom krstu, potom Okružnom tužilaštvu, da bi nastavila kao savjetnik u Ustavnom sudu Srbije. U Crnu Goru preseljava se po udaji 1989. godine, od kada živi u Kotoru, a radila je u Zavodu za zaštitu spomenika, potom kao advokat, a od 1998. godine je profesionalni poslanik Liberalnog saveza, portparol stranke i kandidat liberala za predsjednika crnogorskog parlamenta, sa podrškom koalicije „Pobjeda je Crne Gore“.
Nema djece, govori ekavski, nacionalno se ne izjašnjava: „Dete sam iz mešovitog braka. Bila sam Jugoslovenka dok je postojala Jugoslavija.“
Zašto je ušla u politiku: Interesovalo me je sve to što se događa. Nisam mogla da budem hladnokrvna, niti ćutljivi posmatrač. Naročito sam bila zgrožena ratom u kojem se raspadala bivša Jugoslavija koju sam doživljavala kao domovinu. Nisam odmah ušla u Liberalni savez. U početku sam smatrala da nije pravično da se mešam, međutim, kako je vreme odmicalo, a ja videla da tome pripadam, osetila sam da nije u redu da svoj politički stav javno ne izrazim.
Kako je ušla u Liberalni savez: Godine 1994, kao svaki član, a više se angažovala u vrijeme koalicije Narodna sloga (liberali – Narodna stranka): „Ta ideja mi se učinila spasonosnom, da se objedinjavanjem opozicije skloni režim koji i danas zovemo komunističkim.“ Nije se šetala kroz druge stranke.
Za šta se zalaže: „Poznato je za šta se zalaže Liberalni savez – te ciljeve doživljavam kao prave civilizacijske. Ubeđena sam da je to jedini način koji nas može dovesti do transformacije u demokratski sistem. Crnogorska nezavisnost je put ka njenoj demokratizaciji, ali nezavisnost bez demokratizacije ne znači ništa.“
Kako vidi budućnost Crne Gore: „Tu se mora iskazati optimizam, mada je u ovom trenutku teško biti optimista. Nadam se da će ovo neprirodno stanje u kojem se Crna Gora nalazi početi samo od sebe da propada.“
Kako vidi odnose Crne Gore i Srbije: „Ti odnosi bi bili najbolji kada bi one bile nezavisne države, jer vidimo da Srbija sada bolje sarađuje sa svim državama koje su nastale iz bivše Jugoslavije, nego sa Crnom Gorom koju naziva bratskom republikom. Ovi odnosi koji počivaju na stalnim netrpeljivostima i optužbama najgore su rešenje.“
Da li je zbog politike imala problema: „Nikakvih, ako ne računam probleme koje ima kompletan Liberalni savez zbog onoga za šta se zalaže. Sa tim problemima, međutim, odlično izlazimo na kraj jer smo se pokazali izdržljivim i žilavim, i nećemo posustati.“
Šta misli o političarima: „Kod nas je rašireno mišljenje da je političarima sve dozvoljeno, a naročito da ne govore istinu, da varaju, da kriju i da im je dozvoljeno da se na neke čudne načine bogate, što ja ne mogu da prihvatim. Ja i Liberalni savez stalno smo bili u opoziciji, ali kada budemo u vlasti i u takvoj poziciji ćemo ličnim primerom pokazati da ljudima u politici istina i poštenje moraju biti imperativ.“
Čemu se nada: „Pre svega da će se u Crnoj Gori ublažiti netrpeljivosti dva veštački stvorena bloka, jednih koji su za samostalnu državu i drugih koji su za zajedničku državu sa Srbijom, i da će se zajedno dogovoriti kako da živimo zajedno i krenemo ka demokratskom preobražaju i svakom drugom poboljšanju života.“

Pre četvrt veka je Zoran Đinđić postao premijer. Kakvu je Srbiju dočekao, a kakvu ostavio i šta se može iz toga naučiti danas? To je naslovna tema novog „Vremena“

Stiže delegacija Evropskog parlamenta ili, što bi vlast rekla, „piculići i ustaše“. Čemu njihov izlet služi ako se o stanju u Srbiji sve zna?

Kakva su bila očekivanja građana 2001. i kakva mogu biti 2026? Šta spaja ondašnju političku realnost sa današnjom? Zbog čega su organizovani kriminal i sistemska korupcija i dalje među najvećim problemima Srbije? Šta je najvažnija politička zaostavština prvog demokratski izabranog premijera? Koliko na njegovom primeru može naučiti vlada koja dolazi posle naprednjaka

Nije Đinđić sam mogao da transformiše Srbiju. Rečenica koja kaže “s njim bi bilo drugačije, a sada je sve gotovo” jednostavno je defetistička. Ako toliko poštujete Zoranovo delo, uradite ono što bi on uradio – borite se sada, verujte u sebe i nemojte da posrnete i odustanete

Prošle godine je delovalo da bi neki delovi tužilaštva i pravosuđa mogli da se probude baš kao što su studenti tražili na početku svoje pobune. Režim nije sedeo skrštenih ruku i sada želi da ih sve koji su “digli glavu” eliminiše na “zakonit način”, ali i da spreči da se naprednjački velikaši pojave pred sudom
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve