
Novi broj „Vremena“
Policajci idu svojoj deci umazani krvlju tuđe dece
Nisu samo ozloglašeni JZO i njegov komandant Marko Kričak, kojeg se i ostali policajci plaše. „Vreme“ u novom broju istražuje ko sve i kako bije narod. I gde će im duša
Portparol LS-a
Karijera: Rođena je u Beogradu 1954. godine, gdje je pohađala školu, diplomirala na Pravnom fakultetu 1977, radila u Trećem tužilaštvu na Crvenom krstu, potom Okružnom tužilaštvu, da bi nastavila kao savjetnik u Ustavnom sudu Srbije. U Crnu Goru preseljava se po udaji 1989. godine, od kada živi u Kotoru, a radila je u Zavodu za zaštitu spomenika, potom kao advokat, a od 1998. godine je profesionalni poslanik Liberalnog saveza, portparol stranke i kandidat liberala za predsjednika crnogorskog parlamenta, sa podrškom koalicije „Pobjeda je Crne Gore“.
Nema djece, govori ekavski, nacionalno se ne izjašnjava: „Dete sam iz mešovitog braka. Bila sam Jugoslovenka dok je postojala Jugoslavija.“
Zašto je ušla u politiku: Interesovalo me je sve to što se događa. Nisam mogla da budem hladnokrvna, niti ćutljivi posmatrač. Naročito sam bila zgrožena ratom u kojem se raspadala bivša Jugoslavija koju sam doživljavala kao domovinu. Nisam odmah ušla u Liberalni savez. U početku sam smatrala da nije pravično da se mešam, međutim, kako je vreme odmicalo, a ja videla da tome pripadam, osetila sam da nije u redu da svoj politički stav javno ne izrazim.
Kako je ušla u Liberalni savez: Godine 1994, kao svaki član, a više se angažovala u vrijeme koalicije Narodna sloga (liberali – Narodna stranka): „Ta ideja mi se učinila spasonosnom, da se objedinjavanjem opozicije skloni režim koji i danas zovemo komunističkim.“ Nije se šetala kroz druge stranke.
Za šta se zalaže: „Poznato je za šta se zalaže Liberalni savez – te ciljeve doživljavam kao prave civilizacijske. Ubeđena sam da je to jedini način koji nas može dovesti do transformacije u demokratski sistem. Crnogorska nezavisnost je put ka njenoj demokratizaciji, ali nezavisnost bez demokratizacije ne znači ništa.“
Kako vidi budućnost Crne Gore: „Tu se mora iskazati optimizam, mada je u ovom trenutku teško biti optimista. Nadam se da će ovo neprirodno stanje u kojem se Crna Gora nalazi početi samo od sebe da propada.“
Kako vidi odnose Crne Gore i Srbije: „Ti odnosi bi bili najbolji kada bi one bile nezavisne države, jer vidimo da Srbija sada bolje sarađuje sa svim državama koje su nastale iz bivše Jugoslavije, nego sa Crnom Gorom koju naziva bratskom republikom. Ovi odnosi koji počivaju na stalnim netrpeljivostima i optužbama najgore su rešenje.“
Da li je zbog politike imala problema: „Nikakvih, ako ne računam probleme koje ima kompletan Liberalni savez zbog onoga za šta se zalaže. Sa tim problemima, međutim, odlično izlazimo na kraj jer smo se pokazali izdržljivim i žilavim, i nećemo posustati.“
Šta misli o političarima: „Kod nas je rašireno mišljenje da je političarima sve dozvoljeno, a naročito da ne govore istinu, da varaju, da kriju i da im je dozvoljeno da se na neke čudne načine bogate, što ja ne mogu da prihvatim. Ja i Liberalni savez stalno smo bili u opoziciji, ali kada budemo u vlasti i u takvoj poziciji ćemo ličnim primerom pokazati da ljudima u politici istina i poštenje moraju biti imperativ.“
Čemu se nada: „Pre svega da će se u Crnoj Gori ublažiti netrpeljivosti dva veštački stvorena bloka, jednih koji su za samostalnu državu i drugih koji su za zajedničku državu sa Srbijom, i da će se zajedno dogovoriti kako da živimo zajedno i krenemo ka demokratskom preobražaju i svakom drugom poboljšanju života.“
Nisu samo ozloglašeni JZO i njegov komandant Marko Kričak, kojeg se i ostali policajci plaše. „Vreme“ u novom broju istražuje ko sve i kako bije narod. I gde će im duša
Pretnje silovanjem i prebijanje usledilo je kada su se posle još jednog protesta u nizu demonstranti uputili kućama. Prema svedočenjima žrtava torture, studenti i građani su otimani sa centralnih beogradskih ulica, odvođeni u zgradu Vlade Srbije – sedište izvršne vlasti – gde su mučeni ili bili primorani da slušaju i gledaju batinanje drugih
Pored Andreja Vučića, mesto na kormilu batinaša zauzeli su Vlada Mandić i Ljuba Jovanović, nekadašnji sportisti koji, očevidno, imaju kontrolu nad izvesnim grupama “mladića”. To se posebno se odnosi na one iz Republike Srpske jer je Mandić sa njima i tamo bio aktivan. Pored njih, angažovani su i oni iz javnog sektora “koji znaju da se biju”, kao što je bio slučaj sa Lukom Petrovićem, gradskim sekretarom za investicije
“Na prvi pogled individualni čin ekstremnog nasilja – kada državni službenik preti devojci silovanjem – može izgledati kao izolovan ispad”, kaže za “Vreme” profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu, Zoran Pavlović. “Ali to nije stvar samo njegove privatne ‘patologije’ – čak i da jeste, to i dalje nije samo njegov problem – nego simptom sistema u kojem se takvo ponašanje toleriše, pa i ohrabruje”
Dok “običan” policajac bez fakulteta radi za oko 80.000 dinara, njegov kolega u Žandarmeriji ima najmanje tri puta veću platu. MUP Srbije broji oko 46.000 od kojih 21.000 radi u administraciji. Ovlašćenih službenih lica, a to su policajci u uniformi ili civilu, kriminalistička, saobraćajna i granička policija, te posebne jedinice ima oko 15.000 u Srbiji. Ipak, ni svi oni ne mogu se zateći na protestima po Srbiji, jer mnogi od njih vrše druge poslove iz svoje nadležnosti
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve